Persiranje je na nasim prostorima prisutno od druge polovine 19. veka i to medju gradskim stalezom. U seoskim sredinama se ono javilo dosta kasnije, a negde ni do dan danas nije zazivelo u pravom smislu te reci, pa ima slucajeva da kad se nekoga pitate: ,,Kako ste?", on odgovori: ,,Dobro smo.", misleci da se pitanje odnosi na celu njegovu porodicu.
U norveskom jeziku, na primer, persiranja nema. Drugo lice mnozine se nikada ne upotrebljava za obracanje pojedincu, dok se u engleskom drugo lice i u jednini i u mnozini izgovara isto ,,you", pa se ni ne zna da li svako svakome persira, ili uopste nema persiranja. Postoji neki stari oblik drugog lica jednine, ali se to odavno ne koristi.
Pretpostavljam da je vecina vas gledala domacu seriju ,,Ranjeni orao" i da gledate ,,Greh njene majke". To su serije cija se radja odigrava u vreme kada se bas mnogo persiralo. Za razliku od toga, u Kosovskom boju nema persiranja, jer tada toga nije bilo u nesem jeziku. I ako se mozda na pojedinim mestima neko nekome obrati sa ,,Vi" to je greska pisca scenarija.
Ukratko, persiranje je relativno novo pravilo obracanja u nasem jeziku, ali je prilicno brzo prihvaceno, cak do te mere da i na ovom forumu mnogi pisu kako bi im bilo nezamislivo da se nekom obrate sa ,,Ti"(svekru, svekrvi, tastu, tasti, malo starijem kolegi i sl.) i kako ih nervira kad im se neko tako obrati (prodavacice, salterski radnici, drugovi i drugarice njihove dece i sl.). To je stvar vaspitanja i licnog shvatanja.
Ja konkretno ne volim da mi persiraju i da persiram, osim kada se zaista radi o starijim, nepoznatim ili slabije poznatim ljudima. Imam 33 godine i cak i kad mi se najmladja prodavacica od 18 godina, koja me prvi put vidi u zivotu obrati sa ,,ti", meni to uopste ne smeta. Cak mi vise para usi kad mi persiraju mladji nego stariji, mada ne volim ni kad mi persira neko ko je izuztno stariji, recimo neki penzioner.