φιλíα

Postati mali Poslednji covjeculjak. Ima u meni nesto sto tezi savrsenstvum, uspjehu. Kao kad covjek na nekoj tacki zivota pomisli da bi stigao mnogo dalje da je imao bolje roditelje, savrsene roditelje, pa onda odluci da od sebe stvori to savrsenstvo tako da mu nikad niko ne moze prebaciti da bi mogao biti bolji nego sto jeste.

I upravo tu se vidi zenska inferiornost da iskoristi takvu jednu odluku muskarca koji je svesno zrtvovao sav lagodan zivot i hedonizam da bi od sebe izgradio nesto savrseno. Kolika je prednost od toga sto neko zna za sve bitne situacije koji su maksimalni dometi? Neizmjerljiva!
 
Neko se "napucava" da bi od neuglednog prosečnjaka imao supermišiće ili superpamet,a neko
se već rodi s takvim predispozicijama i uz tek mali trud i bolji od napucanih...
Etiopljani s malo truda ,najbolji dugoprugaši-par puta sam trčao s njima-kao da trčiš s robotima...:zelenko3:
Jednom sam i rukomet protiv nekih drugorazrednih Skandinavaca na Lifamovom-još gori osećaj...
Kad su ljudi rođeni takvi!z:cry:
 
Nisu rodjeni takvi nego je to kultura i vjezba. Dusa i instinkti su oni koji pokrecu tijelo i bez njih tj. bez kulture, sve je to uzalud. A to sto imas non-stop neugodne osjecaje je zbog toga sto si nekulturan. A nasa najveca nesreca je sto ti je omoguceno da se nasuces na nas sajt.
 
Neko se "napucava" da bi od neuglednog prosečnjaka imao supermišiće ili superpamet,a neko
se već rodi s takvim predispozicijama i uz tek mali trud i bolji od napucanih...
Etiopljani s malo truda ,najbolji dugoprugaši-par puta sam trčao s njima-kao da trčiš s robotima...:zelenko3:
Jednom sam i rukomet protiv nekih drugorazrednih Skandinavaca na Lifamovom-još gori osećaj...
Kad su ljudi rođeni takvi!z:cry:

Višemilenijumsko ponavljanje tih radnji ih je dovelo na taj nivo. Ništa nije bogom dano. Sve na svetu je proizvod akumuliranog rada, odnosno nerada.
 
I tako isto egoisti misle da je svako kovac svoje srece, a oni ne znaju da su tek 3/4 covjek, i da je 4/4 homo sapiens moralna zivotinja koja srecu trazi u cinjenju djela drugima koja zeli da i oni njemu cine. I da poluljudi, islamski nomadi ne mogu da izvrsavaju vecinu od onog sto im je islamom zapovidjeno.
 
Voljenje nije pokazivanje osjecanja (ili iznudjivanje istih) nego sposobnost da se prati akcija drugih ljudi, da se razvije medjusobno razumijevanje, da se ucestvuje u necijem zivotu aktivno, a ne kroz rijeci, strah od gubitka i sl. sto je danas slucaj. Danas zene postaju "kucke" da bi od muskaraca iznudile "emocije", da bi on plakao zbog nje sto mu je okrenula ledja, ali to nema veze s ljubavlju, jer istog momenta kad mu okrene ledja ona je izgubila pravo na njega, pa makar i u sali.

Tako da se u konacnom zbiru kao najsposobniji za ljubav mogu racunati samo najmudriji, i posebno filozofi, jer kad ljubav ne bi imala nista sa sposobnoscu shvatanja, onda bi mudrost bilo nemoguce voljeti. Sama mudrost je plod ljubavi prema svemu sto shvatamo.

Tako da ako pokazete nekoj osobi svoj um i svoju mudrost, ona bi po pravilu samo zbog toga morala da se zaljubi, a ne da vam tek onda kaze "ja necu nista bez ljubavi". Tj. ako ona odbija plod tvoje ljubavi i sposobnosti za voljenjem, onda je ona obicna jeftina droca.
 
Poslednja izmena:
Voljenje nije pokazivanje osjecanja (ili iznudjivanje istih) nego sposobnost da se prati akcija drugih ljudi, da se razvije medjusobno razumijevanje, da se ucestvuje u necijem zivotu aktivno, a ne kroz rijeci, strah od gubitka i sl. sto je danas slucaj. Danas zene postaju "kucke" da bi od muskaraca iznudile "emocije", da bi on plakao zbog nje sto mu je okrenula ledja, ali to nema veze s ljubavlju, jer istog momenta kad mu okrene ledja ona je izgubila pravo na njega, pa makar i u sali.

Tako da se u konacnom zbiru kao najsposobniji za ljubav mogu racunati samo najmudriji, i posebno filozofi, jer kad ljubav ne bi imala nista sa sposobnoscu shvatanja, onda bi mudrost bilo nemoguce voljeti. Sama mudrost je plod ljubavi prema svemu sto shvatamo.

Tako da ako pokazete nekoj osobi svoj um i svoju mudrost, ona bi po pravilu samo zbog toga morala da se zaljubi, a ne da vam tek onda kaze "ja necu nista bez ljubavi". Tj. ako ona odbija plod tvoje ljubavi i sposobnosti za voljenjem, onda je ona obicna jeftina droca.

Kmeeee kmeeeee kmeeeeeeee!
 
U pravu je Tuki,ali ne zna da definiše rečima što je veoma teško rečima izreći!
Naime emotivno inteligentnije osobe obogaćuju ljubav ,taj konstantni poriv
selog ljudskog bića,tu energiju koja nas gura ka nekom da se umnožimo,i to obogaćuju romantikom,intelektualnošču,putovanjima
udvoje,držanjem za ruku u tužnim i teškim situacijama itd...
Manje emotivno inteligentnim se taj poriv svede na prc...
 
Ne znate vi animalci sta je razlika izmedju ljubavi i seksa. Za vas je ljubav odvesti zenku na ajfelov toranj. Ne znate vi da ljubav pocinje tek sa distancom u mudrosti, jer je mudrost ta koja cini stepenike kulture i klasa/kasta. Sta znaju animalci kad vide samo tijelo i misice, a njih ima cak i vise kod zivotinja! Zato zoofilija cvjeta u demokratiji. Ljubav je tek kad utrne zivotinjsko a zazivi razumijevanje i prijateljstvo! Kod animalaca nema prijateljstva, nego samo igra eliminacije. Prijateljstvo je ona duhovna veza koja je najcvrsca kod visih kultura. Ja kad zapodjenem sa nekom zenkom dubokoumnu pricu, ja joj stvaram plodno tlo za najdublje i najtrajnije prijateljstvo, a ona pocne da pjeni o "ljubavi", pri time misleci na seks i mazenje, sto je takodje animalizam. Ljubav je produhovljavanje, pro-prijateljivanje odnosa medju ljudima. Sta vam vrijedi 5 minuta fizicke blizine (ili sto animalci pokusavaju to da razvuku na sat vremena) kad se ne mazite rijecima i mislima, kad vam je onih 23h provedeno u mrznji, prevari i lazima? Jer nemate sadrzaja za svih 24h! Zato kazem da je prava ljubav poznata samo mudracima i onima koji su cio zivot tragali za zivotnim sadrzajima. Pa cak ako i ne bi imao sadrzaja svaki dan za 24h, on opet ne mora da trazi 24 zenke da bi ispunio cio dan. Kad bi vrtio svakog dana iste misli on bi mogao svaki dan da ispuni zadovoljstvom i prijateljstvom, a to animalci ne znaju. Kod njih je red pive, red zenke, red viceva (mrznje), pa red komsinice, red rakije, red mazenja sa kucnim ljubimcima (18+) itd.
 
a šta su to filosofi do sada shvatili?

Ево га опет овај са својим упадицама са некакве висине.

Није ти јасно чему служи филозофија? Шта су то филозофи схватили.

Ево ти одговор на слично питање који сам писао овде.

Dakle, za sta nam sluzi filozofija? Sta dobijamo od nje? Sta uzimamo od nje? Da li nam ona nesto daje? Da li moramo da se mucimo, dok dobijemo to sto hocemo?

Filozofija sluzi da nam da odgovore na suštinska pitanja o svetu i zivotu a koja su se postavila sama od sebe kada je covek došao do svesti. Sta je svet, sta smo mi, sta je smrt, sta je zivot, sta je realno a sta idealno? Dati odgovor na pitanje "šta", a ne na pitanje "kako" posao je filozofije.
Pitas se cemu sluze ti odgovori? Prakticnim banalnim stvarima u zivotu ne sluze. Filozof je kao covek sa durbinom, kako je govorio Sopenhauer, moze da vidi zvezde, ali tim durbinom ne vidi nista ispred sebe. Ali, to znanje "o zvezdama" mnogo je vrednije od banalnog znanja "kako". Kako izorati njivu, kako napraviti bunar i doci do vode, kako uloviti divljac, kako napraviti luk i strelu? Ta pitanja su, kao sto vidis, banalnosti, a pitanje sta je sustina sveta i zivota ne sluzi nicemu prakticnom i svakidasnjem, ali sluzi tome da znanjem dodjemo do spoznaje sustine sveta i zivota. Nema vaznijeg znanja od toga. Hocu da znam kako da napravim luk i strelu i ulovim divljac ali, hocu da znam i sta su ovaj svet i zivot u svojoj sustini a ne u nacinu svog pojavljivanja.
Mozda usled urodjene covekove lenjosti kao i zazora prema takvim pitanjima, izgleda da su oni prvi ciljevi vazniji, ali gresis. Metafizicka potreba izdvaja se iz mora svakidasnjeg zivota kod svakog coveka. Niko nije ravnodusan pred time.
Ako je išta na ovom svetu poželjno, toliko poželjno da bi to čak i sirova i tupa gomila u svojim prosvetljenijim trenucima više cenila od srebra i zlata, to je da zrak svetlosti padne na tamu našeg postojanja i da saznamo nešto o ovom svom zagonetnom životu, u kome ništa nije jasno sem njegove bede i njegove ništavnosti.
Sopenhauer Svet kao volja i predstava 2

Ziveti sa slikom o svetu i zivotu gde je svet objekata realan, gde moja svest nestaje a ovaj svet objekata ostaje ovakav kakvim ga vidimo, gde smo mi nasa tela pri cemu ta tela nastaju i nestaju, da je posle smrti za nas "nista", da je kretanje i trajanje isto sto i linija i tome slicno. Ziveti sa takvim skupom neverovatnih apsurda u vreme kada je filozofija dosla vec odavno do svog vrhunca i dala odgovore na sva pitanja koje je covek u osvitu svesti postavio... neshvatljivo je.
Zato je vazna filozofija jer je ona razbila sve ove zablude koje sam nabrojao, a coveku omogucila susret sa transcendentnim, sa njegovom pravom sustinom izvan pojave koju je zaboravio.


Што се тиче теме..

Voljenje nije pokazivanje osjecanja (ili iznudjivanje istih) nego sposobnost da se prati akcija drugih ljudi, da se razvije medjusobno razumijevanje, da se ucestvuje u necijem zivotu aktivno, a ne kroz rijeci, strah od gubitka i sl. sto je danas slucaj. Danas zene postaju "kucke" da bi od muskaraca iznudile "emocije", da bi on plakao zbog nje sto mu je okrenula ledja, ali to nema veze s ljubavlju, jer istog momenta kad mu okrene ledja ona je izgubila pravo na njega, pa makar i u sali.
Tako da se u konacnom zbiru kao najsposobniji za ljubav mogu racunati samo najmudriji, i posebno filozofi, jer kad ljubav ne bi imala nista sa sposobnoscu shvatanja, onda bi mudrost bilo nemoguce voljeti. Sama mudrost je plod ljubavi prema svemu sto shvatamo.
Tako da ako pokazete nekoj osobi svoj um i svoju mudrost, ona bi po pravilu samo zbog toga morala da se zaljubi, a ne da vam tek onda kaze "ja necu nista bez ljubavi". Tj. ako ona odbija plod tvoje ljubavi i sposobnosti za voljenjem, onda je ona obicna jeftina droca.

Треба разликовати љубав од полне љубави јер то двоје има мало везе једно са другим.

Прво је метафизичко друго је физичко. И онај ко мисли да ће прво наћи у другом осуђен је на велико разочарење.

Бергсон је све рекао о томе овим речима:

Mora blti da je zena oduvek budila kod muskarca naklonost razlicitu od pozude, koja se, medjutim, sa njom dodirivala i koja je sa njom bila tako reci stopljena, posto je u isti mah imala svojstva osecanja i osecaja. Ali romanticna ljubav vezana je za odredjeno vreme: ona se pojavila u srednjem veku onoga dana kada je nekome palo na pamet da prirodnu ljubav utopi u jedno u neku ruku natprirodno osecanje, u versku emociju; оnakvu kakvu ju je hriscanstvo stvorilo i uvelo u svet. Kada se misticima zamera zbog toga sto se izrazavaju kao strasno zaljubljene osobe, zaboravlja se da je najpre ljubav pocela da potkrada mistlku, da je od nje preuzela njen zar, njena ushlcenja i njene zanose; koristeci jezik strasti koju je preobrazila, mlitlka je samo uzela natrag ono sto joj je pripadalo.
Uostalom, sto se vise Ijubav prblizava obozavanju, utoliko je veca nesrazmera izmedju emocije i osobe za koju je ona vezana pa je, prema tome, utoliko dublje razocaranje kome se zajubljeni muskarac izlaze, - osim ukoliko sebe neprestano ne prisiljava da vidi voljenu zenu kroz tu emociju, da je ne dotice, da se s njom ophodi kao s kakvom svetinjom.
Osecanjem, koje je poticalo iz same voljene zene, i religiozne emocije koja je dosla da ga zastre i prevazidje, razocarenju ostavljeni prostor dobio je ogromne razmere, zato sto je tu u pitanju rastojanje izmedju bozanskog i ljudskog.

Anri Bergson
 
Ja insistiram da se ljubav smatra prijateljstvom, a prijateljevanje razmjena mudrosti, s tim da je za svakog nesto drugo mudro. Recimo, muz seljak i zena seljanka cio dan mogu provesti u razgovoru o poljoprivrednim poslovima i pri tome imati najvece zadovljstvo u tome, to je njihova ljubav, njihov zivotni sadrzaj i vrijednost. Oni imaju porodicni zivot koji je ispunjen 24h dnevno. Tako i sve druge vrste ljudi ako vole ono sto jesu, oni ce da uzivaju razmjenjujuci zivotni sadrzaj iz svoje struke. Sto znaci da je sve podgrijano svijescu o razlikama izmedju njih i drugih ljudi. Ta razlika je njihova ljubomora, njihov uzitak, njihov separatizam i otmjenost njihova. Iako zemljoradnja nije neka komplikovana stvar, seljak ce ponosno da odbije razgovor sa nekim ko se predstavi kao filozof ili cak mudrac, jer on smatra da je bolji u necemu od ovog drugog. Kod modernih egalitaraca koji i ne vole vise sebe od drugih i koji insistiraju na prestanku razlika i otmjenosti, tu se i ne uziva u duhovnim zivotnim sadrzajima, nego se sasvim sve svelo na animalizam. Gleda se da se u zivot nekako ugura seks i ako je moguce 24h dnevno, a zauzvrat se odrice i ponosa i svog mira, samo da se ne bi dosadjivao pored jedne jedine zenke.
Nije uopste sporno to sto biti seljak ne obecava neki ogroman uspjeh, ali ako je seljastvo shvaceno kao prvi stepenik ka velikoj moci, onda ta ljubav ima vise smisla nego kad princ ili filozof napusti svoj polozaj radi tjelesnog zadovoljstva.
 
Mladalačka ljubav je kao mač u nastajanju: blješteća, vrela, ali iznad svega krhka. Kao što se neohlađeni mač raspadne kad njim udarimo, tako i mladalačka ljubav vene kada s njom u srcu pođemo u život.
 
Poslednja izmena:
Mladalačka ljubav je kao mač u nastajanju: blješteća, vrela, ali iznad svega krhka. Kao što se neohlađeni mač raspadne kad njim udarimo, tako i mladalačka ljubav vene kada s njom u srcu pođemo u život.

Nista, apsolutno nista ne vrijedi ako roditelji nemaju identitet, odnosno ako ga ne prenesu na dijete, jer koji sadrzaj trebaju polovi da uzmu za svoj? Nema sadrzaja bez identiteta. Eto, uzmi studente koji uce sve i svasta u skoli, oni nisu nizasta, nemaju nikakav identitet i ne vjeruju ni u ono sto su ucili, jer je to sve parcijalno i kao da si sakupljao krhotine od raznih razbijenih flasa, to nikad nece biti cjelina, nikad nece sluziti zivotu.

Tako su dvije zivotinje odmjerile se po izgledu, "omacile" se i sutnule dijete u debilanu, ili mjesalicu za sivu boju koja se pravi od svih boja.
10600356_10202564475382555_180208693444706340_n.jpg
 
Dve osobe koje nisu u istom stadijumu duhovne evolucije (evolucije svesti) nikada neće imati isto razumevanje ljubavi niti će njihovi kapaciteti i sposobnosti da vole biti isti.
Praktično, nije moguće naći dve osobe na ovoj planeti koje će na istovetan način definisati, opisivati ljubav pa time ni voleti.
Nezavisno od toga, ceo naš ovaj život kao i svi minuli životu imali su i imaju jedinstveni cilj; Da nas podignu u našoj svesti i kapacitetu ljubavi.
Svako od nas danas voli najajače i najviše nego što je ikada voleo u ranijim životima.
Ljubav, kao i svest, nije intelektualna, nije ni emocionalna, ali ni fizička kjategorija.
Ljubav je duhovna kategorija jer jedino mi kao Biće, Duša, možemo voleti.
Onaj ko se potpuno ispuni ljubavlju, taj u sebi više nema mesta za bilo kakvu drugu pasiju uma, za bilo kakvu osudu ljudi oko sebe i taj svoju ljubav ne uslovljava ničim.
Jer, naša duhovna priroda je da volimo nezavisno da li nas neko voli ili ne. I nas čini srećnim ta naša unutarnja ljubav.
A šta je ona?
To spoznajemo tek onda kada potpuno otvorimo svoje srce da u njega iznutra utiče čista uzvišena ljubav Duha ili Svetog Duha.
To je ujedno i trenutak realizacioje najvišeg stanja svesti, mudrosti i duhovne slobode.
To su znali i Pitagora i Sokrat i Zaratustra, ali i Sveti Pavle, Apolonijus iz Tijane i Isus i mnogi mnogi drugi.
Niko nikome ne može reći šta je ljubav, ona najviša, sve dok sama osoba ne dosegne taj stadijum i otvori se prema njoj.
Ko može reći šta je to patnja ako nikada nije iskusio patnju, šta je to radost ako nikada nije iskusio radost, šta je to prva zaljubljenost ako je nikada nije iskusio?
Isto je i sa Ljubavi, Svesti, Mudrosti i najvišoj duhovnoj slobodi.
Kako znati ako se sam pojedinac nije sasvim svesno i svojom voljom vinuo u najviše svetove čiste svesti?
Šta više, retko ko i veruje u tako nešto sve dok sam ne oseti potrebu. Potrebu da voli, potrebu za radošću i srećom baš kao i potrebu za iskušenja patnje i bola - o čemu je i reč kada se govori o onoj simboličnoj jabuci znanja kada se govori o Adamu i Evi koji su takođe simbolični likovi. Jer kako je čovek u tim ranijim vremenima mogao da zamisli nešto za šta njegova svest nije bila dorasla.

Nema mesta pobijati ičije viđenje ljubavi niti samo poimanje života jer je to pravo pojedinca i naša obavbeza da to ispoštujemo. Jer pre ili kasnije svako će zakoračiti u najdublje kutke njemu nepoznatim i tada ni on neće imati više tajni o kojima može nagađati. A taj neko je svako od nas.
 

Back
Top