Politička situacija u SAD

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
:hahaha:

ErhHJmQW4AACHb3.jpg
 
Drustvene mreze su im ukinule prvi amandman, podeljenost u drustvu je bez jedne tacke oko koje bi se mogli sloziti, ekonomija u sunovratu, a kinezi (verovatno rusi, a moguce i ostali) dolivaju ulje na vatru...
Zao mi je sto moram da kazem ali, they’re fcked, a sa njima i veliki deo zapadnog sveta...
bice unisteni jer moraju da budu unisteni takvi kakvi su,
to je neminovnost , jer njihovo destruktivno vodjenje politike i sveta, im se vraca kao bumerag
duboka drzava sa sobom povlaci u propast i sve zapadne drzave i ekonomije sveta,
to se ne bi desilo da je tramp pobedio, oni bi bili ocisceni, a drzave opstale
 
bice unisteni jer moraju da budu unisteni takvi kakvi su,
to je neminovnost , jer njihovo destruktivno vodjenje politike i sveta, im se vraca kao bumerag
duboka drzava sa sobom povlaci u propast i sve zapadne drzave i ekonomije sveta,
to se ne bi desilo da je tramp pobedio, oni bi bili ocisceni, a drzave opstale
Svi su oni deo iste ekipe.
Ko kaze da DT nije bio samo deo plana, da se i kod njih uvede jednopartijski sistem, diktatura, kako bi lakse parirali Kini.
Samo mozemo biti sigurni u gubitak osnovnih ljudskih prava i sloboda.
Za sada je to pravo govora i kretanja.
 
Svi su oni deo iste ekipe.
Ko kaze da DT nije bio samo deo plana, da se i kod njih uvede jednopartijski sistem, diktatura, kako bi lakse parirali Kini.
Samo mozemo biti sigurni u gubitak osnovnih ljudskih prava i sloboda.
Za sada je to pravo govora i kretanja.
pa mi u americi vec oduvek imamo jednopartijski sistem,
to sto su ponudjene dve stranke, to je samo mazanje ociju svetu
iza obe stranke uvek vlada jedna te ista grupa, ista politika, ista strategija,
tramp je tome stavio tacku,
i sad prvi put mozemo da cujemo i drugo misljenje
 
pa mi u americi vec oduvek imamo jednopartijski sistem,
to sto su ponudjene dve stranke, to je samo mazanje ociju svetu
iza obe stranke uvek vlada jedna te ista grupa, ista politika, ista strategija,
tramp je tome stavio tacku,
i sad prvi put mozemo da cujemo i drugo misljenje
Nebi se slozio sa tim.
Tek ce da imaju jednoumlje.
 
1610446002023.png





KAKAV DEBAKL NA KRAJU: Najpoznatiji američki Hrvat odbio Donalda Trumpa, rekao je da mu to ne treba...

Inače, najpoznatiji američki Hrvat nikad nije skrivao da je veliki prijatelj od Trumpa, a aktuelni američki predsjednik često se družio i s vlasnikom New England Patriotsa Robertom Kraftom, ali i bivšim najboljim igračem franšize Tomom Bradyjem.

f_9827979_1024[1].jpg


Prije 42 min

Trener New England Patriotsa Bill Belichick odbio je od Donalda Trumpa prihvatiti Predsjedničku medalju slobode, najviše civilno odlikovanje u SAD-u, piše The Guardian.

Belichick, koji se smatra jednim od najvećih trenera u američkom nogometu, kazao je kako je ovu odluku donio nakon upada Trumpovih pristaša u američki Kongres.

- Nedavno mi je ponuđena prilika da primim Predsjedničku medalju slobode, što mi je laskalo zbog poštovanja prema onome što to predstavlja i mog divljenja prema osobama koje su je ranije dobile. Nakon toga, prošlog tjedna je došlo do tragičnih događaja zbog čega sam odlučio da ne želim primiti tu medalju - kazao je Belichick.

- Američki sam građanin s velikim poštovanjem prema vrijednostima naše nacije, slobodi i demokraciji. Također, znam da predstavljam svoju obitelj i tim New England Patriotsa. Jedna od najboljih stvari u mojoj profesionalnoj karijeri dogodila se 2020. kada su, zahvaljujući vodstvu unutar našeg tima, razgovori o socijalnoj pravdi, jednakosti i ljudskim pravima prešli u prvi plan - kazao je.

Trump je na tokom kampanje 2016. godine pročitao pismo od Belichicka koji mu je poručio da mu je kampanja bila sjajna, tako da bi ovo odbijanje medalje mogao biti hladan tuš za predsjednika na odlasku, piše The Guardian.

Inače, najpoznatiji američki Hrvat nikad nije skrivao da je veliki prijatelj od Trumpa, a aktuelni američki predsjednik često se družio i s vlasnikom New England Patriotsa Robertom Kraftom, ali i bivšim najboljim igračem franšize Tomom Bradyjem.
 
Fašizam je ideologija i režim radikalnog autoritativnog globalnog nacionalizma i antikomunizma koje karakteriše moć diktature buržoazije, nasilna kontrola opozicije i kontrola sredstava proizvodnje, razmene i distribucije. Fašizam je naziv za ideologije i pokrete koji smatraju kako je duboka država temelj ljudskog društva, odnosno institucija koja treba u potpunosti nadzirati svaki aspekt društvenog života. Fašizam je državno uređenje koje radikalno ograničava ljudska prava radi veće nestabilnosti i bržeg (licnog)napretka. Fašizam se protivi komunizmu, demokratiji, individualizmu, liberalizmu, materijalizmu, pacifizmu i političkom pluralizmu


nova definicija,
crveno dodato- prepravljeno
 
Totalitarizam










Totalitarizam ili svevlast je politički sustav u kojem je vlast pod kontrolom jedne političke organizacije ili stranke koja ne prepoznaje granice svojih ovlasti.[1] Zbog toga nastoji kontrolirati sve aspekte javnog i privatnog života. Težnju da država posve zamijeni društvo na pregnantni način je izrazio Benito Mussolini ovim riječima: "Naša formula je ova: sve u Državi, ništa izvan Države, ništa protiv Države." [2]

Totalitarizam je do krajnosti dovedeni oblik apsolutističke vladavine; koji je moguć u industrijaliziranoj zemlji i uz jednu masovnu političku organizaciju ("partiju", u jednostranačkom sustavu) čiji pripadnici predano podupiru režim.

Totalitarne države su redovito organizirane kao diktature; nekada je na čelu jedan diktator, a nekada oligarhija.

Totalitarne države su organizirane kao policijske države i često sadrže elemente sustavnog državnog zločina i/ili represije nad svim protivnicima režima.

Totalitarni režimi dolaze na vlast revolucijama, putem državnih ili vojnih udara, nakon vojnih intervencija ili na višestranačkim demokratskim izborima.

Totalitarna vlast označava suzbijanje, ograničavanje slobode govora i slobode tiska. Vlast u totalitarnim državama kontrolira gospodarstvo, slobodu govora, a po potrebi koristi i teror, primjerice pomoću svoje policije, tajne policije te poluvojnih organizacija.

Totalitarizam predstavlja suprotnost modernom principu otvorenog pluralističkog društva i pravne države.

drzava= duboka drzava
 
KADA NENORMALNO POSTANE NORMALNO – objavljeno u dnevniku „Politika“ od 17.7.2019.
17/07/2019 od Nebojša Katić



Ne, ovaj tekst nije o Srbiji kako bi čitalac mogao pomisliti iz naslova kolumne. Ovde je reč o nenormalnom stanju svetske ekonomije i globalnog finansijskog sistema koje traje još od Velike recesije 2008. Najbolji indikator tog nenormalnog stanja su kamatne stope zapadnih ekonomija, koje su već 11 godina na najnižem nivou u modernoj ekonomskoj istoriji.
Snižavanje kamatnih stopa je uobičajeni mehanizam u borbi protiv recesije. Centralne banke u recesiji snižavaju kamatne stope, vode ekspanzivnu monetarnu politiku i pokušavaju time da stimulišu potrošnju i investicije. Takav period traje godinu-dve, dok ekonomija ne izađe iz recesije, a potom se kamatne stope podižu kako bi se kontrolisala inflacija koja u pravilu prati svaki ozbiljniji ekonomski oporavak.
Danas, 11 godina posle Velike recesije, kamatne stope centralnih banaka najrazvijenijih država su ili negativne, ili se, uz nekoliko izuzetaka, kreću u rasponu od nule do jednog procenta. Jedini važniji izuzetak su SAD. Kako se američka privreda potpomognuta i Trampovim smanjivanjem poreza najbrže oporavljala, centralna banka je pre dve i po godine krenula u proces postepenog normalizovanja kamatnih stopa i danas ih je dovela na nivo od oko 2,5 procenta. Trampovoj administracija se čini da i tako niska stopa ugrožava privredni rast, pa se od centralne banke traži – direktno i grubo – novo snižavanje kamata.
Deformacije do kojih ovakva monetarna politika dovodi najbolje se vide na tržištu državnih obveznica. Najveći deo emitovanih obveznica u evro zoni sada donosi negativan prinos. Ko danas uloži u ovakve hartije od vrednosti, u trenutku njihovog dospeća dobiće manje nego što je u njih uložio. Procenjuje se da je na svetskom tržištu oko 12.000 milijardi dolara državnih i korporativnih obveznica sa negativnim prinosom. (Zašto se, uprkos gubicima, ipak ulaže u ove obveznice van teme je ovoga teksta.)
Posledice aktuelne monetarne politike su izuzetno opasne. Građani koji štede se kažnjavaju i već godinama efektivno gube novac. Kamatne marže banaka su niske, pa banke i druge finansijske organizacije jureći za profitom sve više rizikuju ulažući novac u sve problematičnije finansijske instrumente. Krediti se velikodušno odobravaju kompanijama (i državama) sumnjivog boniteta jer se od njih mogu naplatiti visoke kamate. Ovo suludo zanemarivanje rizika sve više liči na stanje pred izbijanje krize 2008. Tržišni mehanizam u kojem su kamatne stope važan integralni deo odavno je raštimovan i nesrazmerno stimuliše ulaganja kapitala u finansijsku sferu. Posledica ovakvog kretanja kapitala je da berze beleže rekordni rast kreirajući fiktivne vrednosti kojih u realnoj ekonomiji nema. Spekulativna finansijska ekonomija se tako sve brže udaljava od realne.
Uprkos obilju štampanog novca, uprkos apsurdno niskim kamatama, investicije i produktivnost zapadnih ekonomija stagniraju, a sa njima i privredni rast. Svetska ekonomija danas preživljava na steroidima novih dugova sa niskim kamatama kojima se održava privid ekonomske normalnosti. Rast kamata bi, brzo i veoma brutalno, pokazao sve slabosti koje su se poslednjih decenija kumulirale u svetskoj ekonomiji. Centralne banke to znaju i susret sa realnošću pokušavaju da odgode, nadajući se da će se u međuvremenu dogoditi nekakvo ekonomsko čudo.


Report this ad

Ovo što danas gledamo nisu prolazni monetarni poremećaji. Ovo je fundamentalna kriza kapitalističkog modela koji više nije u stanju da generiše privredni rast bez prekomernog kamatnog stimulansa. Kriza iz 2008. bila je poslednji znak za uzbunu, ali su svi ključni ekonomski i politički akteri odbili da je prepoznaju kao sistemsku krizu. Bilo je lakše držati glavu u pesku i štampati novac čekajući da kriza prođe. Ali kriza nije prošla i nenormalno stanje globalnog finansijskog sistema o tome jasno svedoči.
Za razliku od krize iz 1929. ekonomisti danas nemaju nikakvih ideja koje mogu ponuditi za rešavanje ove nove krize. Kejnzijanska teorija je potrošena, a monetaristički recepti više ne pomažu. Vladajuća neoliberalna dogma je do te mere umrtvile ekonomsku i socijalnu misao da one danas nemaju šta da ponude, osim recikliranja otrcanih fraza.
Budžetska štednja, uporno potkopavanje socijalne države, staganantna primanja i bujajuće socijalne razlike, opasna su i zapaljiva smesa. Sistem kakav je danas može se održavati samo na silu – lažima, medijskom kontrolom, tihom suspenzijom demokratskih institucija i stalnim otvaranjem novih konflikata – vojnih, a sada i trgovinskih. Vreme će pokazati da li će ovi oprobani metodi socijalne kontrole i dalje biti uspešni, ili će ovo stalno „zatezanje žice“ dovesti do eskalacije unutrašnjih i spoljnih konflikata koji će se oteti kontroli.



a onda je dosla korona, a posle nje,...potop
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top