početak i kraj života...ali...

...šta je između, kako proživeti...šta je pogrešno a šta ispravno ?

koliko ispravno živimo svoj život ?
Sto posto ispravno svi zive svoj zivot.
Tacnije imam ja za tebe pitanje. Kako ti izgleda zivot u filmu Ekvilibrium?
Ispravno ne postoji, svako ispravno vodi svoj zivot.
Kao sto znate crkva uci narod o nekim bitnim elementima zivota, sa druge strane nauka isto to radi, ali je nacin zivota ipak svakome na njegovom intuitivno emotivno racionalnom bicu. Znaci svaki zivot je ispravan.
 
Poenta recenice sa filmom je u pitanju " Da li ti odgovara zivot po sablonu ispravnosti ili po emotivno intelektualnom opredeljenju?"

pre bih rekao da je u pitanju život po nahođenju, po datom impulsu shodno životnim situacijama
tu pride dolazi i sopstveni motiv u viđenja, doživljaja ispravnog i neispravnog...

ajd da zaokružim : dvojako, ništa nije isključivo kao jedno, mada ipak prednost dajem emotivno intelektualnom
 
...
kako proživeti...šta je pogrešno a šta ispravno ?
...

Ко дође до шездесетог рођендана био је у праву.

Ма шта да је радио у животу !

По овоме испада да Господ наш Исус Христос није био у праву,
да Џими Хендрикс није био у праву,
Да Јованка Орлеанка није била у праву.

Али је бига !

Питаш како проживети, шта је исправно, а шта не ?!
Очигледно је да ако ћеш да задовољиш ону моју горњу максиму
треба основна тежња да ти буде да останеш жив.

У модерно време то се зове
треба тражити одржива решења.
 
Čovek je društveno biće i kao pojedinac ne odlučuje mnogo o tome ko će on da bude (po nacionalnosti, veri, idrloško-političkom ubeđenju), čime će da se bavi i kako će da živi, već sve to za pojedinca unapred smišlja i odlučuje porodica i društvo. Prema tome, ako je život pojedinca između rođenja i smrti siromaštvo, stradanje, patnja itd, najvećim delom za to je odgovorno društvo, a ne pojedinac. I da bi se stradanje pojedinaca u društvu izbeglo, treba raditi na podizanju svesti celog društva na viši nivo i na savršenstvu celog društva, da bi tako i pojedinci u njemu postali savršeni. Imajući na umu da društvo, ma kakvo da je, uvek vaspitava i prilagođava pojedince svojoim potrebama u tu pojedinac vrlo malo može da učini da se odupre društvu i da tu nešto promeni. Upravo zato evolucija društva od haosa i zla, ka harmoniji i dobru i jeste spora, što društvo uvek teži da sve svoje negativnosti, vaspitanjem, a nekad i silom, prenese na mlađe generacije. Za koje društvo čak i ne zna da su negativnosti, koje je učenjem i vaspitanjem i ono primilo od starijih generacija, sa ubeđenjem da to nisu negativnosti, već pozitivnosti. Pa se tako te negativnosti čuvaju i prenose sa kolena na koleno u vidu "svetih" tradicija, u čiju ispravnost pojedinac ne sme da sumnja, jer će u protivnom biti prezren i izopšten iz društva.

Bilo kako bilo, to je jedini razlog što glupost, mržnja, nasilje, prevara, laž, pljačka, pohlepa, nerad, siromaštvo i zlo svake vrste još uvek vladaju svetom. Danas, kada je informatička ekonomska, politička i kulturna povezanost i uzajamna zavisnost celog sveta maksimalna, pojedinac je došao u situaciju da više nije zavisan samo od svoje uže društvene zajednice u kojoj živi, već i od celog ljudskog ruštva. Koja god negativnost u svetu se dans desi, ona se prenosi i utiče i na ceo svet i svakog pojedinca u svetu, kao na primer ratovi, ekonomske krize, prenaseljebost, zagađenost planete, nedostatak prirodnih resursa, razne zarazne bolesti koje ljudi često nameno iniciraju da bi drugim ljudima u svetu naneli štetu, a sebi materijalnu korist itd.

Izlaz iz tog opšteg negativnog stanja postoji. On je, svakako u podizanju ukupne ljudske niske svesti na viši nivo. To se uz pomoć starih i sadašnjih moralnih, ideološko-političkih i verskih sistema i zakona ne može postići, prosto iz razloga jer su uprvo ti moralni sistemi i zakoni nosioci i uzročnici svih mogućih svetskih zala. I dok god njih ne ukinemo ili ne promenimo i dalje nam se svima zlo piše. Jedini ko tu promenu može da donese je NAUKA. Koja konačno mora da pronađe konačan odgovor u vezi postojanja materije, života i prirode, njihovog smisla i cilja. Koji zasigurno nije ovakav kakav nam sadašnje svetske filozofije, ideologije, politike i religije sugeirišu da jeste, koji nas nigde drugde ne vodi do pravo u samouništenje. To naše konačno samouništenje nikako ne može da bude naš kolektivni i konačni cilj. Prirodni zakoni i etika, tj zakoni života karakteristični za visoko razvijenu svest, a to su zakoni sa značenjem najboljih i univezalnih prirodnih rešenja samoodržanja, pomoću kojih se najlakše izbegava svako zlo, a ostvaruje svako dobro, su nešto sasvim drugo od onoga što nam svetske filozofije, ideologije, politike, religije ili svetski bogataši, nude..
 
Poslednja izmena:

Back
Top