Pogled i govor tela

malenaaaaaa

Zainteresovan član
Poruka
199
U zadnje vreme sam primetila da priliko razgovora, sa bilo kim, bilo to neko meni blizak il ne, ne mogu tu osobu da gledam u oci, nekad kad primetim da gledam u neku stranu vratim pogled na sagovornika, al jednostavno ne mogu da gledam..... Kada sam bila mala uvek su mi govorili da onaj ko laze ne gleda u oci, i da prilikom rukovanja i nazdravljanja se gleda u oci, cak i tada ja skrecem pogled... Ne znam zbog cega bih to radila :/
 
Ја се лакше сконцентришем на разговор када гледам негде другде него кад гледам саговорника у очи

Kostunica.thumbnail.jpg
 
Moze to i mahinalno biti ..a i kad nas lazu ako smo posteni..bas sam skinuo knjigu govor tela..i nesto su ljudi prosto bezdusni povrsni..nema u njihovim ocima toplote i iskrenosti pa bolje gledati u decu i zivotinje..oni nas manje procenjuju
 
ja se unervozim kad me neko gleda u oči dok priča, a da mi nije baš blizak.
ja lično čas gledam nekoga u oči dok pričam, čas ne, ali najčešće zurim u usne jer mi je teško da pratim šta neko priča,
neke stvari ne čujem dobro i lakše mi je tako da 'čitam sa usana' :lol: a drugo, pratim mimiku lica kompletnu, tako da ne mogu samo na oči da se zadržim :)
 
pa okej i ne radi se o učtivosti ovde zapravo niti je uopšte učtivo da ti se osuši oči jer po nepisanom pravilu ne smeš da treplješ :neutral:
već o celokupnom dojmu. susret pogleda ume da stvori veću bliskost i dojam da su se slušalac i govornik sporazumeli negoli zagrljaj ili cveće i salve oduševljenja
dakle, ukoliko je slušalac zainteresovan za ono što mu ovaj drugi priča on će takav utisak prvenstveno pogledom odnosno očima ostaviti, a potom i koliko je zainteresovan, šta mu se naročito dojmilo i tako dalje. tu se radi o nenapetim osobama prilikom razgovora
ako šetaš očima dok ti neko govori ili si
uplašen ishoda razgovora,
neugodno ti je,
smatraš da nisi dostojan sagovornik

barem iz mog iskustva.
 
ja kad pricam s nekim (bilo da sam ona koja prica ili ona koja slusa) uvek mi je pogled zaboden negde u stranu... i tek kad priemtim to ona ga vratim na oci sagovornika, al to ne potraje dugo....... mislim, ja to ne radim namerno, nego samo odjedom primetim da tog nekog ne gledam u oci.... z:(
 
U zadnje vreme sam primetila da priliko razgovora, sa bilo kim, bilo to neko meni blizak il ne, ne mogu tu osobu da gledam u oci, nekad kad primetim da gledam u neku stranu vratim pogled na sagovornika, al jednostavno ne mogu da gledam..... Kada sam bila mala uvek su mi govorili da onaj ko laze ne gleda u oci, i da prilikom rukovanja i nazdravljanja se gleda u oci, cak i tada ja skrecem pogled... Ne znam zbog cega bih to radila :/

Hmm...ne znam.
Meni nekako deluje neprirodno kad me neko uopste ne gleda u oci dok mu pricam. Bas cudno, kao da se stidi zbog neceg, ili mu je neprijatno..
Ja gledam u oci, ali moram povremeno na par sekundi da skrenem pogled pa onda opet vratim, i tako.
Ne mogu da gledam u oci neprestano duze vreme..
 
U zadnje vreme sam primetila da priliko razgovora, sa bilo kim, bilo to neko meni blizak il ne, ne mogu tu osobu da gledam u oci, nekad kad primetim da gledam u neku stranu vratim pogled na sagovornika, al jednostavno ne mogu da gledam..... Kada sam bila mala uvek su mi govorili da onaj ko laze ne gleda u oci, i da prilikom rukovanja i nazdravljanja se gleda u oci, cak i tada ja skrecem pogled... Ne znam zbog cega bih to radila :/

..gledanje u oči i govorenje istine su povezani samo toliko ukoliko je to naučena i usvojena reakcija još iz djetinjstva, gdje bi superego kažnjavao Id ukoliko slaže odvraćanjem pogleda i posljedičnom neurovegetativnom reakcijom...međutim takvu uslovnu reakciju ja danas ne vidim kod ljudi ... gledaju te u oči i sklopite dogovor da bi za par dana dogovor pao u vodu ... znam ja jednog čovjeka koji kad pričaš sa njim bukvalno ne miče pogled sa sagovornikovih očiju a poznati je kockar poodavno ..
.. ukoliko nije problem komunikacija sa ljudima, što vuče na neka anksiozna stanja, iz samog gledanja ili negledanja u oči sagovornika ne može se izvući nikakav zaključak... dok se iz subjektivnog osjećaja koji prati određenu reakciju tijela izvlače određeni zaključci ..
 
Kada mi neko nešto govori, meni je sasvim prirodno da ga gledam u oči...još ako je sagovornik zanimljiv, pa i ne mora uvek biti zanimljiv prosto mi znači da sam okrenuta prema sagovorniku i želim ga pratiti, čak i u prisustvu drugih ljudi ja ispratim uvek šta nek želi reći, i telom sam na neki način okrenuta govorniku ili sagovorniku.....izuzetnome irituraju ljudi koji nemaju strpljenja da saslušaju druge, prekidaju ih u pola rečenice ili ignorišu bez valjanog razloga.....
 
Kada mi neko nešto govori, meni je sasvim prirodno da ga gledam u oči...još ako je sagovornik zanimljiv, pa i ne mora uvek biti zanimljiv prosto mi znači da sam okrenuta prema sagovorniku i želim ga pratiti, čak i u prisustvu drugih ljudi ja ispratim uvek šta nek želi reći, i telom sam na neki način okrenuta govorniku ili sagovorniku.....izuzetnome irituraju ljudi koji nemaju strpljenja da saslušaju druge, prekidaju ih u pola rečenice ili ignorišu bez valjanog razloga.....

Da, a najgori su oni sto ne slusaju sagovornika uopste, nego samo cekaju da oni dodju na red da pricaju...ceo zivot zvacu neke monologe..uzzasna egocentricnost
Ali to je malo off topic :)
Izbegavanje pogleda je nesto drugo cini mi se..to se ne radi sa namerom
 
Mislim da negledanje sagovornika u oči ne znači da ta osoba laže. Laže ona osoba koja dok priča dodiruje svoj nos. Ovo sam negde pročitala i u praksi proverila. Ko ne gleda u oči, pa može biti stidljivost, nesigurnost, strah pred autoritetom...
 

Back
Top