Тихи
Starosedelac
- Poruka
- 186.039
Pola Hrvatske bit će u pučkim kuhinjama, a ostala polovica u njima će se krijumčariti
Cijela povijest ljevičarskih elita povijest je njihova bijega od sudbine masa za koje se u programima zauzimaju.
Kad bi pod blagdanski bor Zoran Milanović i njegova vlada trebali staviti nešto od uspjeha što su ih postigli u godini na odlasku - ni za koga darova ne bi bilo. Darovnik ispod bora bio bi prazan a oni koji su nešto očekivali bili bi razočarani i pokisli. Bili bi razočarani i pokisli i kad bi bili spremni zadovoljiti se solidarnošću koja vlast pokazuje prema narodu. Ali ni to neće dočekati - na kraju godine, kao izraz prezira i cinizma prema građanima, mogli su gledati slike s premijerova tulumarenja s tajkunom Tedeschijem i guvernereom Hrvatske narodne banke Borisom Vujičićem, kojeg mnogi ekonomisti smatraju marljivim zaštitnikom stranih banaka i njihovih profita te jednim od glavnih krivaca za neprekidno sputavanje hrvatskoga gospodarstva i izvoza.
Iz usta premijera ili nekoga ministra nije se čula nijedna riječ isprike, štoviše, svi su svoje neuspjehe prikazivali kao uspjehe. I kao što su na početku mandata obećavali gospodarski rast i velike investicije, tako to čine i sada, na kraju prve godine. Na kraju iduće godine sve će se ponoviti, gospodarskoga rasta neće biti, ali ćemo opet moći gledati slike s premijerova tulumarenja i samozadovoljstvo ministara. Ne vidimo, naime, niti jednu zamisao o poboljšanju gospodarstva, a ne vidimo ni spremnost vlasti da poduzetnicima olakša posao poreznim rasterećenjima i stvaranjem drugih uvjeta u kojim bi se ljudi zapošljavali.
Također, ne vidimo spremnost da se banke, gotovo sve u stranom vlasništvu, stave u službu proizvodnje i građana, dapače, i vlast i guverner HNB-a u svemu im idu na ruku. Ekonomist Slavko Kulić već odavno tvrdi da Hrvatska narodna banka nije ni hrvatska ni narodna, nego servis kolonijalnih gospodara Hrvatske. Je li u takvim uvjetima, u kojima Hrvatska ne raspolaže vlastitim novcem, uopće moguća nacionalna ekonomija, ili smo osuđeni na sve veće zaduživanje, na otimanje narodu kako bismo zadovoljili svjetske financijske policajce koji nam stalno prigovaraju zbog prevelike potrošnje. Bez upregnuća banaka u interese hrvatskoga gospodarstva, osuđeni smo na sve veću ovisnot o svjetskim vjerovnicima i na sve veće cijeđenje građana porezima, smanjivanjem plaća, otpuštanjem. Ništa od onoga što na kraju godine govori vlast ne jamči da će dogodine biti drukčije.
Posve su u pravu oni koji tvrde da je za Milanovića i društvo najveći uspjeh sama činjenica da su na vlasti. Svojim je nekim protivnicima ministar Jovanović poručio: pogledajte se u ugledalu i pljunite u ono što vidite. To je stil manje-više svih dužnosnika Vlade. Od te Jovanovićeve poruke bitno se ne razlikuju mnoge uvrede koje je u Hrvatskom saboru zastupnicima uputio Zoran Milanović. Mi smo lijepi, pametni, sposobni, a vi ste ološ koji ne zaslužuje postojati - tako se vlast odnosi prema oporbi, a i prema novinarima. Taj stil je naslijeđen iz komunizma, iz partizanštine, iz svekolike lijeve tradicije u kojoj su ljevičari sami po sebi idealni a njihovi protivnici ništarije.
Kad se tome doda da su uglavnom ateisti, to jest ljudi bez moranih zapreka i straha od Boga, onda možemo biti sigurni da su deset godina u stanju zemlju voditi u propast a da ništa ne izgube od svoje umišljenosti, bahatosti, samoljubivosti i osjećaja da su jedino oni pozvani voditi Hrvatsku. Nitko se tako kao ljevičari ne izolira od posljedica svojih nesposobnosti, nitko tako ne nastoji biti neuprljan od klase, radničke klase, koja im je u temelju političkog svjetonzora.
Cijela povijest ljevičarskih elita povijest je njihova bijega od sudbine masa za koje se u programima zauzimaju. Milanka Opačić je ovih dana obilazeći pučke kuhinje izjavila kako ima i onih koji su imućni a iskorištavaju socijalnu pomoć.
Svi mediji bilježe kako kako su pučke i Critasove kuhinje sve punije, ali nju ne muči ta bijeda u koju vlast baca ljude nego nadzor nad zloporabom te bijede. To nam je budućnost: pola Hrvatske bit će u pučkim kuhinjama, a ostala polovica u njima će se krijumčariti.
http://www.vecernji.hr/kolumne/pola...ovica-njima-ce-se-krijumcariti-kolumna-491490
Ratni veteran, a bez struje i vode živi na kolodvoru!
Darko Grabušić - Đinks živi u napuštenoj zgradi željezničkog kolodvora u Dubravi Zabočkoj, diže se u tri ujutro i jedini izvor prihoda mu je prodaja plastičnih boca.
Hrvatski ratni dragovoljac, danas 41-godišnji Darko Grabušić - Đinks, prije 20-ak godina prošao je gotovo sva bojišta po Hrvatskoj - prvo kao pripadnik 103. Zagorske brigade, a potom i u rezervnom sastavu Specijalne policije Baruna. Danas živi sam u napuštenoj zgradi nekadašnjeg željezničkog kolodvora u Dubravi Zabočkoj bez struje i vode. Zalihe drva su mu bile dostatne tek za nekoliko dana, a sva drva je sakupio sam samcat uz rijeku Krapinicu. Ne dobiva pomoć,kaže, ni od Grada, ni od Crvenog križa, ni od Centra za socijalnu skrb, a jedini prihod mu je od prikupljenih plastičnih boca koje prodaje po trgovinama i na taj način nekako uspije preživjeti.
Prvo u bolničke kontejnere
- Svaki dan ustajem već u tri ujutro i sa svojoim biciklinom krećem u akciju prekapanja po kontejnerima. Prvo kod Županijske bolnice na Bračku, a potom odem i na druga mjesta po Zaboku i okolici. U prosjeku svaki dan pronađem 80 -100 boca i zaradim si 40-50 kuna. Ako zaspim i sat dva zakasnim, već u kontejnerima neće biti skoro ništa - kaže nam Đinks koji sve što u dućanu kupi samo preračunava u boce - koliko flaša neka stvar košta.
http://www.vecernji.hr/regije/ratni-veteran-a-bez-struje-vode-zivi-kolodvoru-clanak-491951
Eto gde je Hrvatsku i njene gradjane odveo njihov "put u Europu" . Odvesce i nas u Srbiji u istom smeru - ako nastavimo hrvatsim slovenackim bugarskim rumunskim i grckim stopama propasti.
Cijela povijest ljevičarskih elita povijest je njihova bijega od sudbine masa za koje se u programima zauzimaju.
Kad bi pod blagdanski bor Zoran Milanović i njegova vlada trebali staviti nešto od uspjeha što su ih postigli u godini na odlasku - ni za koga darova ne bi bilo. Darovnik ispod bora bio bi prazan a oni koji su nešto očekivali bili bi razočarani i pokisli. Bili bi razočarani i pokisli i kad bi bili spremni zadovoljiti se solidarnošću koja vlast pokazuje prema narodu. Ali ni to neće dočekati - na kraju godine, kao izraz prezira i cinizma prema građanima, mogli su gledati slike s premijerova tulumarenja s tajkunom Tedeschijem i guvernereom Hrvatske narodne banke Borisom Vujičićem, kojeg mnogi ekonomisti smatraju marljivim zaštitnikom stranih banaka i njihovih profita te jednim od glavnih krivaca za neprekidno sputavanje hrvatskoga gospodarstva i izvoza.
Iz usta premijera ili nekoga ministra nije se čula nijedna riječ isprike, štoviše, svi su svoje neuspjehe prikazivali kao uspjehe. I kao što su na početku mandata obećavali gospodarski rast i velike investicije, tako to čine i sada, na kraju prve godine. Na kraju iduće godine sve će se ponoviti, gospodarskoga rasta neće biti, ali ćemo opet moći gledati slike s premijerova tulumarenja i samozadovoljstvo ministara. Ne vidimo, naime, niti jednu zamisao o poboljšanju gospodarstva, a ne vidimo ni spremnost vlasti da poduzetnicima olakša posao poreznim rasterećenjima i stvaranjem drugih uvjeta u kojim bi se ljudi zapošljavali.
Također, ne vidimo spremnost da se banke, gotovo sve u stranom vlasništvu, stave u službu proizvodnje i građana, dapače, i vlast i guverner HNB-a u svemu im idu na ruku. Ekonomist Slavko Kulić već odavno tvrdi da Hrvatska narodna banka nije ni hrvatska ni narodna, nego servis kolonijalnih gospodara Hrvatske. Je li u takvim uvjetima, u kojima Hrvatska ne raspolaže vlastitim novcem, uopće moguća nacionalna ekonomija, ili smo osuđeni na sve veće zaduživanje, na otimanje narodu kako bismo zadovoljili svjetske financijske policajce koji nam stalno prigovaraju zbog prevelike potrošnje. Bez upregnuća banaka u interese hrvatskoga gospodarstva, osuđeni smo na sve veću ovisnot o svjetskim vjerovnicima i na sve veće cijeđenje građana porezima, smanjivanjem plaća, otpuštanjem. Ništa od onoga što na kraju godine govori vlast ne jamči da će dogodine biti drukčije.
Posve su u pravu oni koji tvrde da je za Milanovića i društvo najveći uspjeh sama činjenica da su na vlasti. Svojim je nekim protivnicima ministar Jovanović poručio: pogledajte se u ugledalu i pljunite u ono što vidite. To je stil manje-više svih dužnosnika Vlade. Od te Jovanovićeve poruke bitno se ne razlikuju mnoge uvrede koje je u Hrvatskom saboru zastupnicima uputio Zoran Milanović. Mi smo lijepi, pametni, sposobni, a vi ste ološ koji ne zaslužuje postojati - tako se vlast odnosi prema oporbi, a i prema novinarima. Taj stil je naslijeđen iz komunizma, iz partizanštine, iz svekolike lijeve tradicije u kojoj su ljevičari sami po sebi idealni a njihovi protivnici ništarije.
Kad se tome doda da su uglavnom ateisti, to jest ljudi bez moranih zapreka i straha od Boga, onda možemo biti sigurni da su deset godina u stanju zemlju voditi u propast a da ništa ne izgube od svoje umišljenosti, bahatosti, samoljubivosti i osjećaja da su jedino oni pozvani voditi Hrvatsku. Nitko se tako kao ljevičari ne izolira od posljedica svojih nesposobnosti, nitko tako ne nastoji biti neuprljan od klase, radničke klase, koja im je u temelju političkog svjetonzora.
Cijela povijest ljevičarskih elita povijest je njihova bijega od sudbine masa za koje se u programima zauzimaju. Milanka Opačić je ovih dana obilazeći pučke kuhinje izjavila kako ima i onih koji su imućni a iskorištavaju socijalnu pomoć.
Svi mediji bilježe kako kako su pučke i Critasove kuhinje sve punije, ali nju ne muči ta bijeda u koju vlast baca ljude nego nadzor nad zloporabom te bijede. To nam je budućnost: pola Hrvatske bit će u pučkim kuhinjama, a ostala polovica u njima će se krijumčariti.
http://www.vecernji.hr/kolumne/pola...ovica-njima-ce-se-krijumcariti-kolumna-491490
Ratni veteran, a bez struje i vode živi na kolodvoru!
Darko Grabušić - Đinks živi u napuštenoj zgradi željezničkog kolodvora u Dubravi Zabočkoj, diže se u tri ujutro i jedini izvor prihoda mu je prodaja plastičnih boca.
Hrvatski ratni dragovoljac, danas 41-godišnji Darko Grabušić - Đinks, prije 20-ak godina prošao je gotovo sva bojišta po Hrvatskoj - prvo kao pripadnik 103. Zagorske brigade, a potom i u rezervnom sastavu Specijalne policije Baruna. Danas živi sam u napuštenoj zgradi nekadašnjeg željezničkog kolodvora u Dubravi Zabočkoj bez struje i vode. Zalihe drva su mu bile dostatne tek za nekoliko dana, a sva drva je sakupio sam samcat uz rijeku Krapinicu. Ne dobiva pomoć,kaže, ni od Grada, ni od Crvenog križa, ni od Centra za socijalnu skrb, a jedini prihod mu je od prikupljenih plastičnih boca koje prodaje po trgovinama i na taj način nekako uspije preživjeti.
Prvo u bolničke kontejnere
- Svaki dan ustajem već u tri ujutro i sa svojoim biciklinom krećem u akciju prekapanja po kontejnerima. Prvo kod Županijske bolnice na Bračku, a potom odem i na druga mjesta po Zaboku i okolici. U prosjeku svaki dan pronađem 80 -100 boca i zaradim si 40-50 kuna. Ako zaspim i sat dva zakasnim, već u kontejnerima neće biti skoro ništa - kaže nam Đinks koji sve što u dućanu kupi samo preračunava u boce - koliko flaša neka stvar košta.
http://www.vecernji.hr/regije/ratni-veteran-a-bez-struje-vode-zivi-kolodvoru-clanak-491951
Eto gde je Hrvatsku i njene gradjane odveo njihov "put u Europu" . Odvesce i nas u Srbiji u istom smeru - ako nastavimo hrvatsim slovenackim bugarskim rumunskim i grckim stopama propasti.
Poslednja izmena:
