pkb viršle, seća li se neko?

Viršle iz kioska PKB-a. Cenim da nema nikoga od više od četrdeset i pet ko je kao dete posetio Beograd, makar i na jedan dan, a da ih nije probao. Za one mlađe - to je par viršli u mekoj kajzerici, sa razvodnjenim senfom ili bez njega. Sve u svemu, ništa posebno. Štaviše, prilično obično i patetično. Žal za mladošću i opravdanje za sve poraze i razočarenja, koja smo kao kamenje tovarili u ruksak uspomena. Nije isključeno, ali nije ni mnogo bitno za ovu priču. Nisam sociolog, ni istoričar, a ni političar kome bi viršle bile lajt-motiv, u kampanji za poslaničko mesto. Ima tu nešto dublje. Nešto što me muči svih ovih godina, a odgovor nikako da odgonetnem. U godinama koje su sledile, sazdan ovakav kakav sam, teran animalnim, prepuštao sam se uživanju u hrani. Probao sam, manje- više, sve važnije svetske kuhinje. Sladio se ili sam spremao jela čije su recepte pisali bogovi gastronomije, a opet, i ona čija istorija seže u daleku prošlost. Nikad nisam ustuknuo pred materijalom od koga je jelo spremano. Mislim da bih mogao da probam sve, osim pasa.Ono što je neverovatno u svemu ovome jeste to što nijedno jelo koje sam probao ili spremao nije dostiglo ukus viršli iz kioska PKB-a. Verovali vi ili ne. Možda je to zbog mladosti koja je prošla. Možda zato što sam se osećao važnim jer je to bio nekakav ulaz u svet odraslih. Možda je ovo sve samo iluzija. Nisu me oduševile majstorije roštiljdžija iz Leskovca i sa Baščaršije. Nisam pao na kolena pred ljutom indijskom kuhinjom.Ostao sam prilično ravnodušan pred precenjenim majstorijama francuskih, kineskih i libanskih čarobnjaka kuhinje. Tu i tamo, naslućivao "ono nešto", ali je ipak ostalo neuhvatljivo. Godine su prošle i ne nadam se više puno. Razum je pobedio, a ipak u dnu svoje duše jedan deo mene se nada da se dugo traganje završi i da prvim zalogajem, osetim ono zadovoljstvo koje je nestalo i ugaslo. Ili je možda bolje neke uspomene ostaviti tamo gde jesu. Možda su neželjena dejstva ili kontraindikacije ipak previše opasne, a nemam ni lekara ni farmaceuta da mi prepišu odgovarajuću terapiju.
 
viršle Famis su super i slične su tim starinskim, pukne kad je ujedeš :D
super je ukus a i čitao sam da dobijaju odlične ocene za kvalitet
odlične su i teleće viršle u mesarama Šicko
Za Famis znam iz prve ruke - vlasnik firme je pokupio recepte i tehnologiju iz Austrije, i koristi kvalitetno meso.
 
Poslednja izmena:
Ko bi to mogao zaboraviti.Jeste,slazem se da je u pitanju zal za mladoscu.Meni je ista prica sa sokom Fruktalovim ,koji su nam davali u vrticu,koji pritom nema veze sa sadasnjim fruktal sokovima.
Nemamo mi vise prijatelju ta nepca,pomesalo se sve,jos ako si pusac(poput mene),dzabe se nadamo.A jel se seca neko da su koju godinu pre zatvaranja ubacili i hot dog(tadasnje "cudo" gastronomije).
Eh,Boze,Boze
 
Tan2013-12-17_22046302_0-830x0.jpg
 
Viršle iz kioska PKB-a. Cenim da nema nikoga od više od četrdeset i pet ko je kao dete posetio Beograd, makar i na jedan dan, a da ih nije probao. Za one mlađe - to je par viršli u mekoj kajzerici, sa razvodnjenim senfom ili bez njega. Sve u svemu, ništa posebno. Štaviše, prilično obično i patetično. Žal za mladošću i opravdanje za sve poraze i razočarenja, koja smo kao kamenje tovarili u ruksak uspomena. Nije isključeno, ali nije ni mnogo bitno za ovu priču. Nisam sociolog, ni istoričar, a ni političar kome bi viršle bile lajt-motiv, u kampanji za poslaničko mesto. Ima tu nešto dublje. Nešto što me muči svih ovih godina, a odgovor nikako da odgonetnem. U godinama koje su sledile, sazdan ovakav kakav sam, teran animalnim, prepuštao sam se uživanju u hrani. Probao sam, manje- više, sve važnije svetske kuhinje. Sladio se ili sam spremao jela čije su recepte pisali bogovi gastronomije, a opet, i ona čija istorija seže u daleku prošlost. Nikad nisam ustuknuo pred materijalom od koga je jelo spremano. Mislim da bih mogao da probam sve, osim pasa.Ono što je neverovatno u svemu ovome jeste to što nijedno jelo koje sam probao ili spremao nije dostiglo ukus viršli iz kioska PKB-a. Verovali vi ili ne. Možda je to zbog mladosti koja je prošla. Možda zato što sam se osećao važnim jer je to bio nekakav ulaz u svet odraslih. Možda je ovo sve samo iluzija. Nisu me oduševile majstorije roštiljdžija iz Leskovca i sa Baščaršije. Nisam pao na kolena pred ljutom indijskom kuhinjom.Ostao sam prilično ravnodušan pred precenjenim majstorijama francuskih, kineskih i libanskih čarobnjaka kuhinje. Tu i tamo, naslućivao "ono nešto", ali je ipak ostalo neuhvatljivo. Godine su prošle i ne nadam se više puno. Razum je pobedio, a ipak u dnu svoje duše jedan deo mene se nada da se dugo traganje završi i da prvim zalogajem, osetim ono zadovoljstvo koje je nestalo i ugaslo. Ili je možda bolje neke uspomene ostaviti tamo gde jesu. Možda su neželjena dejstva ili kontraindikacije ipak previše opasne, a nemam ni lekara ni farmaceuta da mi prepišu odgovarajuću terapiju.
Stvar je baš u viršlama i ukusu !
Nije do nostalgije , pa žalili bi i za restoranima "zdravljak" gde se pila bela kafa sa pecivom , pa "Spasa" u skadarliji sa lepinjama sa gulašom i kajmakom ( Dan danas odem ponekad tamo ) Ukus isti
Stanovao sam na karaburmi od 63 do 75 godine , znao sam posle ručka da zapucam kod tetke koja je imala stan na Obilićevom vencu Br 3 preko puta Tanjuga
Išao sam jer mi uvek davala pare za te viršle koje sam uzimao na Trgu republike
Pitao sam ljude , niko ne zna da kaže u čemu je fora , pretpostavka je da je u dubini lonca i masnoči u njemu jer su se samo dodavale viršle po ceo dan kuvalo se na stotine viršli u njemu
Valja napomenuti i PKB truglasti roze jogurt
I normalno sve je bilo od čistog mesa, a na kao ove sad od nekog separisanog mesa sa brdom emulgatora , i otpada od kožura i žila
Do viršli je bilo !
Sve mi bledi nekako , ali ukus tih viršli mi je baš urezan u mozak .
Probao sam i te teleće kod Šicka što kaže Moca ( Škripuću mi pod zubima ) Nije to to , nemaju tu masnoću ni tu blagu ljutinu niti boju !
Uzimam kod šicka dimljene butkice
 
Poslednja izmena:
Pokusali su pre koju godinu da izbace redizajn tetrapaka jogurta(isto pakovanje),samo nije proslo sjajno,iskreno ne znam zasto.
Чини ми се да се сећам. Мислим да је скупљи од пластике, тј чаша а и већа је запремина па је свеукупно скупљи јогурт.
 
Pokusali su pre koju godinu da izbace redizajn tetrapaka jogurta(isto pakovanje),samo nije proslo sjajno,iskreno ne znam zasto.
Pa bućkuriš sa gustinom , sad jogurt može da traje po mesec dana i kad ga načneš :fdlan:
Ne pamtim kad sam skuvao mleko ??
nekada se kuvalo pod obavezno jer se ukvari za 1 dan ako ga ne skuvaš
Zaboravio sam i taj miris kuvanog mleka :(
 
Pa bućkuriš sa gustinom , sad jogurt može da traje po mesec dana i kad ga načneš :fdlan:
Ne pamtim kad sam skuvao mleko ??
nekada se kuvalo pod obavezno jer se ukvari za 1 dan ako ga ne skuvaš
Zaboravio sam i taj miris kuvanog mleka :(
Сенф сам пронашао, има га у Максију. Мислим да се зове фини сенф. Идентичан укус оном из киоска.
 
Od svih cula,jedino culo ukusa moze da te "vrati",cudno
Znaš kako !
Sad mi se ponovo čita Lajoš Zilahi " Kad duša zamire " :(
Ja sam dosta skitao i izbivao iz kuće i zemlje po 2-3-5- godina
Kad čovek počne da zaboravlja stvari idu u kontra smeru !?
Ide od naj svežijih ka naj starima
Na kraju ti samo ostanu urezani u sećanju tako ti ukusi kao viršle , nedeljni ručkovi , obavezan junći rinflajš sa renom , pa posle pečen krompir , meso i neka salata , pa šnenokle ........

Što kaže pokojni Moma , posle poležemo kao kitovi po krevetima po stanu svak zadubljen u svoje misli ili čitanje
Melje civilizacija i naplaćije to ! :fdlan:
 
Poslednja izmena:
PKB_kombinaciju sam izgustirao na Skveru ST_grada...onda na takmicenjima po YU_gi,
od Grafce na tafce pa do salatizovanih slovenstina...onda Italija i batak zablji u neznanju...
CH. i servule sa svim sirevima onda ,- brocne /D./...kavijari do saher_torti...
Sve je bilo i jest uzgrednost ali domace je domace ...
...hvale mi samo Pe...ka ...belini , tada ukusni produkti ...a,
posebno rana apsolventska jutra i kradje sa skvera tetrapaah_jogurta
iako su liferanti za to znali...
 

Back
Top