Pleme Kuči

  • Začetnik teme Začetnik teme Kuber
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
` mi smo svi od Vlaha, romanizovanog balkanskog stanovnistva, svako od nas je mesavina starosedelaca i Slovena , sam korpus svih balkanskih naroda kao jedan od osnovnih gradivnih elemenata ukljucuje starosedeoce, koji su se vec u prvim vekovima asimilovali, ali stvar je u sledecem: ovde se pravi nekakva potpuno ispolitizovana konstrukcija, koja spada u primenjenu istoriju, i predstavlja nove vrhunce milogorstva, kao integralne doktrine, kako su Crnogorci od nekakvih Vlaha, kako ne bi kojim slucajem bilo da su od Srba, ali to je po onoj Njegusevoj "davljenik se za penu hvata", u nedostatku argumenata o posebnosti njihove nacije, junackim Crnogorcima vise nije problem ni da budu od mirnih, pasivnih i poslusnih Vlaha, a zatim tu dolaze u obzir i Albanci, crveni Hrvati, nekakvih zecanji, dukljani, Latini, sve, sve, samo da nisu od tamo neki egzoticnih i udaljenih Srba, sa kojima su mozda slucajno par puta ukrstila koplja, ali iskljucivo prilikom borbe protiv velikosrpske hegemonije. Dok se potpuno zanemaruju cinjenice, da od srednjeg veka tamo ne postoje nikakvi vlasi, da termin Vlah u srednjevekovnom srpskog zakonodavstvu oznacava pastira, da su ti vlasi vec u doba Nemanjica, ako je suditi po njihovim imena, potpuno posrbljeni, a vecina i pre.

Ko ovdje govori da su Crnogorci isključivo od Vlaha, i to oni uz Rumune i današnje etničke Vlahe maltene jedini? Pa i dobar dio Srba, Hrvata i Bošnjaka su od tih istih Vlaha - pogotovo hercegovci, dalmatinski zagorci, krajišnici - skraćeno dinarci. I nisu samo od Vlaha, već su pomiješani sa Slovenima, ali ti ne čitaš šta se ovdje uporno piše. I ne bih rekao da su ti Vlasi baš bili mirni - upravo su Morlaci jedan od najratobornijih naroda, nadaleko poznati u prošlosti po svojoj krvoločnosti. Samo ne znam kako si izveo ovaj zaključak da su mirni.
I nisu nove teorije da je stanovništvo današnje Crne Gore etnički amalgam - možda su nove tebi, ali one postoje odavno kod ozbiljnih naučnika. Ti si očigledno zaslijepljen nacionalnim romantizmom i dnevnom politikom, a istoriju smatraš za pomoćnu političku nauku :roll:
 
Ovde ima nesto u vezi ove theme :



Starosjedilačka bratstva u Zeti vjere pravoslavne
(Bogišićev arhiv Cavtat, XVI, 3. - podaci su iz 1894.god)

http://www.montenegro.org.au/pravoslavni_zeta.html
U tu stranicu sam citao da u CG imaju samo 3% vlashkog porekla .

To i ja mislim ,ne znam tacno u procentima ,ali ne verujem da je vlaha bilo mnogo ,bas naprotiv ,bilo ih je malo i ziveli su mahom po planinama .
 
Ovde ima nesto u vezi ove theme :



Starosjedilačka bratstva u Zeti vjere pravoslavne
(Bogišićev arhiv Cavtat, XVI, 3. - podaci su iz 1894.god)

http://www.montenegro.org.au/pravoslavni_zeta.html
U tu stranicu sam citao da u CG imaju samo 3% vlashkog porekla .

Koliko ja vidim ovdje se misli na regiju Zetu, a ne srednjovjekovnu državu. Drugo, sva ta istraživanja iz prošlog vijek su manjkava - dođe istraživač kod tebe kući i pita te odakle su tvoji. Ti mu kažeš, on zapiše i tako se piše istorija. Pa tada niko ne bi rekao, sve i kada bi znao, da mu je predak bio etnički Vlah koji je čuvao ovce - tada je bilo popularno reći da je neki plemić sa Kosova.
 
Koliko ja vidim ovdje se misli na regiju Zetu, a ne srednjovjekovnu državu. Drugo, sva ta istraživanja iz prošlog vijek su manjkava - dođe istraživač kod tebe kući i pita te odakle su tvoji. Ti mu kažeš, on zapiše i tako se piše istorija. Pa tada niko ne bi rekao, sve i kada bi znao, da mu je predak bio etnički Vlah koji je čuvao ovce - tada je bilo popularno reći da je neki plemić sa Kosova.

Danas je popularno nesto drugo ,sutra trece ...;)
 
Morlaci su bili mali narod ,smesten u zaledju dalmacije .
Dakle nisu bili tako brojni ,naprotiv bilo ih je malo .

Banjani se spominju prvi put 1319. godine, 1422. spominje se „vlachi de caton Dragasce de Bagnani“, a kao pleme prvi put 1428. godine „Vitus Danielis de generatione Morlacorum Bagnani“.

Evo ti čitavo pleme iz Hercegovine označeno početkom XV vijeka kao Morlačko. Pa ti Vlasi o kojima pričamo su uprvo Morovlasi, Crni Vlasi, Crni Latini itd. Pa pročitaj o običajima Morlaka - kao da čitam o običajima Crnogoraca. Odakle ime Katunska nahija - odakle pojam katun?

http://hr.wikipedia.org/wiki/Morlaci

http://en.wikipedia.org/wiki/Morlachs
 
Ko ovdje govori da su Crnogorci isključivo od Vlaha, i to oni uz Rumune i današnje etničke Vlahe maltene jedini? Pa i dobar dio Srba, Hrvata i Bošnjaka su od tih istih Vlaha - pogotovo hercegovci, dalmatinski zagorci, krajišnici - skraćeno dinarci. I nisu samo od Vlaha, već su pomiješani sa Slovenima, ali ti ne čitaš šta se ovdje uporno piše. I ne bih rekao da su ti Vlasi baš bili mirni - upravo su Morlaci jedan od najratobornijih naroda, nadaleko poznati u prošlosti po svojoj krvoločnosti. Samo ne znam kako si izveo ovaj zaključak da su mirni.
I nisu nove teorije da je stanovništvo današnje Crne Gore etnički amalgam - možda su nove tebi, ali one postoje odavno kod ozbiljnih naučnika. Ti si očigledno zaslijepljen nacionalnim romantizmom i dnevnom politikom, a istoriju smatraš za pomoćnu političku nauku
Pa Rumuni ne vaze za mnogo herojski i junacki narod i to po njima samima, da citiram jednog prorumunskog Vlaha "kukavice smo", a i ti originalni Vlasi cas su se asimilirali u Slovene, kako to junacka Sparta slovenska da prihvati ... bez uvrede ako vidi ovo neki Vlah ;). Srbi su poreklom od Slovena i domaceg balkanskog stanovnistva, iliti Vlaha ako ti je draze, a Crnogorci nisu poreklom od Slovena, Ilirila, Vlaha crnih, belih, zutih, purpurnih, vec iskljucivo od Srba i geneza doticne nacije iskljucivo je vezana za 20 vek, a pre svega za kraj dvadesetog veka. To je istina, a ovo sto rade Dukljani, koji zloupotrebljavaju naziv srpske srednjevokovne drzave, je manipulacija istorijom i to je koriscenje istorije u politicke svrhe.
 
Bajo ja uvijek govorim da su ta plemena najprije bila etnički Vlaška, pa poslovenjena (ona koja su primila pravoslavlje bolje reći posrbljena), a onda su sve manje opstajala kao Vlaška u etničkom smislu, već su postajala slovensko-vlaška, to jest vlaška sa malim v. Mi ćemo već krajem XIII vijeka nalaziti slovenska imena kod Vlaha Drobnjaka - što znači da su već tada posrbljeni, ali se još uvijek jasno odvajaju od Slovena u izvorima tokom cijelog XIV pa i XV vijeka. Ali će vremenom doći do miješanja i prodiranja Slovena u ta plemena. Evo da krajnje uprostim - kad su Sloveni došli oni zauzimaju župe, dok se u planinčine sklanja domorodačko stanovništvo. Vrlo brzo oni ostvaruju kontakt, ali živeći jedni pored drugih. Ono što će Slovene pokrenuti ka tim vlaškim staništima će biti prodor Osmanlija, pa će tako doći i do njihovog miješanja (Ivan Crnojević se povleči iz ravnice u Katune).
Po jednoj od teorija za koju nisam siguran da li je ispravna, prije toga je došlo do prodora Osmanlija u Makedoniju u drugoj polovini XIV vijeka, a to će prethodno na ove naše dinarske planine, dovesti u ta relativno pusta područja tamošnje Vlahe, ali će oni od tamo već doći kao posrbljeni.

U istorijskim izvorima prvi spomen vlaha Riđana je iz 1335. godine. Kod njih u tom vijeku registrujemo imena kao Nenul, Dragolin, Bogdan, ili ženska imena - Radula, Dobrula, Prvula i dr.
Banjani se spominju prvi put 1319. godine, 1422. spominje se „vlachi de caton Dragasce de Bagnani“, a kao pleme prvi put 1428. godine „Vitus Danielis de generatione Morlacorum Bagnani“.
U najstarijem pomenu Drobnjaka od 3. decembra 1285. godine kaže se da Bratinja Drobnjak i drugi Vlasi uzimaju obavezu da plate Jovanu Pečenegu deset perpera. O kasnijim spomenima vlaha Drobnjaka ima u Kovijanićevoj knjizi čije sam djelove postavio.
U veoma brojnim paštrovskim ispravama XIII i XIV vijeka u crnogorskom plemenu Paštrovići pominju se imena rumunskih stočara Vlaha: Negul, Harube, Hekula, Urso i dr., dok se ime Drakul može naći i sad, a prezime Drakulović i šire u Crnoj Gori.

U djelovima prema Hercegovini, Vlasi su bili u velikom broju. Ovdje su Vlasi smatrani za poromanjene balkanske starosjedioce. Upravo s područja Bosne vojvode Sandalja 1453. godine u okolinu Kotora su se doselili Vlasi, da je Stefanica Crnojević zatražio od Kotora da se oni naoružaju i stave pod njegovu komandu. Dokumenta kazuju da su naoružani Vlasi učestvovali u vojnim akcijama Stefanice Crnojevića.
K. Jireček računa u Vlahe crnogorska plemena Banjane, Nikšiće, Drobnjake itd, dok S. Ćirković precizira da su to: Banjani, Bačići, Bobani, Bogdašići, Drobnjaci, Zupci, Kresojevići, Mataguži, Nikšići, Liverovići, Riđani i Ugarci.

A evo šta o etničkom sastavu Zete u srenjem vijeku piše dr Ivan Božić, objašnjavajući zašto se pojam Zete u srednjem vijeku poistovjećivao sa Albanijom:

“Treba uzeti u obzir da je slovenski, arbanaški i romanski elemenat izmiješano živio po gradovima (Romani i Sloveni; Romani, Sloveni i Arbanasi) i u njihovom zaleđu (Sloveni i Arbanasi, a prema sadašnjoj Hercegovini u sve većem broju Vlasi). Na jaki slovenski sloj u Skadru i oko njega nadovezivao se po gornjozetskim brdima i ravnicama pojas arbanaškog življa, sporadično rasijanog i po daljim predjelima.Bez ikakvih etničkih ili nacionalnih predrasuda, jedni pored drugih (isto kao i u oblasti Ivana Kastriota), ponegdje jedva razgraničeni, a rodbinskim vezama čvrsto spojeni, živjeli su u svojoj sredini na isti način, sudarali se sa istim privrednim i društvenim problemima i imali ista shvatanja o moralnim normama. Vjerovatno je to i doprinijelo pojavi da njihovu zemlju savremenici ponekad nazivaju istim imenom. Najveće razlike među ljudima stvarala je crkvena organizacija, pravoslavna i katolička. Pravoslavni vjernici, čvrsto vezani za srpsku crkvu i nemanjićke tradicije, u oprečnosti prema latinskom svijetu primorja, osjećali su bliskost sa srpskom etničkom zajednicom i za nju se vezivali preko crkve, jezika, pisanih spomenika i pravnih običaja.”
(“Istorija Crne Gore”,knjiga 2, tom II, Zeta u Despotovini, Titograd, 1970, str. 138.)

Са свиме овим се слажем и изворе уважавам, али желим истаћи три ствари. Прво, Богдан није влашко име. Друго, румунски сточари? Власи =/= Румуни. Треће, процес уласка Срба у катунску организацију је почео давно пре Османлија, што је најкасније у првој четвртини 14. века попримило велике размере, иначе не би издавао Стефан Дечански наредбу по којој ако се Србин прижени у Влахе, они имају да буду меропси а не власи.

Узгред, Јован Печенег на крају 13. века? :eek: (само се чудим опстајању презимена које указује на порекло)
 
Poslednja izmena:
I Marko Miljanov pise nesto o tome :
Јуначка сиромаштина

С овога Арбанаси ласно сиромаштину подносе, боље од другога. Он кад се не може богатством другоме равњат', он гледа оружем да иза њега не стане, па је друго све надокнађено. Ако није он, ни његов фис, грђи од другога да га нитко прекорит с тијем не може, другу сиромаштину сваку ласно подноси и трпи Арбанас, више но други, особито који живе у велике тврђе и кршнате сапртије, почињући од Зете и Скадра до Дечана и Пећи и Ђаковице, око Проклетија кудијен и је насељива Свети Климента, крио ји' од Турака послије Кастриотове смрти....
http://montenegrina.net/pages/pages1/knjizevnost/zivot_i_obicaji_arbanasa_m_miljanov.htm
Миљанов пише о Арбанасима у 19 (словима: ДЕВЕТНАЕСТОМ) веку, а ми причамо о СРЕДЊЕМ веку.
 
A evo šta o etničkom sastavu Zete u srenjem vijeku piše dr Ivan Božić, objašnjavajući zašto se pojam Zete u srednjem vijeku poistovjećivao sa Albanijom:

“Treba uzeti u obzir da je slovenski, arbanaški i romanski elemenat izmiješano živio po gradovima (Romani i Sloveni; Romani, Sloveni i Arbanasi) i u njihovom zaleđu (Sloveni i Arbanasi, a prema sadašnjoj Hercegovini u sve većem broju Vlasi). Na jaki slovenski sloj u Skadru i oko njega nadovezivao se po gornjozetskim brdima i ravnicama pojas arbanaškog življa, sporadično rasijanog i po daljim predjelima.Bez ikakvih etničkih ili nacionalnih predrasuda, jedni pored drugih (isto kao i u oblasti Ivana Kastriota), ponegdje jedva razgraničeni, a rodbinskim vezama čvrsto spojeni, živjeli su u svojoj sredini na isti način, sudarali se sa istim privrednim i društvenim problemima i imali ista shvatanja o moralnim normama. Vjerovatno je to i doprinijelo pojavi da njihovu zemlju savremenici ponekad nazivaju istim imenom. Najveće razlike među ljudima stvarala je crkvena organizacija, pravoslavna i katolička. Pravoslavni vjernici, čvrsto vezani za srpsku crkvu i nemanjićke tradicije, u oprečnosti prema latinskom svijetu primorja, osjećali su bliskost sa srpskom etničkom zajednicom i za nju se vezivali preko crkve, jezika, pisanih spomenika i pravnih običaja.”
(“Istorija Crne Gore”,knjiga 2, tom II, Zeta u Despotovini, Titograd, 1970, str. 138.)

Другим речима, живели су у братству и јединству, него су их цркве завађале.

Стално скрећем пажњу на то да постоји идеолошки кључ за читање тих историја написаних у време комунизма.
 
- dođe istraživač kod tebe kući i pita te odakle su tvoji. Ti mu kažeš, on zapiše i tako se piše istorija. Pa tada niko ne bi rekao, sve i kada bi znao, da mu je predak bio etnički Vlah koji je čuvao ovce - tada je bilo popularno reći da je neki plemić sa Kosova.

Tačno tako.
Svi su htjeli da imaju porijeklo od poznatih kuća i ličnosti.

Tako je i ona Jerina (Irena) kad je došla trudna iz Klimenata u Kuče i u trbuhu donijela Drekala, rekla, da je iz roda Kastriota i da je dijete od Ivana, sina Đerđa Kastriota Skenderbega.

A u stvari ko je otac toga đeteta Bog zna a pitanje, da li i ona zna, pošto je bila izbjeglica i dugo bježala po albanskim prokletijama prije nego je došla u Kuče.

Pa ko bi je uopšte primio da je rekla da nosi neko kopile od nepoznatog čovjeka ili da je recimo bila silovana od raznih bandi koje su bile po tim planinama.

Kad je rekla da je od Kastriota, primili su je za svoju i Nikeza Marin je čak i oženio a đetetu dao prezime Kastriota Drekale.
 
Poslednja izmena:
A sta znaci Katun ?

Postoji više teorija o porijeklu riječi „katun“.
Lorenc Difenbah smatra da riječ katun potiče od keltske osnove Canthus, Cantun, Chantun, Cant itd.
Po Eredeljanoviću riječ „katun“ je romanskoga porijekla. On je pretostavio da su još balkanski starosjedioci mogli ovaj predio nazivati katuni. On je slijedeći Miklošića opštu balkansku riječ katun izveo od riječi „cantone“.
Ipak izvjestan broj lingvista odbacuju ovu etimologiju. Oni uglavnom usvajaju mišljenje Norberta Jokla da riječ katun potiče od albanske riječi „katund-i“ u značenju „gebiet, dorf, stadt“ (predio, selo, grad). Sem ove Jokl je iznio u svom radu „Katun – Zur Gescichte eines Balkanwortes“ još par pretpostavki, ali daje prednost ovoj da je katun albanskog porijekla, s tim što ipak ostavlja mogućnost da je u albanskom jeziku ta riječ ipak nastala od romanske osnove.
Petar Skok smatra da je najprihvatljivije Joklovo stanovište riječi katun.
Jokl ukazuje na grčku riječ katun u značenju šator, koja se prvi put srijeće kod Kekavmena u njegovom Strategikonu, ali i smatra da je ta riječ kod Grka došla iz albanskog jezika. Ipak Nikola Vukčević zapaža da je Kekavmen bio u neposrednom dodiru sa Vlasima, a ne Albancima.
Idriz Ajeti tvrdi da osnova riječi katun potiče od albanskoga „tun(d)“ sa prvobitnim značenjem „kretanje koje, kada se ima u vidu karakter nesedentarnog stočarstva, nalazi svoje puno opravdnje“.
Ivan Popović smatra da „katun“ potiče od albanskog glagola „cue“, odnosno imenice „coje“ u značenju „izdig, penjanje, putovanje“.
Konstantin Jiriček je u dubrovačkom arhivu otkrio dva dokumenta na latinskom iz 1285. godine u kojima se spominje riječ „Caton“ („um irem per Blachos ab une catone“ i „ego iuerem in catonem Blachorum“). Poslije Jiričeka je detaljnija istraživanja u dubrovačkom arhivu izvršila Desanka Kovačević i ona je našla daleko više dokumenata đe se uz Vlahe iz okoline Dubrovnika pominje riječ „catone“. Na osnovu ovoga je Jokl naknadno objasnio da je riječ „katun“ nastala od riječi „catone“, tako što u starodalmatinskom nastavak „un“ odgovara u latinskom nastavku „onem“ kao na primjer – račun = rationem, sapun = sapone itd, a tako je po Joklu i katun = catone.
Jokl zaključuje: „Katun je bio socijalno organizaciona forma albanskog i rumunskog stočarskog stanovništva, koja je još zakonodavstvom XIV vijeka bila odvojena od ratarskog sela“.
Značenje pojma katun u srednjem vijeku nema veze sa današnjim shvatanjem istog. Danas je katun selo u kojem povremeno stočari izdižu stoku ljeti, i predstavlja kako srbincrnogorac reče par stočarskih koliba. U srednjem vijeku je katun skup ljudi (a ne koliba), koji su bili socijalno, a nerijetko i rodovski (krvno) povezani, po kojima su ta sela dobijala imena.
Jasno je da su termin katun koristili u ranom srednjem vijeku na Balkanu Arbanasi i Vlasi, dok Sloveni nisu. Sloveni koji će se baviti stočarstvom, kasnije će ove termine usvojiti od njih. Što znači da su u ranom srednjem vijeku u Katune (Katunsku nahiju) izdizali stoku Vlasi i Arbanasi, a kasnije moguće i Sloveni iz ravnica Zete, sve dok se tamo i nisu trajno nastanili Sloveni i poslovenjeni Vlasi.
 
Са свиме овим се слажем и изворе уважавам, али желим истаћи три ствари. Прво, Богдан није влашко име. Друго, румунски сточари? Власи =/= Румуни. Треће, процес уласка Срба у катунску организацију је почео давно пре Османлија, што је најкасније у првој четвртини 14. века попримило велике размере, иначе не би издавао Стефан Дечански наредбу по којој ако се Србин прижени у Влахе, они имају да буду меропси а не власи.

Узгред, Јован Печенег на крају 13. века? :eek: (само се чудим опстајању презимена које указује на порекло)

Slažem se za Bogdana. Što se tiče Rumuna i Vlaha naučnici još nisu odgovorili na pitanje ko je od koga nastao - dali su se Vlasi iz Makedonije i Tesalije naselili uslijed određenih istorijskih događaja prostor današnje Rumunije u većem broju, ili je bilo obratno. Nemam dovoljno znanja o ovome, pa ne bih dalje. Tačno je da se Srbi počeli da prodiru u katunsku organizaciju daleko prije dolaska Osmanlija, ali pitanje u kojem obimu, i na kom prostoru - morao bih pročuitati još knjiga o ovome prije nego se upustim u tu ocjenu. Takođe nisu svi Vlasi na ovom prostoru isti - znam da je Hrabak razlikovao u Hercegovini doseljene Morovlahe (Crne Vlahe), domicilne hercegovačke Vlahe i Vlahe doseljene iz Bosne - tu je čak izgleda bilo razlike u etničkim supstratima ovih Vlaha koji su se ogledali i u njihovoj fizionomiji i temperamentu. I naravno treba utvrditi stepen slovenizacije tih Vlaha na određenom prostoru u određenom vremenu - tu treba da čitamo još. Jedino što mogu sigurno zaključiti je to da su Vlasi imali određenog uticaja na našu (svih južnih Slovena) etnogenezu - u kom obimu i na kom prostoru to treba utvrditi. Tu i ne pretendujem da dajem konačne sudove i da se pravim da to sigurno dobro znam, kad još uvijek ne znam. Ali se ponešto zaista da naslutiti iz ovog našeg skromnog znanja.
 
Другим речима, живели су у братству и јединству, него су их цркве завађале.

Стално скрећем пажњу на то да постоји идеолошки кључ за читање тих историја написаних у време комунизма.

Ti zaista misliš da je narod u srednjem vijeku bistrio politiku i imao neki nacionalni osjećaj? A pogotovo ovi stočari? A oni su bili udruženi zarad sopstvenog interesa, zbog ispaša, katuna i slično. I tu su nerijetko ratovali jedan protiv drugoga bez obrzira ko je kojeg etničkog supstrata i vjere. Srednjovjekovnom stočaru su njegove ovce i njegovo pleme sa svojim kodeksima bili čitav univerzum - to je ono što je njega interesovalo. Eventualno i da ode katkad u pljačku ako mu se ukaže prilika. Pa kod crnogorskih, brdskih i hercegovačkih plemena su međusobno padale glave još za Petra I zbog međa i ispaša, a tad je čak sigurno postojao kod njih narodonosni osjećaj da pripadaju istom narodu - a šta bi smo rekli onda tek za srednji vijek? A što se tiče "bratstva i jedinstva" kod ovih stočarskih plemena treba vidjeti njihove odnose u pograničnim etničkim i vjerskim predjelima - boljeg primjera nemamo od Kuča. Oni su do prije vijek, dva, više cijenili susjedna sjevernoalbanska plemenima, i sa njima sklapali kumstva i ženidbe, nego sa nekim ravničarima slovenskog porijekla, a te njihove uzajamne veze postoje i dan danas. Nije tada bio primaran nacionalni osjećaj, čak ni vjerski toliko, koliko plemenski. Znam da je to danas teško shvatiti, baš kao što je i tadašnjim stočarima prije par vjekova bilo teško shvatiti šta je to nacionalni osjećaj.
 
Znali su kojem narodu i vjeri pripadaju, koji jezik pričaju... ali nije im to bilo bitno koliko nama... bitnije im je bilo pripadništvo svom selu ili socijalnom sloju, ili feudalcu/vlastelinu u srednjem vijeku...
 
Tipična vlaška imena:
Surdul, Negul, Rajul, Dražur, Bukor, Stanul, Bun, Vladuh, Fečor, Ursul, Singur, Dragul, Serban, Radul...........



Ovo se pjeva uz gusle - STARA PJESMA kad su Turci došli na Balkan.

Kliče vila s MORLAČKE planine,
i doziva Janka pobratima,
iz Budina grada bijeloga,
ispod plavog Novigradskog mora:
"Đesi Janko, đesi pobratime,
zla pod nebom što su svakolika,
u Islamu Turci izmisliše,
sa svojijem, Tunić - agom silinim.

Otimaju mlade i djevojke,
mušku djecu u Stambol odvode,
od nji prave divlje janjičare,
pa vraćaju u rodne krajeve,
da ubiju svoje roditelje,
a ostalu sirotinju raju,
sve na kuluk kandžijama gone,

da im žanju i kose livade".
Kad je Janko vilu saslušao,
udari se rukom po koljenu,
puče skerlet i crvena čoha,
pa se skoči na noge lagane,
i obuče morlačke haljine.
Ispod kape sa dugim resama,
koje spusti niz široke pleći,
savi perčin što mu glavu krasi.
Jačerma mu od crnoga pana,
po kojoj su toke poređane,
a uz toke srebreni ilici,
o koje mu taliri zveckaju.
Oko pasa siroka pašnjača,
koja drži teške benevreke,
al' bez noža i ljutih kubura,
jer se junak u boj ne oprema,
đe se krvca vrela prolijeva,
neg' na kulug age poturice.
Na nogam' mu lagani opanci,
koje sveza tananom oputom.
Iako bješe velika vrućina,
baci na se od međeda bundu,


a o rame objesi zobnicu,
i u nju stavi brus i babicu,
dok kozulicu o pašnjaču vješa,
u kojoj će brusove držati,
kada bude kosio livade.
Mjesto svoje sablje dimiskinje,
uze svoju tek klepanu kosu,
uze kosu kojom kosi travu,
ili travu, ili tursku glavu,
pa iziđe iz Budina grada,
da kuluči Tunić- agi silnom.
Kada dođe na vodu Miraču,
koja teče prema žarkom suncu,
na kojoj se vile umivaju,
umivaju i češljaju kose,
on se napi hlađane vodice,
i pokvasi svoje oči čarne,
pa pohita kuli Tunić- age,
đe ugleda aginog dizdara,
pa ga pita junak od megdana,
možel' kosit' agine livade,
našto mu se Ture nasmiješi,
nasmiješi i prkosno reče:
"Možeš Vlaše, ako imaš kosu,
i ako je dobro ti klepana,
jer dok kosiš nema klepavanja,
klepavanja niti odmaranja,
to ne dade Jusup momče mlado,
koje uze i agino ime,
pa od Jove posta' Jusup sluga.
On nadgleda našeg age kosce,
koji kosac malo zaostane,
on ga bije trostrukom kandžijom."
Kad je Janko Ture saslušao,
kosu stavi na rame junačko,
kao Marko svoju topuzinu,
pa požuri preko polja ravna,
moleć' Boga da se agom tuka.
Kad je doša na agine livade,
koje kose stotine kosaca,
ugleda ga golobrado Ture.
Misli Ture da je zakasnio,
pa zavitla trostrukom kandžijom,
i udari Janka po plećima,
po plećima i svilenu pasu.
Kad je Janko boli osjetio,
uze kosu u desnicu ruku,
manu s njome odsječe mu glavu,
pade glava u zelenu travu.
Mrvtoj glavi Janko progovara:
" Zlo snivala, i zlo ti se zbilo,
poturici biće tako svakoj,
biće tako i tvom Tunić-agi.
Ako Bog da' i sreća junačka,
ovom sabljom koju ti pokloni,
s njome ću mu odrubiti glavu.
Tako reče harambaša Janko,
pa pripasa sablju turčinovu,
i uzjaha debelog đogata,
pa odjezdi kao soko sivi,
preko starog mosta kamenoga,
na mletačke strane, medj' svoje junake,
a livade koje je kosio,
đe posječe golobrado Ture,
i agu bi, da bijaše sreće,
JANKUŠE se još i danas zovu,
i zvaće se, tako narod kaže,
dok je sunca, i dok je mjeseca,
i dok teku vode prema suncu,
na kojim' se vile umivaju,
umivaju i kose češljaju.
 
Poslednja izmena:
Da baš Serban.
Ta je nešto kupovao u Dubrovniku prije 1000 godina i zaveden u ugovoru kao Morlak po imenu Serban.

Vjerovatno to nema veze sa Srbom (možda od riječi Ser i ban)

hm, priča oko ovih imena je jako komplikovana i ima različitih mišljenja... nastavak ul jeste karakterističan za Vlahe odnosno vulgarni latinski jezik... ali da li su Vladul, Radul, Stanul isključivo vlaška imena, pogotovo što je osnovica slovenska? :think:
 
Ti zaista misliš da je narod u srednjem vijeku bistrio politiku i imao neki nacionalni osjećaj? A pogotovo ovi stočari? A oni su bili udruženi zarad sopstvenog interesa, zbog ispaša, katuna i slično. I tu su nerijetko ratovali jedan protiv drugoga bez obrzira ko je kojeg etničkog supstrata i vjere. Srednjovjekovnom stočaru su njegove ovce i njegovo pleme sa svojim kodeksima bili čitav univerzum - to je ono što je njega interesovalo. Eventualno i da ode katkad u pljačku ako mu se ukaže prilika. Pa kod crnogorskih, brdskih i hercegovačkih plemena su međusobno padale glave još za Petra I zbog međa i ispaša, a tad je čak sigurno postojao kod njih narodonosni osjećaj da pripadaju istom narodu - a šta bi smo rekli onda tek za srednji vijek? A što se tiče "bratstva i jedinstva" kod ovih stočarskih plemena treba vidjeti njihove odnose u pograničnim etničkim i vjerskim predjelima - boljeg primjera nemamo od Kuča. Oni su do prije vijek, dva, više cijenili susjedna sjevernoalbanska plemenima, i sa njima sklapali kumstva i ženidbe, nego sa nekim ravničarima slovenskog porijekla, a te njihove uzajamne veze postoje i dan danas. Nije tada bio primaran nacionalni osjećaj, čak ni vjerski toliko, koliko plemenski. Znam da je to danas teško shvatiti, baš kao što je i tadašnjim stočarima prije par vjekova bilo teško shvatiti šta je to nacionalni osjećaj.

Не знам како си дошао на то да ја сточарима у Средњем веку приписујем национални осећај.

Само сам рекао да књига на коју се позиваш је обојена идеолошки - са циљем да представи да су обични радни људи одвајкада живели у слози у љубави без обзира на језик којим су говорили, а зли попови су били ти који су их завађали.

Иначе, све што си написао важи и за феудалну властелу, вероватно још и више. Не знам зашто мислиш да су сточарска племена ту нешто специјално.
 

Back
Top