To je drugi padež što bi ja trebalo da imam registrovanu radionicu za proizvodnju torti, koja bi trebalo da ispunjava određene sanitarne/higijenske uslove, pa onda da se bavim pravljenjem torti. Na kraju krajeva, nikog je ne teram da kupuje torte kod mene. Da su svi savesni građani, i da im je bitno da li ja plaćam porez ovoj državi, ja ne bih imala kome da ih pravim. I onda bih, pošto sam nezaposlena, ne posedujemo ni muž ni ja nikakvu zemlju, niti nekretninu, a imam višak slobodnog vremena, prikupila sve papire pa dobila dečiji dodatak i socijalnu pomoć, i nakačila se na grbaču te iste države, koja to dozvoljava. Dozvoljava da relativno mladi, radno sposobni ljudi dobijaju kojekakva socijalna primanja, umesto da rade bilo šta, i vode računa o sebi i svojoj porodici. I sedela bih ovde i kukala kako kasni dečiji, i kako sa ebenih 3000 dinara ne mogu sebi ni cigare da kupim, a kamo li nešto deci, i kako kasni već deset dana, a ja struju nisam platila od septembra i imam dug od 50 000 dinara. Kao takva bih bila korisnija ovom društvu, kada bih sedela i klela sudbu kletu, i državu koja me ostavila na cedilu.