Pokatoličavanje...

showthumb.aspx

Jezuita pater Vladimir Horvat

Za kojeg je Casino Royal utvrdio da laže: http://forum.krstarica.com/showthread.php/354115-Srbistika?p=24024277&viewfull=1#post24024277

Pater Horvat, zbog laganja 100 Zdravomarija i 150 Očenaša.
2da89756-1.gif





Pater Horvat o Lojzeku blaženom.



Pater Horvat - podrška generalu Gotovini.


Pater V. Horvat: "U Beogradu, 1985, kopao sam i iskopao Bartola Kašića i uskrsnuo ga iz mrtvih."

1352323372-1.jpg


Knjiga ''Ogoljela laž logora Jasenovac'' u kojoj autori Vladimir Mrkoci i Vladimir Horvat raščlambom više dokumenata i knjiga o jasenovačkom logoru dokazuju da je taj logor bio radni logor te da ''za masovna ubijanja zatočenika nema dokaza'', predstavljena je večeras u Zagrebu. Horvat tvrdi da su komunisti nastavili koristiti Jasenovac sve dok ga nisu zatvorili 1951. godine, te da su ga koristili u periodu 1945-51 za masovna ubistva Hrvata, pa onda te žrtve falsifikovali i pripisali Ustašama; prema autorima, ispade da je Jasenovac ponajviše zločin partizana protivu Hrvata, a da su stradanja ljudi u Blajburgu tj. duž Križnog puta daleko stravičnija od ustaških zločina u Blajburgu.





Upravo takav, kao pater Horvat, - slika i prilika - bio je i Rafael Levaković sa svojim falsifikatima pre 400 godina. O tom kontinuitetu cilja koji rađa kontinuitet procesa govorim i treba ga imati u vidu pri analizi dostupnih podataka iz minulih vekova.

horvat-1.jpg

Pater Horvat, zbog laganja 100 Zdravomarija i 150 Očenaša!
hahaha.gif
 
showthumb.aspx

Jezuita pater Vladimir Horvat

Za kojeg je Casino Royal utvrdio da laže: http://forum.krstarica.com/showthread.php/354115-Srbistika?p=24024277&viewfull=1#post24024277

Pater Horvat, zbog laganja 100 Zdravomarija i 150 Očenaša.
2da89756-1.gif





Pater Horvat o Lojzeku blaženom.



Pater Horvat - podrška generalu Gotovini.


Pater V. Horvat: "U Beogradu, 1985, kopao sam i iskopao Bartola Kašića i uskrsnuo ga iz mrtvih."

1352323372-1.jpg


Knjiga ''Ogoljela laž logora Jasenovac'' u kojoj autori Vladimir Mrkoci i Vladimir Horvat raščlambom više dokumenata i knjiga o jasenovačkom logoru dokazuju da je taj logor bio radni logor te da ''za masovna ubijanja zatočenika nema dokaza'', predstavljena je večeras u Zagrebu. Horvat tvrdi da su komunisti nastavili koristiti Jasenovac sve dok ga nisu zatvorili 1951. godine, te da su ga koristili u periodu 1945-51 za masovna ubistva Hrvata, pa onda te žrtve falsifikovali i pripisali Ustašama; prema autorima, ispade da je Jasenovac ponajviše zločin partizana protivu Hrvata, a da su stradanja ljudi u Blajburgu tj. duž Križnog puta daleko stravičnija od ustaških zločina u Blajburgu.





Upravo takav, kao pater Horvat, - slika i prilika - bio je i Rafael Levaković sa svojim falsifikatima prě 400 godina. O tom kontinuitetu cilja koji rađa kontinuitet procesa govorim i trěba ga imati u vidu pri analizi dostupnih podataka iz minulih věkova.

horvat-1.jpg

Pater Horvat, zbog laganja 100 Zdravomarija i 150 Očenaša!
hahaha.gif

Ponekad se preobraziš u trubu na kojoj bi Louis Armstrong mogao svirati. Ovo što
si napisao nema veze s predhodnim tekstovima. Što si uopće napisao ?
Nebulozis koji nema veze sa zbiljom, i koji je posve pobijen ucdjelima poput "Povijesti hrvatskih gramatika" ili
Katičićevoj analizi Kašićeve gramatike.

Ti ne znaš hrvatsku jezikoslovnu literaturu, pa si sav u bajkama slabo
podkovanih srbskih linguističkih demagoga.

Uči već jednom nješto ...

http://www.globus.hr/hr/rjecnici-prirucnici/sanda-ham-povijest-hrvatskih-gramatika
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjige-opsirnije.php?ppar=9195

Ili:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29865
http://dizbi.hazu.hr/?sitetext=107 (br. 388, god 1981.)
 
Poslednja izmena:
Po običaju- truba.

Antiklerikalci hrvatski nacionalisti: Starčević, Radić, Supilo, Krleža, ..
a da ne govorimo o hrvatskim pravoslavcima koji napuniše stožer NDH

Katolički svećenici posve indiferentni prama širenju katoličanstva,
te koji žele da muslimani u BH ostanu muslimanima, i nemaju nikakve
nakane da ih prekrste: Draganović, Mandić, Leon Petrović, ..
a nema razloga misliti da bi drugačiji stav imali prama HRVATSKOJ
pravoslavnij crkvi. Prvo Hrvati, pa tek onda katolici.

Tim je ljudima prvi bio nacionalni osjećaj, a vjera
sekundarna, kao i Strossmayeru:
http://religiousstudiesblog.blogspot.com/2011/03/bishop-strossmayer-forgotten-incident.html

http://www.newadvent.org/cathen/14316a.htm

Strossmayer je procijenio da je u hrvatskom interesu da se ne ide na prijekid s Rimom
(tu je bio u pravu), no on nije bio nikakva ovca za vođenje
(kao i veći dio drugih istaknutih svećenika, uključiv spomenutoga Vrhovca).

Dakle, brkaš lončiće. Slažem se da vera, religija kao takva, tim ljudima možda nije bila ni sekundarna, već su možda u dobrom broju bili i ubeđeni ateisti, ali to nije tema. Tema je klerikalizam. Klerikalizam nije religija, kao što znaš, Hroboatose, već je klerikalizam politika koju širi crkva, a to nije priča koja se čita sa predikaonice, u svakom slučaju nije novozavetna. Štrosmajer, Rački i Starčević odličan su primer hrvatikanskog klerikalizma.
 
Ponekad se preobraziš u trubu na kojoj bi Louis Armstrong mogao svirati. Ovo što
si napisao nema veze s predhodnik tekstovima.

Kako nema veze?!?

Isusovac Vladimir Horvat gorljivi je hrvatski nacionalista i čovek koji se bavi Bartolomeom Kašićem, beatifikacijom Alojzija Stepinca, podrškom generalu Gotovini i potpunim anuliranjem jasenovačkog zločina. Dakle, eksponent crkve u službi većine važnih hrvatskih nacionalnih pitanja.


:zurka:
 
Nije dobra analogija sa Makedonijom i Crnom Gorom. Tačno da je NDH promovisala hrvatsko pravoslavlje, ali nije promovisala da na njega prelaze katolici, već pravoslavni Srbi. Ta bi crkva prvom zgodom ušla u uniju sa rimskim papom, a drugom zgodom prešla na rimokatoličku crkvu u Hrvata. Interes hrvatske države i rimskog pape se poklapa bilo da se radi o katoličenju pravoslavaca čime automatski postaju Hrvati, bilo da se radi o pohrvaćenju pravoslavnih Srba, da bi naknadno postali jednaki sa Hrvatima i u veroispovesti. Sve u svemu, "pravolsavni Hrvati" su modifikacija plana "trećinu pobiti, trećinu proterati, trećinu pokatoličiti" koja dolazi kada "trećinski plan" usled problema na terenu počinje da posustaje modifikujući ga u četvrtinski plan "četvrtinu... ... četvrtinu prvo pohrvatiti a onda pokatoličiti".

Ovo što kaže Urvan za Hrvate, da je narod više praznoveran nego veran, još više važi i za Srbe. Potpuno su indiferentni prema pravoslavlju, sveštenike gledaju kao izjelice a vladike kao lopove, a sa svima grupno teraju sprdnju zbijajući masne šale o tome šta rade dok niko ne gleda, ali zato znaju za vatikansko zlo i znaju da ne bi bilo Srbi da postanu unijati, jer papa želi da ih pounijati i pretvori u Hrvate. A evo u Srbiji su Rusini unijati već vekovima, a i dalje su Rusini. A običan narod i ne zna da su unijati, veruje za njih da su pravoslavci. Kako je krenulo, može samo da iznenadi da jednog dana i srpski patrijarh prizna papu i eto unije, a da se suštinski ne promeni ništa. Katoličkoj crkvi se stalno prebacuje kako vrši taj "zločin" što sebe smatra jedinom ispravnom i što je radila na tome da druge hrišćanske crkve i denominacije uklopi u svoj sistem, a ja kažem - pa šta? I naša Pravoslavna crkva katolike smatra jereticima, za papu govori da je njegov pad ravan Adamovom i Sataninom padu, a istorijski je bila ništa manje nemilosrdna u sukobu sa drugim verama, a prema katoličkoj manjini ništa manje osiona nego ova prema njoj. URvan takođe ima i poentu, a na koju sam ukazao i ja, a to je odnos prema muslimanima. Znači, apsolutno nema teorije da je katoliku prihvatljiviji musliman koji ne želi da se pokrsti od pravoslavca koji ne želi da pređe na uniju. Samo što musliman nije imao niti nacionalnu svest niti versku instituciju koja bi vršila funkciju nacionalne. Pravoslavci su to imali... A oni među nama koji strahuju od Vatikana dobro znaju isto ono što i naši susedi, da je nacionalna svest u našem narodu toliko krhka i toliko napukla, da je čoveku dovoljno promeniti neku od drugih crta identiteta, pa da on više ne zna koje je nacije, već da se slepo povodi prema svima. Definitivno mislim da bi u roku od par generacija, da je Hrvatska pravoslavna crkva postojala toliko dugo, a u Hrvatskoj priča o hrvatskim pravoslavcima, većina ovih istih Srba iz Hrvatske pričala danas sličnu priču koju pričaju nacionalni Crnogorci u CG. A koji su imali daleko jaču srpsku svest od njih, čak i državničku srpsku jer su imali svoju državu i svog kralja, i gde je Pravoslavna crkva ostala SPC, samo je kroz škole, sistem i partiju strujala instrukcija "nismo Srbi". Priča o planu za unijaćenje i katoličenju mi više deluje kao začin koji će čitavu priču učiniti jestivom u srpskom umu. Verujem da je i Katolička crkva na to računala, kao što i danas računa za sve pravoslavce (a i pravoslavci za katolike da će odbaciti papu), ali delim mišljenje da to nije bila inicijalna namera političkih osnivača.
 
Dakle, brkaš lončiće. Slažem se da vera, religija kao takva, tim ljudima možda nije bila ni sekundarna, već su možda u dobrom broju bili i ubeđeni ateisti, ali to nije tema. Tema je klerikalizam. Klerikalizam nije religija, kao što znaš, Hroboatose, već je klerikalizam politika koju širi crkva, a to nije priča koja se čita sa predikaonice, u svakom slučaju nije novozavetna. Štrosmajer, Rački i Starčević odličan su primer hrvatikanskog klerikalizma.

Što se tebi uopće može reći, a da razumiješ ?
Kad shvatim dogovor na to duboko pitanje, onda ću se javiti ...
 
Koje argumente Horvat iznosi za ono što govori? Ne može priča stati na tome da neko nešto tvrdi.

Zar Jasenovac nije bio (i) radni logor? U NDH, možda grešim, nije postojala tako stroga podela kao u Nemačkoj, na logore smrti i radne logore. U istim logorima su vršena masovna ubistva i ljudi su prisilno radili. Zar ne?
 
Što se tebi uopće može reći, a da razumiješ ?
Kad shvatim dogovor na to duboko pitanje, onda ću se javiti ...

Što si stariji, teže ide shvatanje...

U decembru 2009. objavljena je knjiga

Počelo je u Rimu. Katolička obnova i normiranje hrvatskoga književnog jezika u 17. stoljeću

prof. dr. sc. Stjepana Krasića, istoričara i dominikanca.



100125_clip_image003.jpg




Prof. dr o. Stjepan Krasić: Za sve što se tiče hrvatske istorije, pa i hrvatskog jezika, treba zahvaliti katoličkoj crkvi, odnosno Vatikanu.

- - - - - - - - - -

Koje argumente Horvat iznosi za ono što govori? Ne može priča stati na tome da neko nešto tvrdi.

Zar Jasenovac nije bio (i) radni logor? U NDH, možda grešim, nije postojala tako stroga podela kao u Nemačkoj, na logore smrti i radne logore. U istim logorima su vršena masovna ubistva i ljudi su prisilno radili. Zar ne?

''za masovna ubijanja zatočenika nema dokaza''

Koji ti deo nije jasan?
 
Što si stariji, teže ide shvatanje...

U decembru 2009. objavljena je knjiga

Počelo je u Rimu. Katolička obnova i normiranje hrvatskoga književnog jezika u 17. stoljeću

prof. dr. sc. Stjepana Krasića, istoričara i dominikanca.



100125_clip_image003.jpg




Prof. dr o. Stjepan Krasić: Za sve što se tiče hrvatske istorije, pa i hrvatskog jezika, treba zahvaliti katoličkoj crkvi, odnosno Vatikanu.

- - - - - - - - - -



''za masovna ubijanja zatočenika nema dokaza''

Koji ti deo nije jasan?

Ti o jezičnom planiranju u 17. st. u istom dahu s
naklapanjem o Jasenovcu. I ne vidiš da nješto nije u redu s logikom ?
Nevjerojatno .... A o planiranju i ulozi Hrvata u odabiru općehrvatskoga jezika
imaš materijal kojeg uporno zaboravljaš (došao je kao utuk na protestantski pokuzšaj
prodora na istok). I ti i dalje misliš da je latinički prijevod NZ imao za cilj
katoliciziranje pravoslavnih i muslimana- u Turskoj ?
Pa, što da čovjek kaže, promašio si ceo fudbal ...
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20001205/prilozi.htm
http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=440098

Ipak, priznajem- nješto je dirljivo u tvoj upornosti.

- - - - - - - - - -

Koje argumente Horvat iznosi za ono što govori? Ne može priča stati na tome da neko nešto tvrdi.

Zar Jasenovac nije bio (i) radni logor? U NDH, možda grešim, nije postojala tako stroga podela kao u Nemačkoj, na logore smrti i radne logore. U istim logorima su vršena masovna ubistva i ljudi su prisilno radili. Zar ne?

Mrkalj, po običaju, trguje istrgnutim citatima.
 
Ti o jezičnom planiranju u 17. st. u istom dahu s
naklapanjem o Jasenovcu. I ne vidiš da nješto nije u redu s logikom ?
Nevjerojatno .... A o planiranju i ulozi Hrvata u odabiru općehrvatskoga jezika
imaš materijal kojeg uporno zaboravljaš (došao je kao utuk na protestantski pokuzšaj
prodora na istok). I ti i dalje misliš da je latinički prijevod NZ imao za cilj
katoliciziranje pravoslavnih i muslimana- u Turskoj ?
Pa, što da čovjek kaže, promašio si ceo fudbal ...
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20001205/prilozi.htm
http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=440098

Ipak, priznajem- nješto je dirljivo u tvoj upornosti.

Nije tema jezik. Tema je da Centrala uspeva da vas oblikuje kao plastelin u svim segmentima društvenog postojanja. Sad, druga je stvar što vi verujete da je to vaša priča, a ne matriks (mislim na film). ;)

- - - - - - - - - -

Mrkalj, po običaju, trguje istrgnutim citatima.
Reče citatno bankrotirali Hrobi.
 
Gresi Svete stolice
Ostoja Milisavljević | 31. avgust 2013. 19:30 | Komentara: 0

7

NA zasedanju Sabora NDH 25. februara 1942. godine dr Mirko Puk govorio je o katoličenju Srba: "NDH podupire akciju prelaza grko-istočnjaka na katoličku veru, jer je taj prelaz samo povrat prijašnjoj djedovskoj vjeri"
Nastavci

Vatikan krsti krštene!
Carska protiv kaluđera
Slovo vladike Teofana
Zakon ministra Budaka
Puškom čistiti veru!

NA zasedanju Sabora NDH 25. februara 1942. godine ministar pravosuđa i bogoštovlja dr Mirko Puk govorio je o katoličenju Srba: "Nezavisna Država Hrvatska podupire akciju prelaza grko-istočnjaka na katoličku veru, jer je taj prelaz samo povrat prijašnjoj djedovskoj vjeri, jer je državi poznato da je samo promidžbom iz toga hrvatskoga elementa stvoreno naknadnom promidžbom srpstvo. Ovim prelazom u đedovsku vjeru vraća se jedinstvo hrvatskog naroda u svim onim krajevima, gdje je silom to jedinstvo oslabljeno, oni se vraćaju iskonskim svojim predcima i duhovnim izvorima".

A istog tog dana u Vatikanu ustaškom poslaniku dr Nikoli Rušinoviću državni sekratar kardinal Maljone je rekao: "... što se tiče povratnika, Sveta stolica se tome veseli, Hrvatska, pak, može to politički koristiti, ali treba izbegavati ono što neprijateljima daje povoda za klevete".

Odgovarajući na notu Kraljevske jugoslovenske vlade od 9. januara 1942. godine Svetoj stolici protiv prisilnog katoličenja Srba, papa Pije DžII brani Stepinca i katoličku crkvu u Hrvatskoj: "...katolička crkva ne prima nikoga u svoje redove koji u nju stupa, a da nije potpuno svestan važnosti i posledica koraka koje želi učiniti".
SVI U KATOLIKE Upozorenje dekana fra Bilobrka, župnika u Metkoviću: "Ima nekih kukavica koji kažu da ne valja nagoniti Srbe da se prekrste i da nije ljudski ubijati. Ja vam, međutim, tvrdim drukčije. Prelaziti na katoličku veru moraju svi, jer druga vera ne sme postojati, a niti će ma tko ostati živ tko neće katoličke vere"!

Posle toga usledila je nova nota Kraljevske vlade od 2. marta 1942. godine Svetoj stolici protiv prisilnog katoličenja Srba sa zahtevom da istupi energično protiv zaključaka Biskupske konferencije održane u Zagrebu 17-20. novembra 1941. godine i da se zabrani svaki takav rad predstavnika katoličke crkve. I ovom notom nije ništa postignuto. Srpski pravoslavni sveštenici na skupštini u selu Srpska Korenica u Bosanskoj krajini 15. novembra 1942. godine potvrđuju "da je trenutnu bezglavost Srpske pravoslavne crkve zloupotrebila rimokatolička crkva ustaške NDH i prisilno prevodila srpski narod iz pravoslavlja na katoličanstvo, dok su se pravoslavni seljaci pred jamamam odricali da pređu na drugu veru".

Pored popisa marionetske NDH o prisilnom katoličenju Srba i Stepinac je doneo svoje propise o tom katoličenju: Okružnicu br. 4104/41 i Propise za primanje u katoličku crkvu, objavljene kao prilog "Katoličkom listu" br. 23 od 11. juna 1941. godine. Ove pripise izradio je dr Stjepan Bakšić, profesor Teološkog fakulteta u Zagrebu.

U Okružnici je izneto katoličko gledište na politiku NDH "prelaza s jedne vere na drugu", o podržavanju takve politike uz davanje saglasnosti za katoličenje sa širokim obrazloženjem da se otpadnici (tj. Srbi) "od Katoličke crkve vrate svojoj crkvi". U propisima se daju detaljna uputstva kako treba katolički kler uz pomoć ustaških oružnika, tj. vlasti NDH da prevodi Srbe u katoličku veru. Kad im ni to nije bilo dovoljno da što više i što brže pokatoliče Srbe, pojedini biskupi, kao đakovački biskup Antun Akšamović, zatim bosanski biskupi Šarić i Mišić preduzimaju nove mere.

Odmah posle ubistva banjalučkog pravoslavnog vladike Platona (Jovanovića), katoličenje se toliko pojačalo da je postalo masovno. Pod pretnjom da će svi biti pobijeni ako ne pređu u katoličku veru Srbi su počeli masovno da prelaze u veru da bi sačuvali svoje živote. Ali im to nije pomoglo - mnogi su posle prelaska na katoličku veru pobijeni.

BOŽJA NAMERA Poruka jednog od najvećih katoličkih mislilaca Katrajna: "Po Božjoj nameri, sve vlade i svi ljudi trebaju biti katolici".

To je bilo toliko uzelo maha da je biskup fra Alojzije Mišić bio prinuđen da reaguje na sledeći način: "Prilike, u kojima živimo, za svake su strane nezgodne. Umješalo se svašta: mlado, nespremno, beziskusno i mjesto pameti i razbora - vatra, sila. Nametnici izdaju odredbe - i dok su novoobraćenici još u Crkvi kod sv. mise, hvataju ih, staro, mlado, muško i žensko i gone kao roblje... do mala u masama u vječnost. Iza nekoliko godina svatko i svi osuđivat će ovakav nepromišljeni rad i djelovanje".

Stepinac i hrvatski biskupi, posle održane Biskupske konferencije 17 - 20. novembra 1941. godine, na kojoj je raspravljano o "prelazima grko-istočnjaka na katoličku veru" u prisustvu Josipa Ramira Markonea, papskog legata u NDH, odlaze Paveliću i obaveštavaju ga o zaključcima donetim na toj konferenciji o tome da je na njoj izabran odbor trojice koji će rukovoditi akcijom katoličenja Srba.

U ovaj odbor su ušli:

Stepinac kao predsednik biskupske konferencije, Viktor Burić, biskup senjski i Janko Šimrak, apostolski administrator križevačke eparhije. Zatim ga obaveštavaju da je izabran u Izvršni odbor - "Radni odbor za pitanja konverzije" grko-istočnjaka na katoličku veru, u koji su ušli: dr Franjo Ferman, profesor na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu, dr Augustin Juretić, konzulator Biskupske konferencije, Nikola Borić, ravnatelj nadbiskupske kancelarije i dr Krunislav Draganović, profesor Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu. Njegova je nadležnost da rešava sve poslove oko konverzije grko-istočnjaka na katoličku veru pod nadzorom Odbora biskupa za konverziju.

Da bi Paveliću pokazali da dobro obavljaju poslove katoličenja Srba katolički kler organizuje delegacije prelaznika koje posećuju poglavnika. Tako je 8. novembra 1941. godine Pavelić primio jednu delegaciju prelaznika iz sedam srezova Slavonije (Našice, Đakovo, Osijek, Podravska Slatina, Miholjac Donji, Vinkovci i Virovitica). Razume se, predvodnik ove delegacije je bio ustaša dr Stjepan Hefer, veliki župan župe Baranje.
(Nastaviće se)

Pavelic u izvrsnom odboru biskupske konferencije ciji je predsjednik Stepinac!!!
 
Dakle, brkaš lončiće. Slažem se da vera, religija kao takva, tim ljudima možda nije bila ni sekundarna, već su možda u dobrom broju bili i ubeđeni ateisti, ali to nije tema. Tema je klerikalizam. Klerikalizam nije religija, kao što znaš, Hroboatose, već je klerikalizam politika koju širi crkva, a to nije priča koja se čita sa predikaonice, u svakom slučaju nije novozavetna. Štrosmajer, Rački i Starčević odličan su primer hrvatikanskog klerikalizma.


Nije tema jezik. Tema je da Centrala uspeva da vas oblikuje kao plastelin u svim segmentima društvenog postojanja. Sad, druga je stvar što vi verujete da je to vaša priča, a ne matriks (mislim na film). ;)


Otac domovine
Ante Starčević
rodio se 1823. godine u mjestu Žitnik kod Gospića.[SUP][2][/SUP][SUP][3][/SUP] Od njegove trianeste godine školuje ga stric Šime Starčević i daje mu prve poduke iz hrvatskog i latinskog jezika.[SUP][4][/SUP] Šime Starčević bio je župnik u Gospiću i već tada poznati pisac i jezikoslovac, branitelj hrvatskoga jezika i protivnik Vuka Karadžića.[SUP][5][/SUP] Godine 1839. Starčević odlazi u Zagreb gdje se školuje šest godina izdržavajući se od stričeve potpore i podučavanjem.[SUP][4][/SUP] U jesen 1845. godine završava gimnaziju u Zagrebu te odlazi u sjemenište u Senj, a od tamo u Peštu na studij teologije. Pohađajući gimnaziju dodatno savlađuje latinski te njemački, mađarski, grčki i talijanski jezik.[SUP][6][/SUP] Godine 1846. je, nakon položenih ispita u filozofiji i slobodnim znanostima, promoviran na čast doktora filozofije[SUP][7][/SUP] u Pešti. Tada odlučuje ne posvetiti se svećenićkom pozivu već borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku.

Otac hrvatske povijesne znanosti
Ivan Lučić (Lucić, Lucius, Trogir, rujna 1604. - Rim, 11. siječnja 1679.), hrvatski povjesničar, otac hrvatske povijesne znanosti, pravnik, kartograf.U rodnom gradu obnašao je različite dužnosti, a od 1654. boravi u Rimu; postaje članom Zbora svetog Jeronima, a zatim i njegovim predsjednikom.

Otac hrvatskog jezikoslovlja
Bartol Kašić, isto Bartul Kašić, Bartholomaeus Cassius, Bartolomeo Cassio, kadšto potpisivan i s Bogdančić i/ili s dodatkom Pažanin; (Pag, 15. kolovoza 1575. - Rim, 28. prosinca 1650.), hrvatski pisac, jezikoslovac i isusovac. Ostao rano bez oca pa je o njemu skrbio ujak Luka Deodati Bogdančić, paški svećenik, kod kojega je naučio čitati i pisati. Potom je pohađao općinsku školu u Pagu nakon koje se od 1590. školuje u Ilirskom kolegiju u Loretu (kod Ancone) koji su vodili isusovci. Kao darovita i marljiva učenika poslali su ga 1593. na daljnje školovanje u Rim gdje je 1595. stupio u Družbu Isusovu. Pripadao je Rimskoj provinciji.[SUP][1][/SUP] Još kao rimski student počeo je poučavati hrvatski u tamošnjoj Ilirskoj akademiji. Tada se počeo zanimati za hrvatski jezik te je najkasnije do 1599. sastavio hrvatsko-talijanski rječnik čiji se rukopis od 18. st. čuva u Dubrovniku.[SUP][2][/SUP]

Otac moderne hrvatske historiografije
Franjo Rački (Fužine, 25. studenoga 1828. – Zagreb, 13. veljače 1894.), hrvatski povjesničar, publicist, kulturni djelatnik, narodnjački političar, "otac hrvatske moderne kritičke historiografije".[SUP][1][/SUP] U Senju i Varaždinu stječe gimnazijsko obrazovanje. Teologiju je završio u Senju, gdje ga je biskup Mirko Ožegović 1852. zaredio za svećenika. Promoviran je za doktora teologije 1855. u Beču. Ondje je pokazao prve sklonosti za istraživanje povijesti objavljivanjem rada "Sredotočje povjestnice".[SUP][2][/SUP]

:kafa:
 
Poslednja izmena:
... Katolik je katolik, ista je vera Hrvatu, Italijanu, Ircu, Špancu i Venecuelancu... Očigledno je da je tačno sve što kažeš, to samo slepac može da ne vidi, Vatikan je dozvolio i prećutao ono što su mnogobrojni hrvatski sveštenici radili i blagosiljali, ali da li je on bio organizator koji je podbunio Hrvate, ili su Hrvati sami posegli za noževima, a ovi prokomentarisali "pustimo budale da obave krvav posao, lakše ćemo civilizovati ovu zemlju ako je nastanjena katoličkim divljacima, nego pravoslavnim"?

Интересантно да нпр. у Аустро-Угарској Хрвати нису "посегли за ножевима" према Мађарима или Њемцима, али јесу према Србима у Југославији/НДХ? Мислиш да је могло проћи незапажено од стране Ватикана организовање усташког покрета унутар и уз помоћ католичке цркве у Краљевини Југославији и да црква није знала за усташке планове? Што се комунисти нису организовали уз помоћ цркве? У чије име католички бискупи, редовници, свештеници позивају на прогон Срба и у њему активно учествују? У чије име опраштају грехе усташким кољачима? Интересантно да су Павелић и братија најнормалније примани у посјете папи; Ватикан није "просвједовао" против покоља Срба, преко њега су усташе склањане "пацовским каналима",...

Činjenica je d aje katolicizam ukorijenjen kod Hrvata, nu isto
da narod baš nije vjernički, nego više praznovjeran.

Dapače, baš je u Hrvata vladala jaka tradicija antiklerikalizma,
i to među hrvatskim nacionalistima, pa je besmisleno tvrditi
da je "Vatikan" su njeka teška sila (govorim o 2. sv.ratu- Vatikan nije priznao NDH).

"Reš pečeni" hrvatski nacionalisti kao Draganović i Mandić su bili
indiferentni prama muslimanima, a da je bilo HPC-a, isto
ne bi hajali za njeke vjerske prijelaze. Oni su bili prvo Hrvati, a tek
potom katolici.


Uostalom, dao sam njeki odulji post sa skeniranim dijelom o Stepincu iz
Džajine knjige, pa ako se može naći- to je negdje moje mnijenje.

Шта је био опат Ђузепе Рамиро Марконе, ако не незванични папин амбасадор у НДХ?
Хоће ли им "спас душе" обезбједити чињеница да су Хрвати ( националисти) или предани католици?
 
Интересантно да нпр. у Аустро-Угарској Хрвати нису "посегли за ножевима" према Мађарима или Њемцима, али јесу према Србима у Југославији/НДХ? Мислиш да је могло проћи незапажено од стране Ватикана организовање усташког покрета унутар и уз помоћ католичке цркве у Краљевини Југославији и да црква није знала за усташке планове? Што се комунисти нису организовали уз помоћ цркве? У чије име католички бискупи, редовници, свештеници позивају на прогон Срба и у њему активно учествују? У чије име опраштају грехе усташким кољачима? Интересантно да су Павелић и братија најнормалније примани у посјете папи; Ватикан није "просвједовао" против покоља Срба, преко њега су усташе склањане "пацовским каналима",...






Шта је био опат Ђузепе Рамиро Марконе, ако не незванични папин амбасадор у НДХ?
Хоће ли им "спас душе" обезбједити чињеница да су Хрвати ( националисти) или предани католици?


]
Stepinac i hrvatski biskupi,
posle održane Biskupske konferencije 17 - 20. novembra 1941. godine, na kojoj je raspravljano o "prelazima grko-istočnjaka na katoličku veru" u prisustvu Josipa Ramira Markonea, papskog legata u NDH, odlaze Paveliću i obaveštavaju ga o zaključcima donetim na toj konferenciji o tome da je na njoj izabran odbor trojice koji će rukovoditi akcijom katoličenja Srba.

U ovaj odbor su ušli:

Stepinac kao predsednik biskupske konferencije, Viktor Burić, biskup senjski i Janko Šimrak, apostolski administrator križevačke eparhije. Zatim ga obaveštavaju da je izabran u Izvršni odbor - "Radni odbor za pitanja konverzije" grko-istočnjaka na katoličku veru, u koji su ušli: dr Franjo Ferman, profesor na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu, dr Augustin Juretić, konzulator Biskupske konferencije, Nikola Borić, ravnatelj nadbiskupske kancelarije i dr Krunislav Draganović, profesor Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu. Njegova je nadležnost da rešava sve poslove oko konverzije grko-istočnjaka na katoličku veru pod nadzorom Odbora biskupa za konverziju.

Pavelic u izvrsnom odboru biskupske konferencije ciji je predsjednik Stepinac!!!


- - - - - - - - - -

Slavko Slišković: Katolicizam u službi nacije
http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=342778

Problem,...ne otvara,... nadam se privremen!
 
Интересантно да нпр. у Аустро-Угарској Хрвати нису "посегли за ножевима" према Мађарима или Њемцима, али јесу према Србима у Југославији/НДХ? Мислиш да је могло проћи незапажено од стране Ватикана организовање усташког покрета унутар и уз помоћ католичке цркве у Краљевини Југославији и да црква није знала за усташке планове? Што се комунисти нису организовали уз помоћ цркве? У чије име католички бискупи, редовници, свештеници позивају на прогон Срба и у њему активно учествују? У чије име опраштају грехе усташким кољачима? Интересантно да су Павелић и братија најнормалније примани у посјете папи; Ватикан није "просвједовао" против покоља Срба, преко њега су усташе склањане "пацовским каналима",..

Izvinjavam se što odgovaram kratko, izneo si ovde i mnoge druge argumentovane stvari, ali samo ću se osvrnuti na pacovske kanale. Istina je, Katolička crkva je obezbedila logistiku za transport ustaša, ali ovim novim skidanjima oznaka "poverljivo" sa dokumenata stranih i domaćih službi, videli smo (bar kako je objavljivano po feljtonima Novosti i Politike) da su organizaciju izvoza ustaša izvršile britanska i jugoslovenska tajna služba, svaka iz svojih razloga. Te dve strane su dale političku dozvolu, a postojala je čak i elaboracija zbog čega je Pavelić gori po Jugoslaviju mrtav nego živ i pod poterom. Čak je i Blagoje Jovović, atentator na Pavelića, pričao o tome kako je maltene bila javna tajna gde je on i gde se nalazi i nije postojala politička volja niti od četničkog emigracionog vrha, niti od jugoslovenske Udbe, da on bude eliminisan. Tako da... ne znam da li se razumemo, ako se razumemo onda nema potrebe da raspravljamo. Želim da se vidi da ovde ne branim Vatikan nego širim sliku kako bi se pronašao pravi uzrok, pravi izvor. Vatikan je lukav i mudar, ne vezuje se on baš tako lako za političke gubitnike, niti zamera državama i narodima bez potrebe. Ne kažem ni da mu je bilo teško da štiti ustaše, već samo to da bi te ustaše u treptaju oka isto tako pustio niz vodu da nije bilo nekog krupnijeg dila.
 
Ponekad se preobraziš u trubu na kojoj bi Louis Armstrong mogao svirati. Ovo što
si napisao nema veze s predhodnim tekstovima. Što si uopće napisao ?
Nebulozis koji nema veze sa zbiljom, i koji je posve pobijen ucdjelima poput "Povijesti hrvatskih gramatika" ili
Katičićevoj analizi Kašićeve gramatike.

Ti ne znaš hrvatsku jezikoslovnu literaturu, pa si sav u bajkama slabo
podkovanih srbskih linguističkih demagoga.

Uči već jednom nješto ...

http://www.globus.hr/hr/rjecnici-prirucnici/sanda-ham-povijest-hrvatskih-gramatika
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjige-opsirnije.php?ppar=9195

Ili:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29865
http://dizbi.hazu.hr/?sitetext=107 (br. 388, god 1981.)

Oh, pa tek sad vidim da si naknadno dopisao praznu retoriku diskvalifikacije sagovornika na osnovu nestručnosti. Nisi morao.

Fiju-fić, Hrobi, evo koska:

snud.jpg
 
Hrvat samo - katolik!
Ostoja Milisavljević | 01. septembar 2013. 17:58 |

8

Sredstva informisanja katoličenja Srba i posećivanje delegacija prelaznika Paveliću, po svom značaju dižu u nebo: "Hrvatski narod" piše da je to "korak uma i srca"
Deca sa Kozare u ustaškim uniformama

Deca sa Kozare u ustaškim uniformama
Nastavci

Vatikan krsti krštene!
Carska protiv kaluđera
Slovo vladike Teofana
Zakon ministra Budaka
Puškom čistiti veru!

ANTE Pavelić je svečano dočekao delegaciju prelaznika i održao prigodni govor: "Smatrajte velikom srećom za pokoljenje Vaše, za pokoljenje svih nas, da se u ovom dijelu Hrvatske domovine najprije i najoštrije počelo i provađa se ono što može biti najveća zasluga naše sretne i sretnije budućnosti. Vi znate... vašim koracima idu i druga braća, ide i ostali narod i kad se to dovrši naša zemlja, naša domovina bit će potpuno sigurna...".

Sredstva informisanja katoličenja Srba i posećivanje delegacija prelaznika Paveliću, po svom značaju dižu u nebo: "Hrvatski narod" piše da je to "korak uma i srca". "Nova Hrvatska" piše da je primanje izaslanika prelaznika iz župe Baranja po svom značaju "povijesni događaj u životu" NDH i da "on znači odlučni preokret u sređivanju unutrašnjih hrvatskih prilika".

Zadovoljan učinkom katoličenja Srba ministar Pak izjavljuje: "Nezavisna Država Hrvatska podupire akciju prelaza grko-istočnjaka u katoličku vjeru, jer je taj prelaz samo povrat prijašnjoj djedovskoj vjeri, jer je državi poznato, da je taj samo promidžbom iz tog hrvatskog plemena stvoreno naknadnom promidžbom srpstvo. Ovim prelazom na djedovsku vjeru vraća se jedinstvo hrvatskog naroda i svim onim krajevima, gde je silom to jedinstvo oslabljeno, oni se vraćaju iskonskim svojim predajima i duhovnim izvorima. On poručuje svim Srbima odrečno i vrlo jasno: 'Tko ne želi iz bilo kojih razloga priznati ovo povijesno pitanje, prosto mu stoji napustiti teritoriju ove države'."

Vatikan zdušno podržava katoličenje Srba u Hrvatskoj, pa kardinal Maljone, prenoseći papine reči, ustaškoj misiji pri Svetoj stolici (zapravo Nikoli Rušinoviću) 14. februara 1941. godine izjavljuje: "Sveta stolica misli na Hrvatsku, jer za nju Hrvat katolik ne može se zamisliti Hrvata koji ne bi bio katolik." Još dodaje i da se "Sveta stolica veseli" katoličenju Srba. Stepinac je to pohvalio veoma zadovoljan i prisetio se svog "dnevnika" u koji je pod datumima 3. i 4. jul 1934. godine uneo i ovo: "Da je veća sloboda i dovoljno radnika, Srbija bi bila za 20 godina katolička." Čeznuo je što tu svoju želju ne može da ostvari.
MILION POVRAĆENIKA DIONIZIJE Juriček, katolički sveštenik, čelnik državnog ravnateljstva za ponovu, vjerski odsjek zadovoljan je tempom katoličenja Srba, pa već 25. oktobra 1941. godine nagoveštava kako će zbog katoličenja Srba "rimokatoličkih župa morati osnivati mnogo - za skoro milion povraćenika, koliko je predviđeno da će biti, bude li se stvar odvijala kao do sada...".

Mitropolit Josif u Beogradu tražio je od generala okupirane Srbije fon Turnera da interveniše kako bi prestalo prisilno katoličenje Srba u NDH. On mu krajem jula 1941. godine šalje Promemoriju sa prilogom u kome su se nalazili podaci o genocidu nad Srbima u Hrvatskoj. Pod brojem 4. pisalo je i ovo:

"Od samog početka ustaške vlasti počele su da terorom prevode u katolicizam mnoge pravoslavne Srbe. Zna se za intimnu vezu između katoličke crkve i ustaške vlasti, što je fakat da među stožernicima ustaške vlasti ima priličan broj katoličkih sveštenika. Ponuda za katoličenje učinjena je najpre državnim činovnicima pravoslavne vere... Skrenuta im je pažnja da u državnoj službi mogu ostati samo oni koji prime katoličku veru. I ne samo to. Lišavajući srpski narod njegovog sveštenstva, katolička crkva nasilnim merama nagoni pravoslavne na vršenje katoličkih obreda... Katolički sveštenici dolaze sa naoružanim ustašama, zatvaraju pravoslavne crkve i oduzimaju crkvene matice. Pošto prethodno opljačkaju sve crkvene dragocenosti...".

Ova Promemorija nije promenila stanje u katoličenju Srba. Turner nije ništa preduzeo.

Viktor Novak prikazuje franjevca Sidonija Šolca kao jednog od najprozelitističkijih agitatora i ustaških misionara "u teroru nad Srbima i katoličenju Srba", a kleristička štampa stavlja ga u red "Svetih misionara". O njemu i njegovom radu na katoličenju Srba govori Sretenko Dragić 20. marta 1941. godine: "Odmah posle ubojstva srpsko-pravoslavnog sveštenika iz Našica... došao je pater Sidonije" i nagovarao Srbe u mome selu da pređu u rimokatoličku vjeru govoreći im: '... da svi pređete u rimokatoličku vjeru, jer ćete svi izginuti...'.

Nakon nekog vremena pater Sidonije ponovo je došao u Ceremošnjak, ali ga niko od Srba nije dočekao. Već 19. avgusta 1941. godine došle su naoružane ustaše u Ceremošnjak. Odmah su provalili u kuću Žarka Dolića i ubili njega i njegovog sina Stevu i opljačkali kuću. Tu istu noć oterali su 18 Srba muškaraca, žena i djece u logor u Slavonsku Požegu.

Posle toga su Srbi iz Ceremošnjaka prešli na rimokatoličku vjeru. Preverio ih je pater Sidonije, koji je obilazio sa naoružanim ustašama i ostala srpska sela u srezovima Našice i Slavonska Požega i Podravska Slatina i silio narod da pređe na rimokatoličku vjeru. Pretio je da će ih dati potući i protjerati, govoreći: 'svi ćete preko Drine ili u Drinu'.

Pod pritiskom u srezovima Našice, Slavonska Požega i Podravska Slatina svi Srbi su prešli u katoličku veru. Pater Sidonije prisilno je pokatoličio i srpsko selo Budimce i mnoga druga srpska sela. Učitelj Petar V. Kovačević, iz Balevice za Sidonija kaže: '... sva zla Srbi su podnijeli sa strane katoličkih sveštenika preko ustaša, Svi su Srbi pod najužasnijim terorom prešli na katoličku jedinospasavajuću vjeru. Od tih svećenika gromovnik u našem srezu (Našičkom) bio je pater Sidonije Šolc. On je na najzverskiji način dao ubiti našeg mjesnog popa Đorđa Bogića. Izveli su ga iz stana u pola noći i iskasapili (odrezali mu nos, jezik, ogulili bradu, rasporili stomak i zamotali crijeva oko vrata...).

Pater Sidonije bio je strah i trepet za Srbe, pa su ga jednog dana Srbi uhvatili i ubili'."

(Nastaviće se)
 
Шта је био опат Ђузепе Рамиро Марконе, ако не незванични папин амбасадор у НДХ?
Хоће ли им "спас душе" обезбједити чињеница да су Хрвати ( националисти) или предани католици?

Vidim da znas imena ambasadora pa me zanima kako se zvao srbijanski ambasador u NDH.
 
Planovi fratra Brkana
Ostoja Milisavljević | 02. septembar 2013. 19:02 |

9

Udovice bi se udale, naravno za katolika, jer Srba blizu nema. Mlade udovice udati za katolike da bi rađale Hrvate
Fratri u službi nacizma

Fratri u službi nacizma
Nastavci

Vatikan krsti krštene!
Carska protiv kaluđera
Slovo vladike Teofana
Zakon ministra Budaka
Puškom čistiti veru!

TEK posle izvršenog terora nad Srbima i ubijanja 2.300 muškaraca, žena i dece i klanja šezdesetoro školske dece u školi zajedno sa njihovim učiteljima februara-marta 1942. godine, Srbi iz Banja Luke i okolnih sela prešli su iz pravoslavlja u katoličanstvo. „Ovo prelaženje vršeno je isključivo popunjavnjem određenih formulara. Nikakvih kanonskih obreda nije bilo“ (po izjavi Stanislava Božića iz Banja Luke, 17. decembra 1943. godine).

Viktor Novak kaže da za akciju katoličenja daje vanrednu ilustraciju akt župskog ureda Koraće koji je napisao fra Ivo Brkan 31. jul 1942. godine i uputio ga ustaškom logoru u Derventi. On javlja da je krajem avgusta 1941. godine sa područja njegove župe oko 500 Srba prebačeno u privremeni logor Lužane, Muratbegovac i Derventu, odakle su odvedeni do Slavonskog Broda, a dalje u nepoznatom pravcu.

„Ovaj bezdušni i cinički koristoljubac-fratar tvrdi da su preostale udovice mlade i željne života, koje su brzo zaboravile odvedene, njih 500 do 600 sposobnih za udaju iz pet sela. Priroda traži svoje. I ove udovice bi se i udale, naravno za katolika, jer Srba blizu nema. Zgodan momenat da ih se sada penetrira sve, i njihove obitelji, preko njih katoličkom vjerom i hrvatskom prožme za brzo vrijeme uz malo truda, vlasti i crkve. Vlast bi trebalo podići školu u Kostrešu za sela Baricu, Lužane i Kostreš, staviti uzorne učitelje, prožete kršćanstvom i ustaškim hrvatstvom, te uzorna života i vladanja i poletne ljude, a crkvi omogućiti da dođe do materijalne istine o poginulim radi pobune, pa se iste udovice mogu udavati za naše. Taj materijalno sjajno stojeći svijet, od oko možda 500 kuća, a vjerovatno i više, raspoložen je da mu se pomogne turiti hrvatsko i katoličko uvjerenje, te da se preko ženidaba, koje se već uveliko traže s našim svijetom, iste brzo privedu vjeri i državi...

PAVELIĆ ODLIKUJE VIKTOR Novak i za starog frankovca i ustašu Ivana Mikana kaže da je u progonu i katoličenju Srba bio osobito revnostan. On je putem terora prevodio Srbe u katoličku veru - ili pretnjom neposredno ili pretnjom preko letaka. Srbe je po grupama po 30 prekrštavao. Zbog toga ga je Pavelić odlikovao „brončanim spomen-znakom o uspostavi NDH“. Za njim nisu bili zaostali ni župnik Dragutin Kukolja u Gospiću; sinjski župnik i ustaša Josip Orlić i drugi, koje je ovde nemoguće sve nabrojati.

Naš je svijet bacio već oko na zemlju, dobra imanja i zgodne snaše. Ovaj ured je svijestan poteškoća da se sa strane države prizna pogibija od oko dvesto do hiljadu ljudi, pa zato i pita za način i uvjete o priznanju smrti istih kako bi se branio autoritet države.“

Da prelaženje u katolicizam nije spasavalo Srbe od ubijanja ili klanja, pokazuje i slučaj fra Bilobrka, koji je sa fra Rokom Roncem i don Martinom Gudeljom bio inicijator ustaških klanja u Metkoviću. On je Srbima, koji su prelazili u katoličku vjeru otvoreno govorio: „Džabe vam pokrštavati se, jer ćemo vas ionako sve pobiti“. On je govorio i ovako: „Prelaziti na katoličku vjeru mora sve, jer druge vjere ne smije postojati... Ljude ubijati nije grehota, nego moramo sve poubijati što nam smeta i potpuno očistiti našu zemlju“.

Biskup Akšamović je u velikoj groznici katoličenja Srba; on od 29. decembra 1941. godine upućuje vukovarskom županu akt o masovnom prelaženju Srba u katoličku vjeru, u kome se kaže: „Skupni prelazi vrše se na temelju odluke nadležne kotarske oblasti... Svakome župniku, koji je prijavio masovni prijelaz daje se puno ovlašćenje za prelazak od šizme i krivovjera prema rimskom obredniku a velečasnom ocu Gvardijanu kao upravitelju župe daje se ovim puna crkvena jurisdikcija za propisano primanje prijelaznika u katoličku crkvu na cijelom području župe Vukovar. Ujedno mu se daje ovlašćenje da može za liturgički obred ovlastiti misionara, koji je vršio vjersku obuku prijelaznika ili svojega u službi zamjenika“.

On i dalje u đakovačkoj dijecezi rukovodi katoličenjem, pa do februara 1942. godine, izveštava odbor trojice u Zagrebu „da su časni oci misionari O. Stjepan Rade i O. Pavao Dodić 8. februara 1942. godine dovršili misionarski rad u vjerskoj pouci za prelaznike u župi Trnjani na području velike župe Posavje“. On izveštava da je misionare poslao u selo Bršadin da pokatoliče preko 1.200 Srba u 220 domaćinstava, pa u selo Pačetin, Trpinju, Bogotu, Sremske laze.

Glavni tajnik HSS (Hrvatske seljačke stranke), J. Krnjević 16. novembra 1942. godine ocenio je nasilno katoličenje Srba kao zločin za koji krivci moraju odgovarati: Između ostalih zločina naglasit ću jedan, za koji ćemo tražiti naročiti račun. A to je odvratnije od telesnog umorstva“. Razume se da je ovo učinjeno da se skine odgovornost hrvatskog naroda za zločine hrvatskih ustaša nad Srbima, pa i prisilnog katoličenja Srba.

S. Simić navodi strahovanja Stepinčeva kad kaže: „U svom memorandumu papi Piju II od 18. maja 1943. godine, nadbiskup A. Stepinac je strahovao da bi sa nestankom NDH bila uništena klero-ustaška vladavina i njene tekovine, u koje spadaju i rezultati prekrštavanja Srba. Zabrinut izgledom nestanka NDH nadbiskup A. Stepinac upozorava papu Pija II kako.... „ne bi bilo uništeno samo onih 240.000 prelaznika sa srpskog pravoslavlja, nego i čitavo katoličko pučanstvo tolikih teritorija sa svojim crkvama i svojim samostanima“.

M. Bulajić pominje nalaz Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača od 20. decembra 1945. godine: „... Kod pokatoličavanja iskorišćena su sva sredstva koja su vlastima i katoličkoj crkvi stajala na raspoloženju. Često su predstavnici vlasti obilazili lično svoje područje, praćeni hordom ustaša, koji su pripremali ‘psihološki teren’ terorom, hapšenjem, pljačkom. Na zborovima... pozivani su Srbi da dobrovoljno pređu u katoličku veroispovest da ih ne bi snašle ove ili one posledice... Formulari, kojima su Srbi imali i da traže dozvolu za prelaz u katoličku veru, bili su štampani, trebalo ih je samo potpisati“.

(Nastaviće se)
 

Back
Top