Nesi
Domaćin
- Poruka
- 3.767
Vazno te u meni nema!
Snaznije nego kad si tu!
Gorcina skuplja bore.
Grcim se u snu.
Govorim sebi, mudro, da se vratim,
da zivim tebe manje,
al' ne slusam,
da setim se kako se pati,
da trazim pokajanje...
Otvaram vrata. Virim.
Ceznja mi razdire grudi,
moje su puti slabe,
o padni i ti, i ljubljeno nejak budi!
Zagrli me smehom.
Razotkri me svojom tajnom,
ogoli iskonskim grehom,
ucini blistavom, sjajnom...za tren.
Rastrgnut impulsom ljudi,
zavezi svoje zeljne ruke
i skupi svoje ogromne grudi,
ne tezaj sobom tudje muke.
Sputaj svoj nemir,
u nestvaran zabasaj kut,
pokazacu ti zvezde i nebo i svemir,
posucu vodu, za srecu, pred put...
U misao sam ti se usekla,
tu nekad pustos je bila,
vracara te je u snu urekla,
mene je u tvom snu snila.
Zato hodas po ivici.
Trazis odmor za uzglavlje.
U postelji kao u areni,
polazes glavu u celjusti lavlje.
I predajes se dok te ljubim.
Dok klizim niz tvoje telo,
zelis da nikad ne prestanem...
Mirisljave svece slute na opelo.
Sahranjujes neveru, budi se iskra u srcu,
ostaje samo krvav trag kamena
i kao ozivelom mrcu
duh tvoj treperi vrelije od plamena...
Svud okolo je dim.
Puzeci po meni biras dojku belju,
i tako cudno mrtav a ziv,
izmedju palca i kaziprsta, ljubomorno cuvas zelju.
I opet svoju tajnu krijes.
I san ti je modar,
gleda te lice osedelo,
plocnikom mojim hodas bodar,
i svaki korak ko poljubac ti je predjelo.
Stara ceznja te budi,
koraci tvoji odzvanjaju,
i ne znam dal' ti si?
Ili cu ja da poludim?
Ovo je razbludna noc.
Noc za milovanja.
Zena u meni je moc,
ti si moj tren, moj dah, moja sanja!
Snaznije nego kad si tu!
Gorcina skuplja bore.
Grcim se u snu.
Govorim sebi, mudro, da se vratim,
da zivim tebe manje,
al' ne slusam,
da setim se kako se pati,
da trazim pokajanje...
Otvaram vrata. Virim.
Ceznja mi razdire grudi,
moje su puti slabe,
o padni i ti, i ljubljeno nejak budi!
Zagrli me smehom.
Razotkri me svojom tajnom,
ogoli iskonskim grehom,
ucini blistavom, sjajnom...za tren.
Rastrgnut impulsom ljudi,
zavezi svoje zeljne ruke
i skupi svoje ogromne grudi,
ne tezaj sobom tudje muke.
Sputaj svoj nemir,
u nestvaran zabasaj kut,
pokazacu ti zvezde i nebo i svemir,
posucu vodu, za srecu, pred put...
U misao sam ti se usekla,
tu nekad pustos je bila,
vracara te je u snu urekla,
mene je u tvom snu snila.
Zato hodas po ivici.
Trazis odmor za uzglavlje.
U postelji kao u areni,
polazes glavu u celjusti lavlje.
I predajes se dok te ljubim.
Dok klizim niz tvoje telo,
zelis da nikad ne prestanem...
Mirisljave svece slute na opelo.
Sahranjujes neveru, budi se iskra u srcu,
ostaje samo krvav trag kamena
i kao ozivelom mrcu
duh tvoj treperi vrelije od plamena...
Svud okolo je dim.
Puzeci po meni biras dojku belju,
i tako cudno mrtav a ziv,
izmedju palca i kaziprsta, ljubomorno cuvas zelju.
I opet svoju tajnu krijes.
I san ti je modar,
gleda te lice osedelo,
plocnikom mojim hodas bodar,
i svaki korak ko poljubac ti je predjelo.
Stara ceznja te budi,
koraci tvoji odzvanjaju,
i ne znam dal' ti si?
Ili cu ja da poludim?
Ovo je razbludna noc.
Noc za milovanja.
Zena u meni je moc,
ti si moj tren, moj dah, moja sanja!
