Pitajte u vezi zdravlja

Jована, не знам да ли си тражила по Интернету, али док се не јави Срђан, ставићу текст који сам скинула са нета. Још само Срђан да ти препоручи лекове.

DEMODIKOZA


Demodikoza je parazitsko oboljenje pasa i mačaka koje je izazvano prisustvom velikog broja demodeks-šugaraca. Kod pasa demodikozu izaziva Demodex canis a kod mačaka oboljenje izaziva Demodex cati.


Demodikoza pasa

Šugarac demodeksa svoj čitav životni cikulus provodi u koži pasa. I on je normalan stanovnik pseće kože. Prvenstveno parazitira u dlačnim folikulima gde prolazi kroz četiri svoja stadijuma razvoja: jaje, larva, nimfa i odrasli parazit.

Postoje rase pasa koje su dokumentovano sklonije demodikozi. 10 rasa sa najvećom statističkom pojavom demodikoze u svetu su šar-pei, zapadnoškotski beli terijeri, škotski terijeri, engleski buldozi, boston terijeri, doge, vajmajneri, erdel terijeri, aljaski malamuti i avganistanski hrtovi. I dobermani su rasa koji su skloni pojavi demodikoze ali ne spadaju u prvih deset rasa po sklonosti. Međutim, apsolutno kod svih rasa pasa, izuzimajući meksičkog golokožog i kineskog krestastog psa, je moguća pojava demodikoze. Ppredisponirajući faktori su i loša ishrana, nekvalitetno držanje, stres, teranje, štenjenje, postojanje endoparazita i postojanje neke druge bolesti.

Demodikoza se prenosi u toku perioda dojenja sa zaražene kuje na štence direktnim kontaktom u toku prva 2-3 dana života štenaca. Eksperimenti pokazuju da ako se štenci na svet donesu carskim rezom i podignu bez kontakta sa obolelom majkom, neće biti zaraženi demodeksom. Ovaj podatak govori da se demodikoza ne prenosi transuterino.


Patogeneza

Pitanje koje često biva postavljeno u veterinarskoj ambulanti je zašto neki psi obole od demodikoze a neki ne, ako su šugarci demodeksa normalni stanovnici pseće kože. Predpostavlja se da najznačajniju ulogu u pojavi demodikoze predstavlja neodgovarajući imunološki status životinje. U prilog ovoj tvrdnji stoji i činjenica da do pojave demodikoze dolazi kod odraslih pasa koji su podvrgnuti citostatskom i/ili imunosupresivnom tretmanu a ranije nikada nisu bolovali od demodikoze. Nasledna sklonost ka demodikozi je takođe vrlo bitan faktor u nastanku ove bolesti.


Klinička slika

Postoje dva pojavna tipa demodikoze a to su lokalizovana i generalizovana demodikoza.

Lokalizovana demodikoza se pojavljuje kao malo, crvenkasto mesto bez dlake na koži psa koje ne kome se retko javlja svrab. Jedno ili više ovakvih promena mogu da budu prisutne na koži obolelog psa. Najčešća mesta pojave lokalizovane demodikoze na koži psa su glava, naročito predeo oko očiju i oko usta, zatim su promene česte na prednjim nogama. Ređe, promene se javljaju i po telu i zadnjim nogama. Kada se sprovede odgovarajući tretman dlaka se na obolelim mestima pojavljuje za oko 30 dana. Lezije mogu da nestaju i da se ponovo pojavljuju u periodu od nekoliko meseci.

Generalizovana demodikoza je jedna od najtežih kožnih oboljenja koja se javljaju kod pasa koja se na kraju čak može i fatalno završiti. Generalizovana demodikoza obično se pojavljuje već sa 3-18 meseci starosti. Ako bolest nije tretirana na odgovarajući način ili ako se ne desi da spontano nestane onda će pas nastaviti da boluje i kada odraste. Nije retko i da se generalizovani oblik demodikoze javi i kod pasa starijih od dve godine. Vlasnici moraju da budu upozoreni da pored djagnostikovane demodikoze moguće je da pas oboleo još od neke sistemske bolesti i da je često potrebno dugo i opsežno analiziranje da bi se utvrdila i druga postojeća bolest. Brojna oštećenja kože se javljaju na glavi, ispod vrata, na prednjim nogama, između prstiju, da bi se brzo širele počitavom telu. Koža na stomku je najduže sačuvana od bilo kakvih promene, mada u krajnjem stadijumu bolesti nije ni ona pošteđena.Ova oštećenja na koži komplikuju se sekundarnim bakterijskim infekcijama. Zbog bakterijske infekcije dolazi do otoka, crvenila i bolnosti oko lezija kao i do pojave krasta. Primetno je i uvećanje lokalnih limfnih čvorova. Nekoliko meseci od početka bolesti obolela životinja je potpuno prekrivena ranama i krastama koji svrbe, ima vrlo neprijatan miris, mada je do krajnjih stadijuma bolesti apetiti očuvan i promene u ponašanju psa nistu tako dramatične koliko su dramatične promene na koži.


Dijagnoza

Dijagnozu demodikoze postavlja veterinar na osnovu detaljne anamneze vlasnika, detaljnog pregleda obolelog psa, i kao najvažnije, mikroskopskim pregledom kožnih skarifikata. Labaratorijski pregled krvi kod mladih životinja obolelih od demodikoze obično ne daje važne informacije jer su sve vrednosti u granicama normale. Kod starijih pasa kod kojih bolest duže traje mogu da se jave poremećaji vrednosti laboratorijskih analiza, noročito vrednosti hormona tiroideje.


Terapija

Tretman demodikoze mora da se sprovodi pod strogom preporukom i kontrolom veterinara. Veterinar mora da upozori vlasnike pasa obolelih od generalizovane demodikoze koliko je ova bolest teška i uporna za tretman i da traži veliko angažovanje vlasnika kako vremenski tako i novčano. Terapija može da traje nedeljama pa i mesecima. Psi kod kojih se generalizovana demodikoza pojavila posle druge godine starosti imaju mnogo lošiju prognozu za tretman od pasa kod kojih se bolest pojavila ranije. Takođe treba upozoriti vlasnike da se generalizovana demodikoza često može samo držati pod kontrolom ali ne i izlečiti. Pored demodikoze kod obolelih pasa je često potrebno tretirati još neko sistemsko oboljenje koje je i podstaklo pojavu demodikoze. Posle nestanka kliničkih simptoma demodikoze životinja se ne smatra zdravom sve dok ne prođe dvanaest meseci od trtmana a nove lezije na koži se nisu pojavile. Kod većine tretiranih pasa javlja se recidiv posle šest meseci od završene terapije.

Psi koji su lečeni od demodikoze se nikako ne preporučuju za paranje i svaki vlasnik psa koji je od demodikoze bio oboleo morao bi da bude savestan i pošten i da svog psa isključi iz svakog reproduktivnog programa jer se parenjem ovakvih pasa problem demodikoze umnožava i budući je izvor problema novim vlasnicima. U svetu se psi kod kojih je dijagnostikovana demodikoza obavezno kastriraju/ sterilišu što je i naša preporuka.
 
Meni treba jedan savet, ne znam koliko je ovo za veterinara (u stvari i nije), ali bih volela da cujem sve predloge.
Moj cenjeni kucov je extra razmazen, i stalno mi kida zivce u vezi hrane. On inace jede kuvanu piletinu sa pirincem, + granule (i to dve vrste da mu zaboga jedna ne dosadi posle nekog vremena :roll: ). Elem na svako nekoliko on meni izvodi besne gliste i jednostavno nece da jede - ispravka nece da jede ono sto je u njegovoj ciniji. Ono sto je sa stola hoce (i za to je pretezno moja mama kriva). Ja mu lepo skuvam obrok, dam mu u vreme kad mu obicno dajem i ne. Dobro reko neka stoji tako mozda mu se sad ne jede, pa ce kasnije i pojesti (sto se ne retko desavalo). E ali on prolazi kroz faze kada nece tu hranu ni da pipne, i ja posle 12 sati moram da je bacim jer po ovoj temperaturi se sve usmrdi. To mene toliko nervira da je moj razmazeni ker vise puta dobijao batine zbog toga, ali nista. U stanju je kad nadje nesto napolju (suvo parce hleba, koska koja je vec pobelela od starosti) on to pojede kao da nije jeo danima, a kod kuce mu stoji cinija prepuna hrane.
To se tako ponavlja od kada ga imam (znaci skoro dve godine), i meni stvarno dodje da poludim. Pri tom, kad ga covek pogleda u tim fazama ne jela on izleda kao napusten pas. Srecom ima duzu dlaku pa ne izgleda tako tragicno, ali da ima kracu ja mislim da bi mi ga oduzeli. I jos kad mu perem sape cujem kako mu krci stomak, ali on svejedno nece nista ni da pipne.
Probala sam ceo jedan dan da mu ne dam nista i uvece opet nije hteo da jede. Ja bukvalno ne znam on cega on prezivljava. Juce je za ceo dan pojeo samo jedno parce hleba sa pola casice kiselog mleka. Ja mu spremila uvece da jede i nece.
Ako neko ima predlog kako da dovedem kera u red volela bih da ga cujem. Stvarno pocinjem da gubim zivce.
 
Daj mu obrok, neka stoji 15min, nakon 15 min skloni u frizider. Onda vrati pred bezobraznju njushku nakon par sati (ako vec mislis da cu umreti od gladi, a najbolje bi bilo da dobije klopu tek sutradan). Chanche ostavi opet na 15 min. Greshka je sto on misli da mu je hrana na raspolaganju 24h, odnosno nema odredjeno vreme za obrok. Moras da mu uvedes oderedjeno, tacno vreme...ima da jede k'o bela lala.
 
pudlala:
Daj mu obrok, neka stoji 15min, nakon 15 min skloni u frizider. Onda vrati pred bezobraznju njushku nakon par sati (ako vec mislis da cu umreti od gladi, a najbolje bi bilo da dobije klopu tek sutradan). Chanche ostavi opet na 15 min. Greshka je sto on misli da mu je hrana na raspolaganju 24h, odnosno nema odredjeno vreme za obrok. Moras da mu uvedes oderedjeno, tacno vreme...ima da jede k'o bela lala.
Одлично речено!
Имала сам сличан проблем са псом. Дакле, ставим му увече (тада је једино имао оброк), и стоји му 5 минута ... ако ништа не поједе, склоним чинију и ништа до сутра увече. Тако једно 3 дана, после тога ... јео је као суманут! И до самог краја је буквално гутао храну. Дакле, пробај тако, а пробај мало и маму да "доведеш у ред"! ;) Нико не сме да му да храну осим тебе! Иначе, све пада у воду.
 
Istina. A da stvar bude gora, Tedi kao mali nije uopste pokazivo zelju da stoji pored stola i moli za hranu, za vreme rucka je on sedeo u cosku i uglavnom spavao. Ali moja mama nije mogla da se kontrolise i onda ga je zvala da dodje do stola i hranila. I normalno sada je doslo do toga da se on uvek nacrta kad se jede i "prica" nam - ispusta neke zvuke kao da rezi i tako dok ne dobije nesto. :roll:
 
Izgleda da Tedi razume vise nego sto sam mislila....danas sam odlucila da primenim nacin hranjenja kao sto ste mi predlozile, i nikakva hrana mu nije bila na raspolaganju do popodneva. Onda sam mu dala uobicajno i rekla da ako ne pojede posle 15min sklanjam i tek sutradan dobija ponovo. I kao meni "za inat" apsolutno sve je pojeo. Ni mrvica nije ostala. Ja reko e stvarno Tedi...
 
Уопште нисам у току .... од 2002. немам куцу! Шмрц!
Добро, онда, ... да знам ... када будем усвајала неку куцу, тражићу да има основно знање рада на рачунару и по могућству знање једног страног језика.
 
E pa gospodin Tedi se danas malo zeznuo i nije hteo da vecera. Evo konacno prilike da ga naucim redu, pa makar mi to poslednje bilo. Hrana mu je stajala 20min, ja ga dovela jos jednom da se definitivno uverim da nece i lepo strpala u frizider, i reko sutra u ovo doba dobijas ponovo. Moja mama je na to rekla "pa valjda sutra ujutru, sirotan ce da umre od gladi", ja reko "ne". Mrcina ce sad da napuni dve godine a i dalje me zeza sa hranom ko da ima 4 meseca, e pa necu ja vise tu da se tresem oko njega u nadi da ce pojesti sve sto treba. Ako sad ne izvedem ovo do kraja, on ce me zezati tako do kraja svoga zivota. E pa ne moze.
 
Da cula sam za to, to se cak preporucuje i u novim knjigama. Ja sam kupila neki kao prirucnik za pse pre dve godine i tamo je isto pisalo za pse koji slabo jedu da se uvede jedan dan nedeljno kada im se ne daje hrana. Ma Tedi je specijalan po tome sto je u stanju da po tri pa cak cetiri dana za ceo dan pojede samo sacicu granula (ni macan se nebi najeo od toga) i posle toga mrljavi po posudi kad mu skuvam meso. Da poludis, na moje oci smrsavi kad tako izvoljeva.
 
Kazem ti, nista ne brini, nema klope do sutra uvece, i ako treba tako nekoliko dana. Iako poznaje Office paket i batina se iskljucivo sa jacima od sebe, nije to covek pa da strajkuje gladju. Btw, u ovom trening periodu NIKAKVA hrana, znaci mani se onih stapica na koje je navuchen i simultano dresiraj mamu da mu ne krijumcari zalogaje pod astalom. Nema tuzno lice, suzne ochi itd...
 
Evo novog problema - posto je proslo 24h, ja Tediju dala hranu, a pre toga nista pojeo nije, ni koricu hleba. On prvo nije hteo i moja mama krenula nesto da ga ubedjuje i on kao nesto krenuo da jede, i pojeo jedva pola. I sta sad ja da radim? Sklonila sam mu ciniju ali je stvar u tome sto on sad nije ostao ni gladan ni sit. A sutradan to pola cinije mu nece biti dovoljno za obrok. Sto ce reci on ce sad sebe da zavarava sa tako malo hrane, a u sustini nece jesti koliko treba. Sad ne znam da li kroz par sati da mu ponovo dam, da sacekam do sutra u isto vreme pa da mu dam to pola, ali mu nece biti dovoljno....grrrrrr. Nervira me da to nije normalno. Zasto ne moze da bude prozdrljiv kao svi ostali retriveri. Poludecu. Izgleda da sto vece pauze izmedju obroka pravim to on ima manju zelju da jede. Pa jel to normalno?
 

Back
Top