Jos malo podataka kako se živelo 80tih.
Restrikcije struje par-nepar, pa si barem znao kada se isključuje tvoj deo grada. Dakle pola Beograda ima struju a pola isključeno.
Bonovi za benzin. To sa bonovima je trajalo kratko zbog obilja mahinacija, pa je bonove zamenila obična nestašica, pa ko se snadje ili uhvati kad stigne cisterna.
Strana roba na konsignacijanma samo za devize. Roba kao što je kućna elektronika ili garderoba se prodavalo za devize u posebnim prodavnicama, pa se kolor TV Philips ili Levis farmerke mogle kupiti samo tu ili od nepouzdanih švercera. Ili komision u kome je roba bila preskupa i bez ikakve garancije.
Nestašice kafe, pa su svi pili švercovanu italijansku iz Trsta, ta nestašica je najduže trajala.
Domaći i ruski automobili koji su se kupovali po spisku čekanja, i čekalo se po više od godinu dana za atraktivnije modele, pa se javio fenomen prodaje glanc novih auta na auto pijaci, naravno po značajno većoj ceni od državne.
Zvaničan predlog da se u stanovima sa centralnim grijanjem garantovana temperatura snizi sa 18C na 14C, "jer je tako zdravije"
Nestašica patika, pa je postao problem šta obuti za fizičko.
Farmerke su se švercovale iz Trsta, svi u farmerkama a farmerki nigde u domaćim prodavnicama.
Studentski grad je tad imao gvozdene krevete i klozet na kraju hodnika, ko kasarna.
Dugoročni krediti su bili fora jer uh je jela inflacija, pa su svi tražili vezu u banci za bilo kakav dugoročni kredit.
Na pijacama se prodavao isključivo zeleniš i sir. "oni koji nemaju od čega da žive" nisu smeli da postavljaju posvuda karton tezge.