Ples sa djavolom


"Jer i pad je let dok se ne padne
U sebe; a tamo - nema nas, već gadne
Kljuju nas ptice i ruglo smo svima;
Ko nema više srca taj ga ima.
I pakao je ljubav kad dozrevanje oka
Ružu u sliku pretvori, duboka
Rasanjanost da joj ludi miris kroti
I oduzme srce vedrini i lepoti,
Jer ako krajnosti isto sunce doji
Suvišno je srce gde pesma postoji."
 
Ljubomoran, nemiran, ali ne od onih grubih
Volio me je kao svoje kosti
Ali moju bijelu pticu ubi
Da ne pjeva o prošlosti
O zalasku ude u moju sobicu:
''Voli me, smij se, piši stihove!''
A ja zakopah veselu pticu
Iza starog bunara, pokraj jove
Obecala sam da necu plakati
Ali srce pretvorih u stijenu
I, cini mi se da su moji sati
Ispunjeni pesmom ptice ubijene
 
Nocas sam pojeo tisinu,

pokidao perle na vratu zivota,

na zenicama mraka...

Ostavljam ranjivu svetlost.

Nocas cu umreti,

da moje umiranje ne dodje sutra.

Nocas cu na izvoru

oprati svoje uprljano juce.


Bicu zvezda...

nevidjene ljubavi voleti.


Nocas hocu umreti, a ne sutra,

tek posle ovog svanuca

doci ce novi zivoti.

Hoce li neko od toga da me odvrati,

na lomaci moju misao da spali

koje ka gubilistu vode.


Ne... oni to nece...

vec nocas zele

od moje smrti da zive,

da se smeju i krpe

iscepane poglede istine.

 
“Psiholozi kazu, da ima trenutaka kada strast za grehom, ili za onim sto svet naziva grehom, tako ovlada covekom, da izgleda kako je svaka njegova zilica, svaka celija njegovog mozga ispunjena strahovitim silama. U takvim trenucima ljudi i zene gube svoju slobodnu volju i krecu se strasnome kraju kao automati. Oni ne mogu da biraju; a savest je mrtva, ili, ako jos zivi, zivi samo za to, da buni da njenu draz, a neposlusnosti njenu car. Jer su svi gresi, kako nas time teolozi neumorno uspavljuju, plodovi neposlusnosti. Kad je onaj uzviseni duh, zornjaca svega zla, pao sa neba, pao je samo zato sto je bio buntovnik...”
 
divlja-u-srcu:
“Psiholozi kazu, da ima trenutaka kada strast za grehom, ili za onim sto svet naziva grehom, tako ovlada covekom, da izgleda kako je svaka njegova zilica, svaka celija njegovog mozga ispunjena strahovitim silama. U takvim trenucima ljudi i zene gube svoju slobodnu volju i krecu se strasnome kraju kao automati. Oni ne mogu da biraju; a savest je mrtva, ili, ako jos zivi, zivi samo za to, da buni da njenu draz, a neposlusnosti njenu car. Jer su svi gresi, kako nas time teolozi neumorno uspavljuju, plodovi neposlusnosti. Kad je onaj uzviseni duh, zornjaca svega zla, pao sa neba, pao je samo zato sto je bio buntovnik...”
Kliknite za proširenje...
Ne mogu da sakrijem svoje odusevljenje prema ovom tekstu... 8)
...a i prema autoru :P
 
-'NE PONOVO!' -uzviknuo je.
Cuo sam ga sa drugog kraja hodnika.
Zasto je to rekao, mogao sam samo pretpostaviti. Mozda zbog manjka jednog broja udova, ili cinjenice da je zakucan za zid, u krajnje neprirodnom polozaju, za jednog coveka barem. Ili onoga sto je od njega ostalo, tog...kao coveka.
-'ne...ponovo..' -znatno slabije rece on.
prisao sam mu jedan dah daleko.
kada je imao snage da prica, imao je snage da zivi. Nisam osecao milost prema njemu, ali sam mu iovako polomio vrat.
Bolestan 'krk' kostiju, i telo kao-coveka zaplesase zahvalno iznad moga lica.
ucinio sam dobro delo, jel?
niko to ne bi ucinio za mene, osim nje, pretpostavljam. Ali
ali ja sam je oterao od sebe, i necu je videti vise nikada.
Plakao bih da mogu. Moje srce je iskljuceno i neveselo, moja krv neradosno tece.
Nista u meni ne zivi dobro, a opet, sasvim sam funkcionalan kao jedinica, gledaj, naneo sam smrt vise puta otkako sam napustio svoje skromne odaje.
To mrtvak ne bi umeo.
...
-'hej, pa ti nisi mrtav?!' -rekla je
i nisam mogao da poverujem.
kako..
-'voa, pa to je super' -nasmejala se
..to da ona..
-'ali u sta si se to pretvorio decace, na sta to sada licis' -zacudila se
..ume da me..
-'opet 'tihi' tretman?' -reknuse sa skrivenim osmehom
..ozivi?
Susreo sam je ponovo, u hodniku.
 
MUMIFICIRANE IZDAJE

Vreme je da se krene
u van vremensku stvarnost
vreme je da zakoračimo
iza vida,iza uma,
iza zdrave pameti
u nesagledivo prostranstvo tajni...

Kanibalska pamet većine
ždere pojedince,
ta daleka istina,
iz srca odavno preliva
kroz sumnje i ćutanja.

Pa izmenjajmo cutnju,
kao što drugi razmenjuju reči!
Izmenjajmo ćutnju,
rečitiju od bilo kog razgovora...

Reči ipak služe za nešto čarobno
postoji priča da možeš postati,
i životinja,i stablo,i pesak
sve uz pomoć stihova.

OSLOBODI TI SE!!!
 
U muzeju voštanih Uspomena
prodjite galerijom Promašenih namera
hodnikom Neiskrenih želja
stepenicama Bezvoljnih žudnji
i upašcete u klopku Kajanja
i tu
moci cete da urežete po zidovima
sa malim nožem-uspomenom kupljenim na ulazu
zareze Nesporazuma
Ali
iznad sale Izgubljenih dobrocinstava
vezanih ociju akrobata Ljubav
igrace na žici ukocen od srece jedva nazrene
od srece nikad ne zaboravljane
I muzika njegovog cirkusa
okretace svoju izlizanu plocu
islabljenu ali oduševljenu
I ploca ce se okretati
kao mesec krvavi i ožalošceni
ocarani, oživljeni, nasmejani, obasjani,
zadivljeni i zadivljujuci
I bice to
muzika naroda ptica
muzika ptica naroda
Posetioci
slušajte tu muziku i dobro je cujte
i ne da samo obracate pažnju na tu muziku
na taj šum
vec predajte joj se sasvim
Ona ce vam se spokojno isplatiti
jednog lepog dana
ili nekog drugog dana
ta muzika naroda ptica ljubavi.
 
“...granica izmedju svetlosti i tame nije prava, nego zakrivljena: svemir nije simetrican. Odnos izmedju dobra i zla nije simetrican. A suma svetlosti u vaseljeni konstantna je i kada je jedan od arhandjela sa svojim sledbenicima otpao od Boga i sunovratio se u mrak, postao knez oblasti nocne, ili Satana, ta suma svetlosti, ili ako hoces, ljubavi, bila je tada okrnjena. Umanjena je za jednu trecinu otprilike. Toliko je bilo nas, nepokornih andjela, koji smo otpali sa neba. Tada je Bog stvorio mali svemir tebe, tj. coveka, da nadoknadi onu jednu trecinu sume ljubavi, onaj deo svetlosti koji je nedostajao. Covek, dakle, nije nista drugo do zamena za Satanu, za palog andjela, ali onog pre pada. Ti si, dakle, deo zakasnele svetlosti, zamena za bivsu svetlost ili bivsu ljubav, onu, koja nije vise svetlost, niti ljubav. Tako je, prema tome, ljudski rod blizak Satani, jer je zamena za njega. Obrni coveka naopacke i eto Satane!
Ali, pazi, covek nije nadoknadio celu jednu trecinu svetlosti ili ljubavi u svemiru, koliko je umanjeno i otkinuto s padom nepokorenog jutarnjeg arhandjela. Nadoknadio je manje. I sada dolazimo do kljucnog mesta.
Sta je covek? Pola andjeo, pola zver. Sveti Jovan kaze zato za tebe i tebi slicne:” Vi ste po ocu Satana!”I bas preko te tamne, krvozedne polovine covecje prirode, Satana dolazi jos uvek u dodir i sa onom svojom bivsom svetloscu, doduse ne izvornom, ali ipak sa onim delom svetlosti jos tada davno izgubljenu. Zauvek izgubljenu. Ukratko, jedino jos kroz coveka Satana dolazi u dodir sa svojom bezgresnom mladoscu, sa sobom od pre pada u greh i tako i u dodir s Bogom. Otkad je pao Satana vise ne zna ko je bio. To vidi jedino iz coveka. I to podrucje jedinih dodira on nece nikada ustupiti drugom, nece dozvoliti ni po koju cenu da coveciji rod zatre.”
 
Sympathy for the devil

Please allow me to introduce myself
I’m a man of wealth and taste
I’ve been around for a long, long year
Stole many a man’s soul and faith
And I was ’round when jesus christ
Had his moment of doubt and pain
Made damn sure that pilate
Washed his hands and sealed his fate
Pleased to meet you
Hope you guess my name
But what’s puzzling you
Is the nature of my game
I stuck around st. petersburg
When I saw it was a time for a change
Killed the czar and his ministers
Anastasia screamed in vain
I rode a tank
Held a general’s rank
When the blitzkrieg raged
And the bodies stank
Pleased to meet you
Hope you guess my name, oh yeah
Ah, what’s puzzling you
Is the nature of my game, oh yeah
I watched with glee
While your kings and queens
Fought for ten decades
For the gods they made
I shouted out,
Who killed the kennedys?
When after all
It was you and me
Let me please introduce myself
I’m a man of wealth and taste
And I laid traps for troubadours
Who get killed before they reached bombay
Pleased to meet you
Hope you guessed my name, oh yeah
But what’s puzzling you
Is the nature of my game, oh yeah, get down, baby
Pleased to meet you
Hope you guessed my name, oh yeah
But what’s confusing you
Is just the nature of my game
Just as every cop is a criminal
And all the sinners saints
As heads is tails
Just call me lucifer
’cause I’m in need of some restraint
So if you meet me
Have some courtesy
Have some sympathy, and some taste
Use all your well-learned politesse
Or I’ll lay your soul to waste
Pleased to meet you
Hope you guessed my name
But what’s puzzling you
Is the nature of my game, um mean it, get down
Tell me baby, what’s my name
Tell me honey, can ya guess my name
Tell me baby, what’s my name
I tell you one time, you’re to blame

8) 8) 8)
 
Zivi u meni neki Djavo,sitan,sujetan,malouman i vulgaran Djavo,koji pamti sve procitane ili uz put cuvene sale i anegdote i koji nema mira dok te bedne stvari nekome ne isprica da bi,kao nagradu dobio jevtin osmejak.A kad se desi da neku od tih prica zaboravi,Djavo se u meni toliko vrti i koprca da mi ne da da spavam ili me sprecava da mirno mislim.
 
Ko si ti?
nisi moj andjeo cuvar…
nikada me ne dodjes upozoriti
vidis moje boli, i to je cudna stvar
i gledas me dok patim
uz mene hodas citav moj zivot
a ja ne bih znao ni kako te nazvati…
ko si dakle da li te bog salje
smjesis mi se a ne djelis samnom moju radost
zalis me a ne tjesis…

I nocas sam vidio kako se pojavljujes
ove tuzne noci…
krilo vjetra udaralo je u moj prozor…
bio sam sam, zgrcen u krevetu
i gledao sam pored sebe prazno mjesto
jos uvjek mlako od jednog vrelog poljubca
i sjecao sam se svega…
sjecao se …kao sto zena zaboravlja
i osjetih kako se jedan dio mog zivota
zauvjek od mene otkide
 
“Moja dusa je device koja je rodila moje telo. I moj glas u njemu. Taj glas umivam svakog jutra kao sto se umivam svakog jutra kao sto se umiva hleb i lice. Taj glas, kao hleb, ima svoje telo na nebu, a ja, kao svako lice , imam svoj nebeski pralik. Moju rec neko je vec izgovorio negde gore pre mene, moja rec samo sledi svoj nedostizni uzor. I ja zudim da se pesmom priblizim tom Nepoznatom. Jer svaka poznata stvar ovoga sveta samo je polovina stvari i uci o svojoj drugoj, nevidljivoj bozanskoj polovini, onoj koja nam je nedostupna i nespoznatljiva. Zato je moja rec i moj glas samo polovina Reci i polovina Pesme i uci me o svojoj drugoj polovini kad god imam njenu naklonost. Jer , Duh dise kad hoce i na koga hoce. Inace, zasto bi moja pesma i pamet imala dane potpune tupavosti i dane velikih pronicavosti i nadahnuca. Zasto je covek sredom glup i za utornik , a petkom mudar i za sredu?
Ali, moja veza sa tom nebeskom stranom moje prirode prekinula se. Posle pada u greh meni vise nije citljiva nebeska polovina mog glasa, onostrana knjiga moje sudbine . Ta knjiga za mene je sad sklopljena i nema zauvek. A od jedine ljubavi mog zivota ostadose samo brkovi o koje mozes da ocistis zube.
Zato ja trazim Onog ko ce mi umesto mene procitati i tumaciti knjigu moje sudbine. Ko ce mi opet otvoriti put do druge polovine mog glasa, do nebeskog uzora moje pesme. On mora da postoji kao sto nad svakim stoletnim hladom mora stajati isto tako stoletna lipa.
Ali, ako ja na nebu imam svog nebeskog brata prema kojem je oblikovana moja dusa, onda neminovno postoji i ona Druga strana medalje, donja strana odjeka; ako svaka stvar na zemlji ima svoje uzore u idejama neba, onda tamna strana njihove prirode ( jer ovde su sve takva bica sto imaju i tamnu stranu, i sama ja imam tamnu stranu svoje prirode i svog glasa) onda ta tamna strana moje pesme nema i ne moze imati prototip na nebu, nego u podzemlju; tamo u Paklu, postoji moj drugi, moj crni ljubavnik, tamo se iz parnog ogledala moja desna ruka pretvara opet u levu, kao sto oci gledaju zajedno, a svako je slepo za svoj racun. Dakle, ako ja, i moja pesma (kao i sve drugo sto ovde postoji i moze se spoznati na ovom svetu) ucim o nevidljivim nebeskim stvarima jednim delom svoje naravi, onda drugim delom svoje prirode ja predstavljam takodje simbol i ucim o nevidljivim stvarima pakla, o podzemnom odjeku moje duse. Moj nebeski ljubavnik meri: sta su drugi nama nazao ucinili, a tamni ljubavnik moje pesme meri: sta smo mi drugima nazao ucinili. Ako me ka nebu vuce moj nebeski ljubavnik kojeg naslucujem nad sobom dok pevam i od kojeg zavisi moj zivot, onda mora postojati i onaj drugi, crni ljubavnik moje duse, knez oblasti nocne, ubica mog glasa, koji ce se neminovno jednom pojaviti da me odvuce u podzemlje, u cutanje i smrt. Zato sam zelela da nadjem onog prvog pre no sto me nadje drugi.”
 
Nista se ne vidi u tami
i pored rukom nosene luce,
vec danas mi smo ostali sami;
cak samlji nego juce.

Samoca se uvukla u kosti
i tiho nas grize iznutra,
juce smo bili ime oholosti;
jos oholiji bicemo sutra.

No,ipak,lazemo vjesto,
bez krila smo a glumimo perje;
Da li se danas desilo nesto
ili se to oduvijek zvalo licemjerje.

Dese se,doduse,izljevi topline,
oprastamo iskrenost,onako,ljudski;
kad se proguta vise no se zine
pa dodje do tog da se razvodimo sudski.

Danas je na djelu sud jaceg,
kao juce jos ili sutra,gle...;
jos jednom smo nista prelili iz niceg
a cinilo se,
cinilo se da mozemo sve.
 
Što je to što se u dnu pesme krije
Kad isti dar negde je jutro a negde noc mira?
O daljino sna gde jug vlašice svira
Skrij me od slepog kamena koji u nebu bdije.
To pitome doline postaše provalije
U ovoj pesmi u kojoj nemam mira.
Srce puno mraka andjela svoga bira
Da bdi nad gorkim morem i nameru mi krije.

Crno jedro mog vetra plovidbo oslepljena
Mojoj oholosti more do kolena
Nad mojom glavom opasnost simetrije
Svetova poredjanih umom u privid.
S cime da te združim kad ti izgubih vid
Lepi moj dane s dušom elegije!
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top