Ples sa djavolom


Postoji sigurno netko
Tko me jednom ubio
A zatim otišao
Na vrhovima prstiju
Ne narušivši svoj savršeni ples

Zaboravio me položiti na krevet
I ostavio me da stojim
Svezana čvrsto
Na putu
Sa srcem zarobljenim kao i prije
S očima nalik
Na njihov odraz u vodi još čist

Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta
Oko mene
Zaboravio sklopit moje oči gladne
I dopustio im tu pustu strast
 
"Dok te gledam, kao slinavo konjče izvijaš svoje srce nadamnom, i kažeš: otruj me svojom ljubavlju. Ta prljava stvar u tebi, i ja sam lud, poput mudrosti Božje, poput sedam kora oko srca koje ti kidam zubima. Proždire te moja vatra, kapnula si kao slomljena ostriga na moj dlan... ma kakav izbor? Izbor je izabrao izbor... došla si sama iz mraka ovoga svijeta."
 
Noc te unistava da bih te trazio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost rusi, zivot se zatvorio.

Kakva samoca i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,za tvoju neocekivanu odsutnost u noci koja raste.

Moje ruke te ne stezu i moje oci te ne poznaju.
Moje su reci uspravne trazeci te utaman.
Spokojna noc u meni, horizontalna i duga,
pruzena kao reka sa samostalnim obalama.

Ali idem da te trazim, otimam te i cupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje secanje.
Tisina gradi tvoju neobjasnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostajes.
 
Kao iz dna muzike
izvire nota
koja odzvanja, raste i susi se
sve dok u drugoj muzici ne zanemi,
radja iz dna tisine
drugu tisinu, ostri toranj, mac,
i uspinje i raste i vesa nas,
i dok se odizu i spustaju
uspomene, nadanja,
malene i velike lazi,
i zelimo da vicemo a u grlu
krik zamire:
uviremo u tisinu
gde tisine nijeme...
 
Patnja zadaje bol samo zato sto je se bojis. Ona te proganja zato sto bjezis od nje. Ne moras bjezati, ne moras je se bojati. Moras voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bjezati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mrznjom. Tvoja mrznja je to sto ti nanosi bol i nista drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne ucinis time...
 
Uskrs

I ove godine slavimo...
...vaskrsenje mrtvog boga...
A, njega nema i ne dolazi...

Sta je drugacije?
Ona me voli i mrzi...
Ona mi ne veruje i pati...

Ona place
tezinom nevolja
koje su je opkolile...

Zasto nju?
Zasto bas sada?
Zasto bas zbog toga?

Da li ona ima misli
da je prosvetle poverenjem
i da pocne da voli...

9. April 2004
 
...

Popljuvah naoblacen dan,
snagom kisa prolecnih noci,
Ukorih papir rukama
punih ljubavnih patnji...

Proklinjah misli i
proklinjah osecanja...
Proklinjah i srce...
Proklinjah, jer vole...

Moje ruke za nju pisahu,
moje noge za nju hodase,
moj um zbog nje misljase,
moje srce zbog nje krvarise...
 
Uvijek se vracas,ti Melankolijo,
O njezna Hrabrosti usamljene Duse.
I ovaj zlatan Dan je pri kraju.
Gubeci svoj uzareni Sjaj.

Porazeno se poklanja bolu Smrtnik.
Jecajuci iz Blagosti i iz mekog ludila.
Pogledaj!Vec je Sumrak.

Vraca se Noc i zali se Smrtnik,
i jedan Drugi pati sa njim.

Jezivo ispod jesenskih Zvijezda
Savija se godisnje njegova Bit sve nize.
 
Ne boj mi se draga da cu ikom reci
O našoj tajnoj i kradenoj sreci.
Ničije oci, cak ni sunce nece
Otkriti svetu case nase srece.
Za nasu ljubav niko nece znati,
Kao ponoc nemi mi cemo ostati;
Bog ljubavi sami (koji svojom strelom
Prodje prvo mojim, zatim tvojim telom)
Nikad nece znati sta mi znamo reci
O slasti skrivenoj u kradenoj sreci.

Ali jedan slucaj sve otkriti moze:
Ako se lekari kad umrem ne sloze
O uzroku smrti, pa uzmu srce moje
Da dokazu razne pretpostavke svoje;
Tad se bojim da ce nozem dublje zaci
I u srcu mome – tvoju sliku naci.
 
Kad je Hristos bio podignut zajedno sa krstom na koji su ga zakovali, iz pustinje se pojavio nepoznati covek, pao u prah pod krstom i poceo da lize krv sto je tekla iz nogu raspetoga.
-Ko si ti?- upitali su ga Hristovi ucenici okupljeni oko raspeca.
- Ja sam cetrnaesti ucenik- uzvratio je nepoznati.
- Do sad te nikada nismo videli. Gde si bio ranije? – rekose oni.
-Ranije?- zacudi se nepoznati- ranije mi On nije bio potreban. Nije mi bio ucitelj. Ja nisam dosao da ucim kako se zivi, nego kako se umire...
 
Ne stojim vise tu.
Po nalogu.
Skocila sa litice.
Od prizora se
krv ledila
krv kljucala.
Grlim
svoj nemir
svoj strah
svoj bes
nastranost
i greh.
Oslobadjam
vriske iz tamnice.
Pronalazim zver.
Pustam iz kaveza.
Milujem.
Izranjavljena od ujeda.
Ispustam poslednji krik.
 
Pucas u svaku metu .
Ostrvljena halapljivost.
Cula.
Ispunjavas tminom.
Osluskujem vapaje bludnica.
Gledam u rascerecene lutke.
Dousnik.
Urokljivih ociju.
Nepojamnost.
Odjek mi muca.
Gajim pticu u grlu.
Svaki tvoj hitac jeftiniji od moje suze.
 
Hteo si me.
Kao vatru preko vode.
U ustima.
Da ti klizim niz grlo.
Posejem ljubav u srcu.
Otvorim prozore u dusi.
Za smeh.
Da ti budem svetlost kroz ganglije.
Hteo si.

Proklet.
Paklenim besom gonjene zveri.
Tiranises psihu. Mrcvaris telo.
Karcinomni prozder.
Ti si Djavo. Trirep.
Drzao u kavezu.
Zazidao u pesmi.
U usima.
Zapomaganje tvoje.
Vreli plac nad tvojim ludilom.

Presecam te na pola!
 
U Ljubavni ja uđoh Vrt,
Vidjeh što nikad ne vidjeh prije:
Crkvicu usred vrta, gdje uvijek
Igrat se drago bilo mi je.

Zatvorena joj bijahu vrata,
"Ne smiješ", tu se pročitat dalo;
U Ljubavni se Vrt ja vratih,
Gdje tako mnogo cvijeća je cvalo;

I vidjeh da je u njemu groblje
I grobne ploče svud; svećenici
U ruhu crnom hodahu trnom
Sputavajuć' mi čežnje i težnje.
 
Dosao sam na ovaj svet
i da li sam time dobio nesto?

Otici cu sa njega
i dali ce se time nesto promeniti?

O,kada bi mi neko mogao reci
zasto li sam ovde!
Ja koji iz prasine dodjoh
i koji se u prasinu vracam.
Pod nebom ce jos mnogo ljudi proci
a kad umrem,od nase prasine ce napraviti cigle
od kojih ce neko sagraditi svoj dom srece
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top