Peranović izlečio narkomana - ubistvom

  • Začetnik teme Začetnik teme Sizif
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
KOje su to studije? Kad su urađene, tokom kog vremenskog perioda, koje institucije su ih uradile i kad, koji su precizni rezultati, koji je uzorak žena? Ovaj manijak tvrdi da ženme ne treba da se pregledaju?
evo ti još rezultata istraživanja

Toliko hvaljena preventiva u vidu mamografije (hvatanje raka u početnom stadiju, makar na papiru) najviše je što medicina može ponuditi za zdravstvenu prevenciju širokog kruga žena. Pokazat će se da je vrijednost ovakvog postupka, vrlo optimistički gledano, minimalna. Ako je uopće i ima. A što znači mamografija? Kao da svaku dojku prešate teretom težine 20-30 kg. Zna se da je ovakva fizička trauma rizična. Odnosno, kompresija tijekom mamografije nerijetko izaziva pucanje ciste (ako je ima), odnosno ubrzano širenje eventualnog raka. (Veće prešanje znači bolju kvalitetu slike.) I istraživanja na životinjama potvrđuju da bilo kakva manipulacija tumorskom masom povećava brzinu stvaranja metastaza i do 80%. Uz to, mamografija znači radijaciju, koja sama po sebi nije dobra i potiče razvoj raka. Upravo dojke predstavljaju organ, koji je najosjetljiviji na negativni utjecaj radijacije, čak više od koštane srži i pluća. Primljena doza može varirati čak u omjeru 1:200, ovisno o starosti i kvaliteti aparata, kao i osposobljenosti osoblja. Tko se odluči za redovne godišnje preglede, na dobrom je putu da tijekom godina akumulira poprilično.
Interpretacija mamograma iznimno je važna, ali (pre)često vodi u razočaravajuće dileme. Na osnovu iste slike netko će predložiti hitnu biopsiju, drugi ponavljanje snimanja za 3 mjeseca, a treći za godinu dana. Mišljenje o mamogramu daleko je od sigurne dijagnoze. Iako su uređaji zadnjih godina sve precizniji, brojna istraživanja potvrđuju da mamografija «ne vidi» otprilike petinu karcinoma. Ako se izdvoje samo pregledi žena ispod 50 godina starosti, čak 40% uznapredovalih karcinoma ostaje neotkriveno. I to u najboljem slučaju, kada aparatura i osoblje rade optimalno. Tkivo mlađih žena (onih ispod pedesete) je gušće, što zavarava uređaje i dovodi do brojnih pogrešnih dijagnoza. Uza svu radijaciju, kao dodatak. Nekoliko studija na ženama ispod pedesete potvrđuje da mamografija čak i povećava smrtnost od raka dojke. Drugim riječima, više ih umire među onima, koje se redovito podvrgavaju mamografiji, nego među ostalima. Čak je i američki konzervativni National Cancer Institute priopćio da snimanje dojki podjednako ubija usljed zračenja, kao što spašava usljed ranijeg otkrivanja. Zna se da karcinom brže raste kod žena prije menopauze. Uzrok leži u pojačanoj hormonskoj aktivnosti.
Dakle, neke žene će biti nepotrebno prestravljene lažnopozitivnom dijagnozom, a možda će biti poduzet i nepotreban zahvat. Druge će lažno odahnuti, jer nalaz ne pokazuje ništa neobično, a ustvari proces je debelo odmakao. Treće će dobiti realnu sliku, ali onda će se suočiti sa saznanjem da je bolest neizlječiva. Dr Susan Love kaže: “Ono što nam je prvenstveno potrebno je istinska prevencija raka dojke, a ne njegovo otkrivanje. Moramo naći način da se on uopće ne pojavljuje.” Dobra ideja! Trenutno, svakih 12 minuta, danju i noću, bez prestanka, jedna žena umire od karcinoma dojke, i to samo u SAD. Bez obzira da li su se redovito pregledavale ili ne. Činjenice su neumoljive. Usprkos velikoj propagandi i masovnim akcijama među uplašenim ženama, žalosno je da, generalno gledajući, mamografija ne produžava život. Prije bih rekao da je to izraz nemoći s mogućim nepovoljnim dodatkom.
 
Poslednja izmena:
KOje su to studije? Kad su urađene, tokom kog vremenskog perioda, koje institucije su ih uradile i kad, koji su precizni rezultati, koji je uzorak žena? Ovaj manijak tvrdi da ženme ne treba da se pregledaju?

NCI je vrlo konzervativna državna organizacija, koja zaista preporuča mamografiju za određene dobne skupine. To nije sporno. No, ona povremeno objavljuje i vijesti s ovog područja, pa je jedna bila i ta da snimanje dojki podjednako ubija usljed zračenja, kao što i spašava usljed ranog otkrivanja. No, organizacije ovakvog tipa vrlo teško mijenjaju stavove, što za korisnike i nije uvijek dobro. Još uvijek se preporuča liječenje raka zračenjem i kemoterapijom, iako ovakvi tretmani, osim u nekim rijetkim slučajevima, uopće ne doprinose produženju života. Nerijetko ga i skraćuju.
Htio bih još pojasniti da termografija nije ni mamografija ni ultrazvuk. To je dijagnosticiranje na osnovu razlike u temperaturi između zdravog i bolesnog tkiva. Kod pregled za rak dojke, pouzdanost je 99%, znatno više nego kod mamografije. Uz to, nema nikakvog zračenja.
Prema studiji sa sveučilišta British Columbia, mamografija ne pomaže ni jednoj dobnoj grupi (Lancet 1995,346).
Jedno udruženje američkih eksperata za rak (PDQ) zaključilo je da ne postoje dokazi da mamografija znači išta po pitanju smrtnosti od raka dojke. (British Medical Journal 2002, 324)
Izgleda da mamogrami zapravo povećavaju smrtnost. Prema kanadskom istraživanju (obuhvaćeno 50.000 žena), više smrtnih slučajeva od raka dojke bilo je u grupi, koja je redovito odlazila na mamografiju. (Canadian Journal of Public Health, 1993, 84) Do sličnih rezultata došli su i u Švedskoj.
I male doze radijacije imaju kancerogeni potencijal. Svaka mamografija znači izlaganje dozi od jednog rada. A svaki rad znači 1% VEĆI rizik od raka u budućnosti.
Kompresija tijekom mamografije može značiti puknuće ciste (ako je ima), a eventualni rak često metastazira na takav način. (Lancet 1994, 343) Fenomen je dobro istražen na životinjama. Stopa širenja raka tako se povećava za 80%. Slično se događa kod biopsije sumnjivog tkiva.
Drugo pitanje je DCIS.
American Cancer Society objavio je nedavno da se godišnje u SAD registrira 48.000 novih slučajeva DCIS, otprilike 10 PUTA više nego prije 20 godina. Djeluje kao epidemija, zar ne? Ja bih prije rekao da je u pitanju UMJETNO STVORENA EPIDEMIJA. Nekakva posljedica preventivnih mjera s vrlo problematičnim posljedicama.
Ductal carcinoma in situ (DCIS) je minijaturna novotvorina na dojci, ograničena na mliječne kanale. Neki kažu da je to rak nulte faze, jer se nije nigdje proširio. Niti u masno tkivo dojke, niti u limfne čvorove, niti na neke druge lokacije. Drugi kažu da to uopće nije rak, nego nekakva predkancerozna tvorba.
DCIS je premalen, da bi se mogao otkriti samopregledom. No, od mamografa se ne može skriti. Izgleda poput nekakve sitne kalcificirane strukture. Od svih slučajeva raka dojke, 25% otpada na DCIS. Naravno, toga je bilo i prije 50 godina, ali nije bilo mamografa, pa su slučajevi ostali neotkriveni. NIJE BILO RANE DIJAGNOZE. No, današnja mašinerija nije garancija da će ishod biti išta bolji nego nekada. Evo i zašto...
Jedno istraživanje australskih patologa, objavljeno u uglednom časopisu Lancet, možda otvara neka pitanja, koja su odavno zanemarivana. Naime, analiza sumnjivih mamograma NERIJETKO OTKRIVA SAMO ONO ŠTO JE NEKADA PREDSTAVLJALO DCIS. Znači, nekada je bio DCIS, a sada više nije. Ostali su samo ostaci nekadašnjeg problema, KOJI SE IZLIJEČIO SAM OD SEBE I KOJI VIŠE NE PREDSTAVLJA NIKAKVU OPASNOST. Odnosno, tijelo je absorbiralo problem. Kancerozno žarište (uvjetno rečeno) sada je mikrokalcifikacija, okružena fibroidnim tkivom.
Posljedice ovakvih otkrića su enormne. Unutar medicinskih krugova još uvijek se previše luta oko DCIS. Kolika je stvarna opasnost? Pa, upravo tolika, da se koristi cijeli arsenal, koji stoji na raspolaganju. Drugim riječima, odstranjenje cijele dojke (mastektomija) provodi se kao mjera «za svaki slučaj». Uz zračenje i kemoterapiju, a nekada i uz odstranjenje lokalnih limfnih čvorova. Dobro, ne mogu reći da se svi slučajevi DCIS rješavaju na takav način, ALI SKORO POLOVICU ŽENA PROLAZI MOŽDA I NEPOTREBNO SAKAĆENJE, OSLANJAJUĆI SE NA PROCJENU DA SU SUOČENE SA SMRTNOM OPASNOŠĆU. To je uobičajni medicinski pristup u situacijama, koje iole mirišu na nesigurnost. Poduzima se sve, što stoji na raspolaganju. POSLJEDICE, OD KOJIH SE NE UMIRE, MANJE SU BITNE. Ako vam na nosu rastu prištevi, da li bi dozvolili odstranjenje nosa, kao rješenje problema? Znate, jedino tako se ružna pojava više neće vratiti. Odnosno, barem neće na istoj lokaciji.
Stopa preživljavanja kod DCIS je vrlo visoka, oko 98%. (Da nema DCIS, smrtnost od raka dojke bila bi daleko veća.) Ali, pitanje je DA LI JE TO ZBOG PRIRODE BOLESTI ILI ZBOG AGRESIVNIH TRETMANA. I prema nekim pesimističkim procjenama, Znatno VIŠE OD 50% NEDIJAGNOSTICIRANIH SLUČAJEVA DCIS NIKADA SE NEĆE RAZVITI U RAK. Da li bi se trebali veseliti mamografiji, koja rezultira brojnim onkološkim slučajevima, A DA TO ZAPRAVO NISU? Da li bi se trebali veseliti što će brojne žene proći tešku torturu za nešto, što je već ranije riješeno?
Prema jednoj studiji (obuhvaćeno 694 žena s DCIS), petogodišnje preživljavanje nakon mastektomije iznosi 99%. Ali, ISTI REZULTATI POSTIŽU SE I SITNIM REZOM S ODSTRANJENJEM SAMO SUSPEKTNE MASE. Ako se uključi i zračenje, prognoza je nešto lošija (97%). Dakle, i najpoštednija terapija DCIS jednako je efikasna kao i ona radikalna. Srećom, sve veći broj kirurga shvaća narav DCIS, pa odbija ne samo poštednu operaciju, nego i bilo kakvu operaciju. Činjenica je da taktika čekanja i promatranja ima sve više pristalica.
Ako je vrijednost mamografa u detekciji SVIH abnormalnosti na dojci, nisam siguran da to doprinosi rješavanju problema raka dojke. Prije bih rekao da to doprinosi problemu. ČAK I STVARA NOVE PROBLEME. Kako drugačije nazvati liječenje već izliječenog?
Osobno poznajem nekoliko žena, koje su doslovno izmesarene i otrovane citostaticima, sve zbog DCIS. Ostale su im neke posljedice za cijeli život. Rekli su im da je radikalni pristup bolji od poštednog. A liječnike se mora slušati.
 
KOje su to studije? Kad su urađene, tokom kog vremenskog perioda, koje institucije su ih uradile i kad, koji su precizni rezultati, koji je uzorak žena? Ovaj manijak tvrdi da ženme ne treba da se pregledaju?

Ukratko:
- mamografija izlaze zene radijaciji, doze jako variraju, radijacija nije dobra ni za koga, moze izazvati rak, premda sanse su male (no vece od nule) da netko dobije rak grudi radi radijacije od mamografije
- mamografija daje puno dubioznih nalaza koji vode u daljnje (invazivne) pretrage. Ovo uzrokuje znacajne nepotrebne troskove i neugodnosti / ozljede (biopsije), koje bi bile izbjegnute da se nije radila mamografija.
- cini se da je najgori efekt mamografije pritisak. Medicinsko osoblje obicno ne zna koliki je pritisak izvrsilo na grudi, nego ga pojacava dok god pacijentica moze izdrzati bol. U nekim istrazivanjima izvodilo se prosjecno 22.5kg pritiska po dojci. Ovo je vrlo lose, jer ako postoji maligno tkivo, pritisak ce ga potaknuti na sirenje (metastaze). Isto je slucaj s biopsijama: busenje malignog tkiva iglom dovodi do rapidnog sirenja malignog tkiva po tijelu - inace bi moglo ostati na mjestu bez sirenja godinama.
- smisao same mamografije je vrlo dubiozan. Ako se rak i pronadje ranije postoje 2 varijante: ako je rak vrlo agresivan pacijentica ce umrijeti, ako nije agresivan rano otkrivanje apsolutno ne povecava uspjesnost tretmana prema kasnijem otkrivanju. Reakcija na rak je obicno uklanjanje dojke, kao i limfnih cvorova ispod ruke. Ako se rak vec prosirio na limfne cvorove, tad je prosiren i drugdje, pa uklanjanje limfnih cvorova nece nicem pomoci. Ako se nije prosirio tad opet ne treba uklanjati limfne cvorove (sto slabi imuni sistem).
- mamografski pregledi proizvode puno strepnje i bespotrebno plase ljude

Zasto se onda toliko promovira mamografija?
1. interes proizvodjaca uredjaja za mamografiju
2. interes zdravstvenih organizacija koje zaradjuju na provodjenju pregleda
3. histerija oko "ranog otkrivanja" bez razumijevanja stete uzrokovane pregledima (lijecnik koji rano otkrije se percipira kao da je nesto postigao, a to da je mozda nanio statisticki vise stete nego koristi se ne shvaca)
4. klasicno tendenciozna i netocna statistika, kao sto je to cesto slucaj u medicinskim procedurama kod kojih se mjeri samo dio ucinka (usporedimo s operacijom kao sto se radilo u srednjem vijeku, bez pranja ruku, ali sve koji prezive racunamo pod uspjesne, dok one koji umru od sepse proglasimo beznadeznim slucajevima, pa se moze prikazati neka dobit od nehigjenske operacije, unatoc istini da se radi o opcenito stetnom postupku).
 
Ukratko:
- mamografija izlaze zene radijaciji, doze jako variraju, radijacija nije dobra ni za koga, moze izazvati rak, premda sanse su male (no vece od nule) da netko dobije rak grudi radi radijacije od mamografije
- mamografija daje puno dubioznih nalaza koji vode u daljnje (invazivne) pretrage. Ovo uzrokuje znacajne nepotrebne troskove i neugodnosti / ozljede (biopsije), koje bi bile izbjegnute da se nije radila mamografija.
- cini se da je najgori efekt mamografije pritisak. Medicinsko osoblje obicno ne zna koliki je pritisak izvrsilo na grudi, nego ga pojacava dok god pacijentica moze izdrzati bol. U nekim istrazivanjima izvodilo se prosjecno 22.5kg pritiska po dojci. Ovo je vrlo lose, jer ako postoji maligno tkivo, pritisak ce ga potaknuti na sirenje (metastaze). Isto je slucaj s biopsijama: busenje malignog tkiva iglom dovodi do rapidnog sirenja malignog tkiva po tijelu - inace bi moglo ostati na mjestu bez sirenja godinama.
- smisao same mamografije je vrlo dubiozan. Ako se rak i pronadje ranije postoje 2 varijante: ako je rak vrlo agresivan pacijentica ce umrijeti, ako nije agresivan rano otkrivanje apsolutno ne povecava uspjesnost tretmana prema kasnijem otkrivanju. Reakcija na rak je obicno uklanjanje dojke, kao i limfnih cvorova ispod ruke. Ako se rak vec prosirio na limfne cvorove, tad je prosiren i drugdje, pa uklanjanje limfnih cvorova nece nicem pomoci. Ako se nije prosirio tad opet ne treba uklanjati limfne cvorove (sto slabi imuni sistem).
- mamografski pregledi proizvode puno strepnje i bespotrebno plase ljude

Zasto se onda toliko promovira mamografija?
1. interes proizvodjaca uredjaja za mamografiju
2. interes zdravstvenih organizacija koje zaradjuju na provodjenju pregleda
3. histerija oko "ranog otkrivanja" bez razumijevanja stete uzrokovane pregledima (lijecnik koji rano otkrije se percipira kao da je nesto postigao, a to da je mozda nanio statisticki vise stete nego koristi se ne shvaca)
4. klasicno tendenciozna i netocna statistika, kao sto je to cesto slucaj u medicinskim procedurama kod kojih se mjeri samo dio ucinka (usporedimo s operacijom kao sto se radilo u srednjem vijeku, bez pranja ruku, ali sve koji prezive racunamo pod uspjesne, dok one koji umru od sepse proglasimo beznadeznim slucajevima, pa se moze prikazati neka dobit od nehigjenske operacije, unatoc istini da se radi o opcenito stetnom postupku).
boze mili koji spam na ovoj temi:zcepanje::zcepanje:
 
Ko zna, mozda je Jestira u pravu. Danas je novac najvisi ideal, a putevi za njegovo gomilanje su su dobro zamaskirani. Vazno je da "kaplje", jos bolje ako "curi". Kome je danas stalo do ljudskog zdravlja. Zar nase zdravstvo nije na dnu, uruseno skoro do temelja. Pogledaj samo ispred u bolnickim krugovima, videces skupa i luksuzna kola nasih doktora. Kupili od plate, a i odrzavaju ih od redovnih prihoda. Odakle im pare za letovanja? Naravno, ne idu da kampuju vec u hotelima sa tri do pet zvezdica. Svi su, kao nekoga nasledili, prodali dedovinu ili ocevinu, zena im donela u miraz, itd. Gde ima dima ima i vatre. Da kojim slucajem ova izreka vise ne vazi?
dako zna, mozda je Jestira u pravu.Ima toga mnogo al nebih više da spamujem.
 
da , svaki covek moze cuti boga u sebi , ali meni ili tebi ili janku marku nece dati crkva parohiju , vec onome koji je ucio za to , istina ovaj i nije , ali necemo sad bas u detalje , nismo tako sitnicavi
svako mora i treba da uči o Bogu,a ne samo sveštenici
Što je imao Bog je rekao u Svetom pismu i govori još uvek onima koji hoće da Ga slušaju
možda tebe ti detalji ne zanimaju ali mene zanimaju
 
svako mora i treba da uči o Bogu,a ne samo sveštenici
Što je imao Bog je rekao u Svetom pismu i govori još uvek onima koji hoće da Ga slušaju
možda tebe ti detalji ne zanimaju ali mene zanimaju
to postujem , sa tim nema problema , ali hrist je stao svakog cuti , i bio je otvorenog uma , sto za tebe se ne moze reci , reci mi , ali bas me zanima , kad si pocela i kako da ucis o bogu?
 

Back
Top