Pitam se šta je po vama "ono nešto" kod suprotnog pola

E, to je teško definisati jednom vrlinom, ili osobinom.
To je nešto što definišu kao: harizmu, ili seksipil. Nešto prisutno, što isijava, ali se ne ne nameće (kao ni autoritet) . Nešto što isijava, čak i kada se neko trudi da ga prikrije.
Nešto što odiše svakim gestom, pokretom, korakom...
Nešto što je intrigantno, a istovremeno i misterija - dakle, ništa već viđeno, ili obrazac...
 
I onda spoznaja da ta osoba ima nesto u sebi sto je kod tebe izdvaja od drugih. Nije bitno koliko, kada, dokle, vec ta vrednost instiktivna, mozda je hemija, mozda je zacrtano, vise nije bitno, jer ti nekako cula odjednom prorade i nivelisu se. Sve je nekako na mestu i taj fokus prema Njemu/Njoj je kao najjaci magnet. Nema niko drugi, samo ta osoba tu i tada.
A osecaj iznutra: blistav, sladostrastan, prirodan, ispunjujuc, golicav, treperav. Zato i osmeh.
 
Kad prepoznaš vrednosti; arhetipsku sliku, a u tebi nikne poštovanje - a nije kurtuazija i maniri.
(Pa čak i kada ti je loš dan)
Ona bude svetlo; nada i vera da lepota, (istinska) zaozbilje postoji...
Pa makar i kao muza - zauvek nedostupna..
Eh!
Otiće ova tema na romantiku... :)
jok tamo !

Odmah bi slala protestna pisma
 

Back
Top