Poetski konkurs na temu BLUDNI SIN I PUT U NIŠTAVILO - Glasanje

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Baudrillard

Zaslužan član
Moderator
Poruka
129.660
Dobro veče, stigle su četiri pesme za koje možete glasati do 28.02. do 21h.
Imate 5 poena koje možete podeliti kako želite.


Pesma br. 1

Bludni sin i put u ništavilo


Bludnim sinovima koji su postali tate



Samo sinovi bludniče

Zar ne?



Jezik ne poznaje zabludele ćerke

Zabludule ćerke postaju kurvе

A kurvе nemaju porodicu



Jednom je jedna uspela

Da bude na kratko zaštićena

Zamalo kamenovana

Zanavek okamenjena

Kao kurvа (bivša, ali kurvа).

I nikada ničija porodica

Nikada ničija majka

Nikada ničija sestra.



Ako je već tako

Onda nek očevi nemaju ćerke

Neka imaju neko stvorenje

Nešto kao kuče ili mačka

Koja će se dati drugome kad za to stasa

Ili postati kurvа.



A kurvе su ničije.
 
Pesma br. 2

Bludni sin i put u ništavilo

Spavaj u krznu vuka, smelo cveće.
Kapetan i posada su privezali dečakovu srž.
Ali u snu nigde nema objašnjenja,
Znatiželjnog crva prodatog za rumenilo jabuke.

Niz obraze snene nek teku teške suze,
Mračna tvar napuštenih soba bludnog sina.
Saksije i perorezi u mraku.

Mrve čadjave ostatke trave
Pa ih, nespokojni, rolaju u džointe.
Kapric zalutalih duša
Izmetnut u jutro i parkirane aveti u dvorištu.

Tamnooki dimnjaci srasli sa nebom
Bude sirotinju i teraju je da pali sveće.
U čiju se narav uopšte smeju pouzdati?

Još od zelene čoje i prstiju Dostojevskog
Kockarski san smelo guta prosjačku ćud.

Probudjeni vojnici, pijani, kreću se niz drum,
A bludni sin spava u travi.

Okačio puškomet djavola o rame,
Pa izigrava nadvojvodu i u grču
Cepa stomake nesrećnih, sludjenih kurvi.

Jebem ja samom sebi mater,
Mislio sam da ću naličjem bogatstva
Dotaći stepenice ka plemstvu
I nadigrati iritantno crnilo pod noktima.

Radi boljeg uvida u sopstvenu glupost
Poradio sam, najpre, na očevom slušnom aparatu.
Prislonio mu pištolj uz uzglavak jastuka,
Pa mu, patetično i gubitnički, sasuo modru reku
Smrti u samurajsko-radničke slepoočne nerve.
Pitam se, pitam, šta bi o tome rekao Hagakure.

Homer bi sigurno, u nedostatku boljeg materijala,
Opevao srebrnu jamu jutra i junačke postupke dobrih
I poslušnih djaka, tačnije – koraka djačkih u mrkoj tami
Beogradskih tramvaja. A mene bi, eto, opisao kao
Nezahvalnog oceubicu i ljubitelja ledene kuhinjske praznine.

Da sam mogao, a nisam, ubio bih i majku.
Zašto baš nju? A zašto ne, nisu majčinske utrobe
Ništa značajnije od maćehinskih, no recimo da
Je metak ostao u šaržeru jer je kurva odavno napustila
Porodicu i u Nemačkoj stvorila drugu, potpuniju.

Čujte, deco, vi sa budućnošću:
Nemam braće i sestara, samo oca obeshrabrenog gluvoćom
A da sam iole naklonjeniji vrednoći
Ja bih, eto, zasigurno sišao niz proklete stepenice zgrade
I namakao komšiluku i umornim radnicima u supermarketima
Koji metak o sivilo vrata.

No, ja sam bludan, i lišen budnosti,
A vredan nisam, otud toliko vrednujem krčag smrti.
Vreme je da sebi spustim ego u sanatorijum
Baštenskih vrata.

Ego je čovek.
Ja sam čovek.
Punim se, punim, nemim olovom
Sahranjujem u oku mrtvoga oca
I eto – bože moj – nema me više.
 
Pesma br. 3

O DOGAĐAJIMA ŠTO NISU OD SVOG DANA

Put u ništavilo ne počinje sa bludnim sinom,
već iščezava,
biva potrošen otelotvorivši se u njemu.

Žrtveni jarac prinesen je slep i gluv;
blažena je to luda što ne zna svoju ulogu
vredno i predano građenu za njega generacijama
što plesaše na balu pod maskama dnevnih vrlina
zakopavajući otežale senke u daleke, duboke jame
van domašaja pogleda ili sećanja.

A senke su čudni stvorovi
iz kojih ništavilo niče sasvim sporo i strpljivo
nevidljivo decenijama, nekad i stolećima,
dok ne izđžiklja toliko da štrči iz tesnog mu mraka
promolivši glavu da zaposedne dete
sa snagom da ga ponese na leđima
i iskupi budućnost od prošlosti.

Bludnog sina koji potone do dna
treptaj oka deli od mudrosti.

Ako pak posrne pre vremena
umesto njega sasvim sigurno zasijaće
njegov sin.
 
Pesma br. 4

BLUDNI SIN I PUT U NIŠTAVILO

Odgajila njega majka
sad ga hapsi policajka
propade zbog žene druge
sustižu me teške tuge.
Sa prvom se ženom propi
što postoji, on sve popi,
ne probira ni maniše
samo kuka i uzdiše.
Proda kuću i imanje
prati tiket i kockanje
sve što ima sve izgubi
zaziru od njega ljudi.
Ostavi ga prva žena
poče krasti bez problema.
Svake noći privode ga
već sam rano osedela,
što baš meni bludni sin
trebao je biti fin.
Nije moro biti gazda
samo da je pošten vazda'
škole dobre maštala sam
grešio je, praštala sam.
Fakulteta i diplome
sanjala sam ja na tone
ali ništa, tuga dovek
od njeg nije posto čovek.
Posle krađa, kriminala
sve je išlo kao šala.
Štogod meni crnje, gore
pritiska me poput more
njemu slađe, dublje tone
sve potroši na žetone.
Poker, karte, kocka, žene
sve to ide kada krene
nerazdvojno u kompletu
zarađuje na ruletu,
a kad para nigde nema
stvori odma sto problema,
krade, bije, ruši sve
strašno ljudi, kako ne.
Neke šmizle sve dovodi
kada tiket on pogodi
šta je nekih ženski prošlo
sve kroz kuću ošlo-došlo.
Čas dobije, pun je para
oko njega sto drugara
kada para ode, nema,
u pljačke se brzo sprema.
Trebao je biti fin.
Što baš meni bludni sin?
Sad u jednu tačku gleda
smetaju mu svi odreda.
Ne izlazi više van
sada živ je zazidan.
Rasprodaje " paketiće"
neke troši manje-više,
kad na vrata neko kucne
tiho šmugne ni da zucne
šuška novac, sve šapuće
ne znam više ovo ko je?
A bio je divna beba
sve je išlo kako treba.
Ko sad ovde sa mnom sedi?
Sav namršten, Zlopogledi.
Gde je moje dete milo
što je nekad sa mnom bilo?!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top