Citajuci danima ovaj forum t.j od kada imam malu pincicu ( 31.08.2014) pozeleh da sa Vama podelim moje kratko i gorko iskustvo sa ovom rasom.
31.08.2014 na nasu radost dobismo na poklon malu Tibi staru nepuna tri meseca. Poklon od drugarice kupljena u Mladenovcu od nekog odgajivaca. Stigla je te veceri razdragana i sva sretna sa jednim papirom usput gde se vidi kada je rodjena i da je primila prvu vakcinu kao i a je ociscena od glista.
Dva dana smo uzivali u njenoj brzini i razdraganosti i koliko tako malo kuce ima energije.
Medjutim za ta dva dana primetila sam da ne jede bog zna koliko ali jede.
Treci dan je krenula briga.
Prvi put je povratila.
Kao svaki zabrinuti vlasnik odmahnula sam glavom ali sam i tiho rekla u sebi da se to psima desava i da je verovatno pojela nesto po dvoristu.
Taj dan je po nesto i jela ali posle nekog vremena i povratila.
Cetvrti dan nije vise htela da jede a i primetila sam da i ne pije vodu.
Zabrinuto sam konstatovala to u kuci ali su mu rekli da sam paranoicna da je kuca vesel da skace i da se to desava.
Cekala sam do popodne da vidim i posto se situacija nije menjala odlucila sam odem kod veterinara bez obzira sto sam napravljena luda.
Odmah po dolasku kod veterinara i kada je cuo da ne pije vodu skoro dva dana i da ne jede stavio je na infuziju u gotovo sigurno konstatovao parvovirus.
Bila sam zgranuta sobzirom da je primila vakcinu ali eto rekli su mi da se desava i da ko zna da li je uopste dobila....
Kuca je i dalje bila vesela mada pomalo usporena.
Dobila je koktele vitamina i antibiotik i lepu dozu infuziju, bronilu koju ce nositi na nozi i infuziju ce primati i ujutru i uvece.
I dalje nisam bila zabrinuta previse jer smo otisli kod veterinara.
Ali tu noc nastaje pakao, malena pocinje da povraca na svakih 5 minuta.
I tako cele noci do nekih 05h kada se mislim potpuno umorila i iscrpila.
Bezala je po kuci pokusavajuci da se sakrije od nas, u prvo vreme je povracala tecnos ali ona je pocela da se stvara pena koju je ona pokusavala da zadrzi u ustima
Tu noc nikad necu zaboraviti bila je najstrasija noc u mom zivotu. Mislila sam da ce uginuti.
Odmah smo ujutru otisli kod veterinara da bi ispricali sta se dogodilo, ona je jos imala snage.
Opet je dobila infuziju a receno nam je da se stanje moze jos vise pogorsati i da obavezno dolazi i uvece po terapiju.
Taj dan je ustajala isla napolje pomalo skakutala ali uglavnom bila u mom krilu i povracala i dalje nije uzimala hranu a ni vodu.
Treci dan bolesti stanje i dalje ne promenjeno, i dalje ne uzima vodu a ni hranu, ujutru infuzija uvece terapija i infuzija. Na predlog veterijara dobijamo jednu infuziju koju instaliramo kod kuce da bi joj davali i u toku noci jer i dalje povraca. Sada je to zuckasta pena ali interesantno proliv izostaje stolica je redja i bledanjava.
Cetvrti dan i dalje povraca i pojavljuje joj se krv u stolici, mukica pokusava da ustane i da vrsi nuzdu napolju sto i uspeva ali ima snage tek za toliko i da se vrati u moje krilo. Suprug i ja se smenjujemo jer odlazmo na posao ali uvek je neko sa njom. Vidno je smrsala a okice tuzne tuzne pune suza . Suprug pocinje da joj daje na spric pirincanu vodu da bar nesto ima u crevima na svakih sat vremena. Nikako nije reagovala nije povracala na to a mi smo bili zadovoljni da bar nesto ima u crevima i da bar nesto ima da povrati a ne samo tu prokletu penu.
Peti dan je i dalje isto infuzije terapije ne pije ne jede, pitali mo se samo dokle ce muka izdrzati. I dalje dajemo pirincanu vodu.
Sesti dan bolesti posle infuzije donosimo kuce kuce i prvi put je lezemo na krevet samu umotanu u cebe, a ona ni ziva ni mrtva

ne reaguje ni nakakve nadrazaje, bockamo je zvizducemo primosimo hranu i vodu a ona nista.
I onda ocajnicka nasa borba ne damo joj da umre iznosimo napolje na sunce i teramo da hoda....
Ona onako sa ispalim koskicama uvucenim stomakom mrda repom i ide od jednog do drugog. I dalje povraca ponekad, i sada u stolici ima vidljivu krv.
Odlazim na posao i molim boga da joj skrati muke da se mrvica ne muci vise.
Suprug ostaje sa njom i to popodne dobijam poruku da je pojela jednu ipo granulu.
Nasoj sreci nije bilo kraja. To popodne uzima tri liza vode.
Cininam se da je ona pomalo ozivela a i mi sa njom.
Opet veretinar i opet infuzija, terapija....
U toku noci pocinje da se mrda u krevetu ( sa nama je spavala) i pocinje da se lize mi sretni palimo svetlo i gledamo je u njenim okica se pojavio zivot.
Ujutru ustaje i jede sest granula i pet lizova vode

ali i jednom povraca ali ne hranu.
I dalje infuzija i terapija. Pocinje da cesce uzima vodu i po neku granulu.
I gotovo osmi dan prekida se terapija ona uzima sama vodu i kuvamo joj poletinicu i pirinac i jede, jede mogla bi jos ali ne moze jos malo.
Tako je nasa borba uspesno zavrsena.
Danas je ona jedno cudoviste sa neiscrpnom energijom i uvek razlogom za igru, poslusna kad se podvikne uporna kada njoj to odgovara ali veoma pametna da zna kada je dosta i sta sme sta ne sme

Ja sam htela sam Vama podeliti ovo gorko iskustvo sa ljudima koji se ne daj boze mogu naci u ovakvoj situaciji da je najbolje odmah reagovati, ne cekati jer je to najbitnije, i naravno voditi racuna od koga kupujete.
A ovu rasu mogu slobodno preporuciti svima ko zeli malog psa, jer stvarno nisu zahtevni po pitanju hrane a ni nege i ako ne obracate paznju na njihovu velicinu mogu se lepo vaspitati i uzivati zajedno dugo dugo
