Platonske suze

...nije uzalud ona narodska da vreme leči sve rane,
neki tragovi ostaju, ali s godinama blede.
što se suza tiče, naravno, plakalo se i kad treba i kada ne treba,
zalivalo se suzama i što zaslužuje i što ne,
sada....sada kao da su se suze nekako potrošile pa nekako teško kanu....

Ne verujem da vreme leči bilo koje rane pa ni ljubavnu, platonsku ili realizovanu. Sećanje bar meni ne bledi tako lako i emocije ako su prema nekom postojale, ostale su u nekom kutku srca i ukoliko im dozvolimo isplivaju na površinu. Nebitno od godina koje su prošle. Da, imala sam jednu, odavno...1994... I da, volela bih da ga vidim...
 
Nikada nisam bila plačljivica. Nikada. Sve dok njega nisam srela. Ta naša zabranjena ljubav bila je isprana mojim suzama. Plakala sam danima, kao ona neumoljiva kiša u "Sto godina samoće"...Plakala sam i pre nego što je otišao zauvek. Nikada nije saznao za to. Želela sam, jako sam želela da mu sve ispričam, ali nekada nam Bog ne daje šansu da kažemo ono što želimo i neke stvari ostanu nedorečene. Možda ću jednog dana dobiti šansu da mu ispričam sve.Ili možda u nekom drugom životu....Ne znam...
 
Ne verujem da vreme leči bilo koje rane pa ni ljubavnu, platonsku ili realizovanu. Sećanje bar meni ne bledi tako lako i emocije ako su prema nekom postojale, ostale su u nekom kutku srca i ukoliko im dozvolimo isplivaju na površinu. Nebitno od godina koje su prošle. Da, imala sam jednu, odavno...1994... I da, volela bih da ga vidim...

vreme leči, ali da bi izlečilo prvo treba pustiti tog nekog u svakom pogledu. inače se samo mučimo zauvek.
 
Sve je jedno da li je suza zbog ostvarene ili neostvarene ljubavi,jer je suza bol i jer je plakanje stanje naše duše,jer je plač dio nas,neodvojiv od onog što jesmo..
plakala sam.Jesam.I nije me stid jer se svaka emocija koju proživimo mora ispratiti na vječni put..zaborava ili nade,svejedno je..
I pomislim ponekad kako bih voljela da ponovno mogu da zaplačem jer nekako znam da bi bilo lakše...vremenom ili zrelošću,potroše se suze..ostane samo tuga,a s njom je teže..nju ne možemo obrisati sa lica....
 
Sve je jedno da li je suza zbog ostvarene ili neostvarene ljubavi,jer je suza bol i jer je plakanje stanje naše duše,jer je plač dio nas,neodvojiv od onog što jesmo..
plakala sam.Jesam.I nije me stid jer se svaka emocija koju proživimo mora ispratiti na vječni put..zaborava ili nade,svejedno je..
I pomislim ponekad kako bih voljela da ponovno mogu da zaplačem jer nekako znam da bi bilo lakše...vremenom ili zrelošću,potroše se suze..ostane samo tuga,a s njom je teže..nju ne možemo obrisati sa lica....


:worth::worth::worth:
ucitelju
 

Back
Top