Dive, možda tako izgleda, ali je zapravo toliko iskreno i čisto, i toliko sam se iznenadila...Moram da ispričam.
Pre neki dan sam to videla u prolazu na TV (inače TV uopšte ne gledam) i kada sam videla koliko košta, samo sam prokomentarisala da nemam para. Danas odlazim u moju šetnju, i mojim roditeljima kažem da ćemo muž i ja večaras da kitimo jelku, jer deca nisu nešto zainteresovana, a meni je bzvz da ne bude jelka. Vraćam se kući, njih trojica gledaju TV, jelka okićena, i ispod nje paket na kom piše moje ime. Ja se oduševim što su ipak okitili jelku, uzmem da otvorim paket, kad ono ta stvarčica.

Prvo sam se zabezeknula, pa počela da se smejem, pa da plačem...Zaista su me dirnuli do suza.
Mlađi sin je naručio, u dogovoru sa starijim isfinansirao, muž zvao poštara i rekao mu da mi ne pominje paket ako svratim u poštu kada ujutru idem po hleb (kod nas poštar ne ide kroz selo, nego kada već ideš u prodavnicu svratiš u poštu, pokupiš šta je tvoje i ideš kući), nego će oni ići to da preuzmu. Mlađi je jutros pod izgovorom da ide da pošalje neku čestitku otišao po to, doneo i sakrio u svojoj sobi, i onda su čekali da ja odšetam...
Mnogo su me ganuli, moji muški...