Ovih dana se osecam ovako... a danas posebno...
Prosetam po decu, da iskoristim lep dan... iako imam oko 3 km do skole/vrtica... pokupim ih, cerka sa vrata vrtica kaze “Volim te mama”

( ona inace to govori svaki dan najmanje 20 puta)... pokupim sina a on mi kaze “Mama jos jednom hvala za one knjige sto si mi kupila juce.” Zagrli i poljubi

(e to je vec retkost)...
Odvedem ih u neki novi kafic, seli, jedu, ja pijem kafu i gledam ih, kako su mi predivni

pricaju, smeju se, oci im cakle...
Usput do kuce, neka opustajuca prica...
A kad smo stigli, oni hoce da se igraju, zajedno

a onda sve odradise obaveze bez mog opominjanja... i u jednom momentu nadjosmo se kod malene u sobi, cak se i mm pridruzio... nas troje se na tepihu igramo a on nas gleda... deca se ne svadjaju, nema tenzije... prosto cudno

U momentu sam se upitala da nisam umrla

Ali je najjace sto sam to isto osetila juce...
i posle toga... ceo dan su svi u nekom cool modu...
Ako sam umrla red je da mi javite?!
