Pokloni mi ....pesmu,sliku,stih...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mom drugu Branku :D

1909_zps4fcee733-1_zps9177b23b-1.jpg
 
Poslednja izmena:
ZASTUPNICA


S tvojom slikom ja zivim, što smeh lije pusti,
Gde pucketaju zglavci i zglobovlje kleca,
Koja kršeći prste ne želi da pusti
I kod koje se gosti i gosti i jeca.

Što na zagor iz gostinske sobe, zvek stakla,
I na puckanje klada, na izazov Lista,
Po pijaninu bi hitro u žaru promakla,
Kada kocka zazveči, rozeta zablista.

Da se raskustran, zanet od čaja i šala
I zadenuvši pupoljak teški kraj pasa,
Sve u šalama, zapleše k slavi, rub šala
Grizuć ko muku, bez daha i glasa.

Da se, gnječeći ljusku u ruci, proguta
Mandarine kriščića sveza, i zuri
U taj prostor za zastorom, iza, sav sputan
Sjajem svećnjaka, znoj gde u valceru curi.


Boris Pasternak
 
ZEMLJA I VATRA

Dubina je sama svoj neprijatelj
Moje oči bez mene lepšu zoru vide
Dobroveče sa zvezdom u srcu
Dobardan sa suncem u ruci

Sve što leti uvećava prazninu
To znači daleko od sebe voditi život pun opasnosti
U vatri bez dima u pesmi bez reči
Izgubiti znanje čast i snagu

Tako ćemo bez gorčine lepše ljubiti zemlju
I šumu koja se ne usuđuje čelu
Noći iza leđa cvet sasvim logičan:
Budnima trn, usnulima ruža

Nek svako bude nasamo sa svojom srećom
Eno munje visoko iznad dosade i nade
Između blata i vatre mi smo za vatru
Pozdravljam te nepotkupljiva zoro sveta

Branko Miljković
 
SKANDAL U KATEDRALI

Gonjena od čuvarke stolica
u katedrali
jedna noga stolice je pobegla
da proživi svoj život
izvan tih hladnih zidova
Jedan vernik rasejan pobožnošću
sede na stolicu sa tri noge
i sruši se
Na kraju mise podižu ga
naprsle lobanje
i slomljenog sedala
Iz sedala stare stolice
prosipaju se
hiljade bakarnih novčića
i kotrljaju po kamenim pločama
katedrale

Nezamisliv skandal!


Žak Prever
 
http://fs1.****************/images/141130/k43ys3cq.jpg
Nemoj nikom tako
ponuditi usne
koje mirišu na jesen
jer ... osjetiće neko
kako moji poljupci još traju
...i kako ti rukama struji
ova jesen i zima ...
Nikome nemoj tako ponuditi usne
jer znaš da te u meni ima
za pet stoljeća
i pet nedosanjanih proljeća ....

Nemoj ni to mnogo sjaja u očima
potrošiti s nekim u noćima
kad moja sjenka zaluta
iznad oblaka
pa ti na jastuk padne kao suza
neka kap kiše
i ne reci neće znati
i možda htjeti
da me se zauvijek tvoje srce sjeti ..... !

Ž. Krznarić
 
Čudo najkraće traje

Znaš, bilo je jako dobro.
Bilo je bolje nego bilo šta.

Bilo je kao nešto
Što možemo podignuti,
Držati, gledati
i onda se smejemo
Zbog toga.

Bili smo na Mesecu,
Bili smo na jebenom Mesecu,
Imali smo ga.

Bili smo u ratu,
bili smo u beskrajnom ponoru.
Nigde nema takvog mesta.

Bilo je duboko,
I svetlo,
I visoko.

Primaklo se tako blizu ludila,
Smejali smo se bezumno.

Tvoj smeh i moj.

Pamtim kad su tvoje oči,
Glasno rekle: VOLIM.
Sada, dok se ovi zidovi,
Tako nečujno, ljuljaju ........

Č.Bukovski
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top