- Poruka
- 8.396
“Na postelji svojoj nocu
trazih onoga koga ljubi
dusa moja, trazih ga, ali ga ne
nadjoh.
Sada cu ustati, pa idem po
gradu , po trgovima i po
ulicama trazicu onoga koga ljubi
dusa moja. Trazih ga , ali ga ne
nadjoh.
Nadjose me strazari, koji
obilaze po gradu. Videste li
onoga koga ljubi dusa moja?
Malo ih zaminuh, i nadjoh onoga
koga ljubi dusa moja; i uhvatih ga,
i necu ga pustiti dokle ga ne odvedem
u kucu matere svoje i u loznicu
roditeljke svoje.
Zaklinjem vas, kceri Jerusalimske,
srnama i kosutama poljskim,
ne budite ljubavi moje, ne
budite je, dok joj ne bude volja.”
"Metni me kao pecat na srce
svoje, kao pecat na misicu svoju.
Jer je ljubav jaka kao smrt, i
ljubavna sumnja tvrda kao grob;
žar je njezin kao žar ognjen, plamen
Boziji.
Mnoga voda ne moze ugasiti
ljubavi, niti je reke potopiti.
Da ko daje sve imanje doma svojega
za tu ljubav, osramotio bi se."
trazih onoga koga ljubi
dusa moja, trazih ga, ali ga ne
nadjoh.
Sada cu ustati, pa idem po
gradu , po trgovima i po
ulicama trazicu onoga koga ljubi
dusa moja. Trazih ga , ali ga ne
nadjoh.
Nadjose me strazari, koji
obilaze po gradu. Videste li
onoga koga ljubi dusa moja?
Malo ih zaminuh, i nadjoh onoga
koga ljubi dusa moja; i uhvatih ga,
i necu ga pustiti dokle ga ne odvedem
u kucu matere svoje i u loznicu
roditeljke svoje.
Zaklinjem vas, kceri Jerusalimske,
srnama i kosutama poljskim,
ne budite ljubavi moje, ne
budite je, dok joj ne bude volja.”
"Metni me kao pecat na srce
svoje, kao pecat na misicu svoju.
Jer je ljubav jaka kao smrt, i
ljubavna sumnja tvrda kao grob;
žar je njezin kao žar ognjen, plamen
Boziji.
Mnoga voda ne moze ugasiti
ljubavi, niti je reke potopiti.
Da ko daje sve imanje doma svojega
za tu ljubav, osramotio bi se."
ops: