Planiranje unapred, plansko delovanje i sopstvena korist

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Da li nekada kada radite nesto planirate unapred, tipa, sef zaposli nekog ko je manje kvalitetan od vas, a vi mislite da ce ga sef otpustiti za mesec-dva jer ne zadovoljava standarde i onda se recimo trudite da se pokazate u najboljem svetlu da bi ste dobili posao koji je i ovako i onako bio vama prvobitno namenjen (ne uticete nikako da tu osobu otpuste vec samo radite svoj posao)?

Napominjem da ovo ne vazi samo za gore navedeni primer, mogu biti i blazi primeri tipa, predlozite da odete u grad negde sa nekim drustvom, u neki kafic recimo, gde znate da izlazi vasa bivsa (ili cura koja vam se svidja) u nadi da cete uspostaviti kontakt sa njom ili nesto vise?

Verujem da ima mali milion ovakvih primera gde se isplanira unapred, i predvidi svaka moguca situacija, i onda se deluje trazeci svoju neku korist.

Zanima me sta je to, egoisticko planiranje ili bezazlena pojava, i koliko vas planira svoje postupke?
 
Poslednja izmena:
nikad ništa ne planiram unapred. opterećujuće mi je, pa tako nisam ni organizovana i manje više sve planiram/radim u poslednjem minutu.
ako umrem u 40-oj znaću da je od toga što sam neorganizovana.
a ovo da li ću dobiti nešto/sresti nekoga ako uradim to i to, po nekom zakonu verovatnoće kad tako isplaniram uvek se ne desi ništa :lol:
tako da mi se ne isplati da planiram ili uopšte da se bavim time.
 
Ne kazem ja da planiras sigurnu korist, nego vidis situacije moguce, moze da se desi to, to, i to, ako uradim to ili odem tamo, mozda upoznam nekog zanimljivog, mozda mi se lepo nesto desi, ok, postaracu se da odem tamo.

Ja recimo dosta planiram, jer sam anksiozan i moram da drzim stvar pod kontrolom da se ne bi raspao. Evo primer, pozitivan primer:
Spremam se sa drustvom da idem an rostilj u prirodu, i sta se desava, ja znam da su oni neogranizovani i posto se nismo dovoljno temeljno dogovorili ja znam da nece poneti pola tih stvari koje su rekli da ce poneti, tako da ja sve te stvari spremim za svaki slucaj i bio sam potpuno u pravu, i zbog mog proracunavanja smo se lepo i smestili i sedeli, tako da je to samo jedan pozitivan primer, mada mislim da vecinom ima negativnih.
 
Ne kazem ja da planiras sigurnu korist, nego vidis situacije moguce, moze da se desi to, to, i to, ako uradim to ili odem tamo, mozda upoznam nekog zanimljivog, mozda mi se lepo nesto desi, ok, postaracu se da odem tamo.

Ja recimo dosta planiram, jer sam anksiozan i moram da drzim stvar pod kontrolom da se ne bi raspao. Evo primer, pozitivan primer:
Spremam se sa drustvom da idem an rostilj u prirodu, i sta se desava, ja znam da su oni neogranizovani i posto se nismo dovoljno temeljno dogovorili ja znam da nece poneti pola tih stvari koje su rekli da ce poneti, tako da ja sve te stvari spremim za svaki slucaj i bio sam potpuno u pravu, i zbog mog proracunavanja smo se lepo i smestili i sedeli, tako da je to samo jedan pozitivan primer, mada mislim da vecinom ima negativnih.

znam šta hoćeš da kažeš i nisam ni ja mislila na sigurnu korist ili nešto, ja jednostavno ne mogu tako da planiram bilo šta unapred, imam glavobolje od toga. bez zezanja.
dakle, ok, dogovorim se s ljudima i sve (da se nadovežem na tvoj primer recimo) ali očekujem da oni misle na svoje obaveze, ja na svoje.
ne mogu ja da se dogovorim s nekim da ponesem ja ovo i ono, on to i to i na kraju da ja mislim umesto tog nekog 'za svaki slučaj'. to je već glavobolja.
i ni za koga to neću da radim, sem za svoje dete ako ga budem imala, dok je malo i neodgovorno.
nemam problem da improvizujem, tako da i ne planiram ni moguće situacije, moguće da mi prodje kroz glavu kao mogućnost, ali najčešće ne razmišljam o tome šta bi kada bi.
pa zamisli da sve isplaniraš u glavi i na kraju ništa ne krene po planu? opterećujuće. treba se opustiti i živeti. najbolje stvari se dese same od sebe, spontano.
 
Ume da bude opterecujuce, i slazem se sa tobom, najbolje stvari se uglavnom desavaju spontano, mada ja razmisljam uvek, ako ovaj to ne ponese ili ne uradi on, moracemo da to i to uradimo, dodatne obaveze, dodatna razmisljanja i dileme, tako da smanjim mogucnost od dodatnih obaveza, gubljenja vremena isplaniram sta i kako, pa ako se desi, desi se, imam plan, ako se ne desi jos bolje.
To je prokletstvo ili blagoslov, zavisi kako ga gledas, za mene, manje-vise prokletstvo.
 
Da li nekada kada radite nesto planirate unapred, tipa, sef zaposli nekog ko je manje kvalitetan od vas, a vi mislite da ce ga sef otpustiti za mesec-dva jer ne zadovoljava standarde i onda se recimo trudite da se pokazate u najboljem svetlu da bi ste dobili posao koji je i ovako i onako bio vama prvobitno namenjen (ne uticete nikako da tu osobu otpuste vec samo radite svoj posao)?

Napominjem da ovo ne vazi samo za gore navedeni primer, mogu biti i blazi primeri tipa, predlozite da odete u grad negde sa nekim drustvom, u neki kafic recimo, gde znate da izlazi vasa bivsa (ili cura koja vam se svidja) u nadi da cete uspostaviti kontakt sa njom ili nesto vise?

Verujem da ima mali milion ovakvih primera gde se isplanira unapred, i predvidi svaka moguca situacija, i onda se deluje trazeci svoju neku korist.

Zanima me sta je to, egoisticko planiranje ili bezazlena pojava, i koliko vas planira svoje postupke?

Pa ko jos ne planira nista u svom zivotu? Sta, kao zivim kako me voda nosi..bez plana, cilja :confused:
Sa druge strane ne mozes isplanirati sve kako zelis (kako bi to bilo opterecujuce- planirati svaki korak), jer nisi jedini faktor koji utice na sopstveni zivot..ali svakako si jedan od bitnih faktora
 
Da li nekada kada radite nesto planirate unapred, tipa, sef zaposli nekog ko je manje kvalitetan od vas, a vi mislite da ce ga sef otpustiti za mesec-dva jer ne zadovoljava standarde i onda se recimo trudite da se pokazate u najboljem svetlu da bi ste dobili posao koji je i ovako i onako bio vama prvobitno namenjen (ne uticete nikako da tu osobu otpuste vec samo radite svoj posao)?

Napominjem da ovo ne vazi samo za gore navedeni primer, mogu biti i blazi primeri tipa, predlozite da odete u grad negde sa nekim drustvom, u neki kafic recimo, gde znate da izlazi vasa bivsa (ili cura koja vam se svidja) u nadi da cete uspostaviti kontakt sa njom ili nesto vise?

Verujem da ima mali milion ovakvih primera gde se isplanira unapred, i predvidi svaka moguca situacija, i onda se deluje trazeci svoju neku korist.

Zanima me sta je to, egoisticko planiranje ili bezazlena pojava, i koliko vas planira svoje postupke?

Da li se tema odnosi samo na 'planiranje' opisano u uvodnim postu ili na planiranje uopšte ... jer primjeri navedeni u uvodnom postu su nekulturni primjeri planiranja, kao precrtani iz španskih serija....
...u stvarnom životu planiranje je neophodno da bi se nešto uradilo ili recimo sagradilo ili recimo liječio i izliječio čovjek ... procedure su isplanirane..recimo kure hemoterapija tačno određenog redosljeda na tačno određeni dan ili 6.-mjesečna odn. 8.-mjesečna terapija kod TBC-a ili ..primjera je bezbroj ... planirati da završiš fakultet u roku, da daš ispite koji su predviđeni te godine ...neplaniranje je znak neodgovornosti, a zatim traženje svoje koristi ...
 

Back
Top