Pasivni ljudi

shaddow:
Pazi Betty, povredila si Patka. Pogodila si ga u bolnu tačku, sad će da se navrzne na tebe. Istina ga izgleda mnogo boli......

ne želim da ga povredim. Stvar je u tome što teško u sebi nalazim pasivnost - za mene lično (za mene dakle!) je to vid nemoći i odsutajanja. Kad se predam, onda se pasiviziram...do sledeće prilike, što ne traje dugo.
Zato ne umem da rastumačim pasivnost kao lifestzle jer zaista ne vidim način da se bude SAMO to. :idea: I povremeno je odveć, dosta što spavam i sedim....:)
 
pitam se šta bi bilo kada bih se na neko vreme potpuno pasivizirala :) Šta bi moja okolina nenaviknuta na to uradila?
Jednom kad sam tako odbila kafu cimerka je mislila da umirem, da sam teFko bolesna :lol:
 
Minotaur:
Tuzni, na zalost (ili srecu) ne postoji jedna psihologija (kao recimo fizika) koja bi davala iole jedinstvene pretpostavke o fenomenima ljudske duse...Ima ih vise (barem cetiri glavna pravca), ali da ne smaram...Ekstremno izrazena pasivnost se moze naci u tzv. pasivnom poremecaju licnosti i u tom slucaju, Zelenooka, cesca je kombinacija dominantne majke i odsutnog (fizicki i/ili psihicki) oca, sto je gadna kombinacija posebno za musku decu :)...Pasivnost je, uglavnom (ako nije posledica neke nasledne bolesti, ne i autizma, autisticni su vrlo aktivni u svom svetu, jedino sto ih zajednicki svet uopste ne interesuje) posledica jakih INHIBICIJA i stoga je (samo prividno paradoksalno) cesto pracena psihofizickom iscrpljenoscu (hronicnim umorom) jer te inhibicije (najcesce povezane sa AMBIVALENTNIM teznjama prema bliskim ljudima) odnose strasno puno energije...Naravno niti je pasivnost losa sama po sebi, niti je aktivnost sama po sebi dobra, sve zavisi od CILJEVA kojima je usmereno dato ponasanje, dakle ako smo mentalno aktivni mozemo mnogo toga postici pasivnim ponasanjem i, obrnuto, "manijacka" aktivnost cesto je izraz impulsivnog karaktera.

Ovo je po meni pokušaj odgovora na temu, i voleo bih da se proširi detaljima, a ne ono što rade shadows, a pogotovo beti , koja kasnije i priznaje da ne razume, ali se ipak natrpala tek da nešto kaže....da kaže , .....da kaže.....da kaže.....da kaže......da kaže.....
 
Minotaur: na zalost (ili srecu) ne postoji jedna psihologija (kao recimo fizika) koja bi davala iole jedinstvene pretpostavke o fenomenima ljudske duse...Ima ih vise (barem cetiri glavna pravca), ali da ne smaram...
I fizika ima vise, nije jedna, ali da ne smaram. :D

Minotaur: Pasivnost je, uglavnom (ako nije posledica neke nasledne bolesti, ne i autizma, autisticni su vrlo aktivni u svom svetu, jedino sto ih zajednicki svet uopste ne interesuje) posledica jakih INHIBICIJA i stoga je (samo prividno paradoksalno) cesto pracena psihofizickom iscrpljenoscu (hronicnim umorom) jer te inhibicije (najcesce povezane sa AMBIVALENTNIM teznjama prema bliskim ljudima) odnose strasno puno energije...Naravno niti je pasivnost losa sama po sebi, niti je aktivnost sama po sebi dobra, sve zavisi od CILJEVA kojima je usmereno dato ponasanje, dakle ako smo mentalno aktivni mozemo mnogo toga postici pasivnim ponasanjem i, obrnuto, "manijacka" aktivnost cesto je izraz impulsivnog karaktera.
Vrlo mi je zanimljivo ovo sto sam procitala, i molim te, ako te ne mrzi, da napises jos nesto o pasivnosti. Posebno me zanima sta si hteo/htela da kazes ovim boldovanim delom recenice. Hvala unapred.
 
Mislio je verovatno da karakter osobe nekada radi pasivom bolje nego aktivom....
Recimo navodim primer ponude za posao....mnogo bolje uslove dobijaš ako partnera navedeš da on predloži posao , s tim da on zna da treba da te zainteresuje za posao. Onda se kobajagi svojom pasivom upravo nameštaš da te aktivom partner zapanji boljim uslovima poslovanja.....
Ali tada se opravdano postavlja pitanje da li je to stvarno pasiva , tj inicijativa tu nije aktivno pokazana ali je inicijativa na sugestibilnim akcijama i još nekim sa strane potezima....

Mada mene baš taj deo ne interesuje toliko već baš deo sa inhibicijama....
I ostalim stvarima o pasivi.
 
Minotaur:
Tuzni, na zalost (ili srecu) ne postoji jedna psihologija (kao recimo fizika) koja bi davala iole jedinstvene pretpostavke o fenomenima ljudske duse...Ima ih vise (barem cetiri glavna pravca), ali da ne smaram...Ekstremno izrazena pasivnost se moze naci u tzv. pasivnom poremecaju licnosti i u tom slucaju, Zelenooka, cesca je kombinacija dominantne majke i odsutnog (fizicki i/ili psihicki) oca, sto je gadna kombinacija posebno za musku decu :)...Pasivnost je, uglavnom (ako nije posledica neke nasledne bolesti, ne i autizma, autisticni su vrlo aktivni u svom svetu, jedino sto ih zajednicki svet uopste ne interesuje) posledica jakih INHIBICIJA i stoga je (samo prividno paradoksalno) cesto pracena psihofizickom iscrpljenoscu (hronicnim umorom) jer te inhibicije (najcesce povezane sa AMBIVALENTNIM teznjama prema bliskim ljudima) odnose strasno puno energije...Naravno niti je pasivnost losa sama po sebi, niti je aktivnost sama po sebi dobra, sve zavisi od CILJEVA kojima je usmereno dato ponasanje, dakle ako smo mentalno aktivni mozemo mnogo toga postici pasivnim ponasanjem i, obrnuto, "manijacka" aktivnost cesto je izraz impulsivnog karaktera.
Ajde mi pojasni te inhibicije.
Imam druga koji se uklapa u semu jedinac sin dominantne majke itd,ali imam i drugaricu koja ima strava roditelje a opet je izrazito pasivna,kao i on.
Doduse ona je malo buca al to opet nije po meni neki razlog...
Uglavnom ispricaj mi lepo sve o tom faktoru inhibicije. Hvala unapred.
 
Posto ste tako ljubazno zamolili da pokusam da malo razjasnim stvari u vezi sa pasivnoscu i inhibicijama, koliko se to moze na ovakvom mestu, "sve" o tome necu moci da kazem, ponajvise zato sto nisam sveznalica :)...
Prvo Kalimero/ka: u psihologijama su razlike mnogo fundamentalnije nego u fizici, to bi bilo kao da se de fizicari ne slazu ni koju matematiku treba koristiti u racunicama...A sto se tice boldiranog pasusa tu sam pokusao da razlikujem MENTALNU (psihicku) i AKCIONU pasivnost...Mnogi ciljevi mogu da se mnogo uspesnije postignu ako se neko vreme "upasivimo" nego ako smo u freneticnoj akciji, naravno ako smo pre toga napravili dobar plan (tj. bili mentalno aktivni), na primer ako na intervjuu za posao mnogo je vaznije pazljivo pratiti reakcije intervijuera na ono sto kazemo i pustiti njega da kaze sta ocekuje od nas, nego odavati utisak (hiper)aktivnog buduceg clana kolektiva, sto se moze doziveti i kao pretnja.
Drugo, Zelenooka inhibicija je osnovni psihicki mehanizam na osnovu kog kontrolisemo nase ponasanje, ona je u osnovi prakticno svih mehanizama odbrane...Dakle kad se javi ideja koja nije prihvatljiva za nas Ego (recimo da pojedemo celu cokoladnu tortu :)) mi svesno inhibiramo nezeljeno ponasanje....Na zalost vecina inhibicija je NESVESNA i stecena u ranom detinjstvu, pa se javljaju automatski i cesto se PRENOSE na potpuno neutralne sadrzaje, tako da se gotovo svaka inicijativa dozivljava kao prekrsaj POUNUTRENIH roditeljskih zabrana, sto izaziva signalni strah (anksioznost) a ova blokira samu ideju i/ili emocije koje su vezane sa njom....Ako to ne uspe, raste strah pa su neophodne akcije koje ce ponistiti znacenje nastajuce ideje...Naravno postoje situacije i supstance koje, bar privremeno, ukidaju inhibicije (sto je posebno znacajno za sve pivare i destilerije :)) i dopustaju potisnutim sadrzajima da se vrate u svest...Onda nastaje problem INTEGRACIJE tih sadrzaja u nas karakter, zbog cega se desava da ponekad postupamo kao da "nismo pri sebi"....Ali to je nova tema, a ja vise nemam vremena za pisanje...Samo jedna napomena, ovo su teorijske postavke u koje se NIKAD ne uklapaju realni ljudi, zbog cega vecina velikih teoreticara u psihoanalizi i psihologiji nisu bili neki terapeuti, i obrnuto.
 
Minotaur:
A sto se tice boldiranog pasusa tu sam pokusao da razlikujem MENTALNU (psihicku) i AKCIONU pasivnost...
Sad je jasno, hvala. :D
Kada govorim/mislim o pasivnosti, podrazumevam obe - i mentalnu i fizicku... Zapravo, pre svega mentalnu. :roll:

Inhibicije... Hm, pa ako nas sprecavaju da pojedemo celu tortu,
onda one i nisu sasvim lose... :D
I jos nesto - mogu li nas inhibicije voditi u selektovanu fizicku pasivnost? Ili nas tamo zapravo uvek vodi metalna aktivnost?

I mogu li inhibirani ljudi imati ponasanje fizicki vrlo aktivnih osoba?
 
Da bi covek ucinio napor potreban mu je motiv. Kada nam je do neceg stalo, nismo pasivni. Zato i ne podnosim podelu ljudi na vredne i lenje. Valjda ne postoji covek kome ni do cega nije stalo, ili koji nema neki interes.. Znam jednu osobu kojoj od malena govore da je lenj i jedva sam mu objasnila da to moze da se meri na sto nacina i da su ti koji su ga tako procenili lenji po mnogim kriterijumima. Ne mozemo biti pasivni ili aktivni uopsteno.
 
Lenji za sta?
... da uce?
...da zarade?
...da usisaju prasinu?
...da se okupaju?
...da poprave sta treba po kuci?

Ne znam nikoga ko je sve stigao da uradi i za koga se ne bi moglo reci da je lenj ( u nekoj oblasti) tako da mi je to besmisleno. volela bih da me demantujes, zanima me lenjost kao pojava, cak sam i jednu temu o tome postavila.

Ko je lenj (ili pasivan) ?
 
Ja znam lenje da uče,znam lenje da rade i zarade, znam lenje da usisaju prašinu , znam lenje da se okupaju, a posebno za popravke......

Lenjost nije samo odstustvo motiva, nego i suprotnost od radinosti....interaktivnost prema okolini je deo toga, što bi se reklo pasivnost je deo lenjosti (ne ulazim šta koga izaziva)...
Ja znam lenje osobe....
a znam i pasivne osobe....
A znam i bezvoljne osobe....

Znam lenje osobe koje su dozvolile da ih pasivnost prema svojoj lenjosti dovede do bezvoljnosti iz koje se još nisu izvukle.....

Evo vam dobre rečenice za utvrdjivanje šta koga i kad....

Lenjost dolazi ponekad kod mene iz umora....i tada je lenjost , ali i umor.....
Možda je i nedostatak volje , ili procena da je nepotrebno aktivirati volju....i stvoriti želju ili nameru.
Onda bih mogao volju definisati kao odgovornost (obradu signala inputa i outputa) prema dinamici mene i mog okruženja.
Onda bi bezvolju mogao da definišem kao odsustvo ili prekid obrade signala inputa i outputa....bilo na inputu , bilo na outputu...
Na izlazu bi uzrok bio strah , fobije, paralize, a na ulazu apatija , melanholija, otupelost, depresija.
Lenjost bi mogao da definišem kao količinu energije i energičnosti , elan, stamina, energija života u malom rezervoaru.Očigledno da onda zavisi od kondicije , rutine, praga inervacije....

Pasivnost bi bilo nešto sa povratnom spregom detekcije okidanja samog brojača pokrenutih želja , ali i klokovan proces obrade signala inputa i outputa...Kao da je povratna sprega uvedena kao samozaštita od nepotrebnog reagovanja sistema volje na male promene , na nereagovane promene (ostavljajući tako trag svake odluke u povećanju praga indiferencije i praga nereagovanja na dalje), ali i na brze promene (hirovitost,brže od vremena potrebnog mozgu da stigne do odredjene dubine path praćenja misli uzroka i posledica).
Ovo bi značilo da pasivnost ima ulogu u sticanju mudrosti , tj da ljudi koji teže mudrosti tuniraju , podešavaju svoju pasivnost prema svojoj inteligenciji i dubini shvatanja.
Ovo znači da pasivnost kada je premala dovodi do lakomosti, tj brži jezik, ruka od pameti....
Ovo znači dalje da pasivnost može otići u drugu stranu , ako input ne prati promene nivoa pasivnosti i nivoa inteligencije i dubine svesti...Znači da pasivnost može dovesti do paralize , ako input nalog ostane na visokom nivou sa komandom za povećanje pasivnosti zbog nekog poremećaja input logike.....šoka....
(ovde mi se na prvi pogled čini pogrešno to što u inpute ne spadaju strah , jer se obično smatra da je strah uzrok paralize....,a u ovom dahu logičkog divljanja kod mene je apatija , melanholija, otupelost, depresija, znači sve bolesti percepcije....Iskreno i strah i fobije spadaju u bolesti percepcije...U stvari tek sad vidim da sam ih opisao kao izlazne baš zbog toga što su u povratnoj sprezi, a možda uopšte nisu u povratnoj sprezi već u sporednoj grani koja kontroliše pasivnost , ali isto od signala ulaza u koje bih sada ubrojio i strah, fobije , dok paralize ne bih jer je to samo efekat blokade, odlaska u zasićenje(elektrotehničarski izraz).)

Ovo sve više liči na teoriju balansa aktive i pasive u kojoj nezavisno i nekomplementarno (nisu im nivoi takvi da im je zbir jednak stabilnim 100%) zavise od ulaznih signala....Koliko su zavisni od kojih signala i koliko je pojačanje , zavisi od karaktera, mentalnog sklopa, kao i predistorije...iskustva....
fizičke snage, dinamike, navike....i PRIZNAVANJA SVOJE SLABOSTI I NEZNANJA.
Boldovao sam ono što čini decu tako uzvišenom u odnosu na patetične odrasle primerke....
 
Harmony:
Lenji za sta?
... da uce?
...da zarade?
...da usisaju prasinu?
...da se okupaju?
...da poprave sta treba po kuci?

Ne znam nikoga ko je sve stigao da uradi i za koga se ne bi moglo reci da je lenj ( u nekoj oblasti) tako da mi je to besmisleno. volela bih da me demantujes, zanima me lenjost kao pojava, cak sam i jednu temu o tome postavila.

Ko je lenj (ili pasivan) ?
Ja sam lenj iliti pasivan
 
patak ti si lenjost sveo na fizicke poslove...sa sela si ; )
neko je tu da radi fizicke a neko da radi ostale...
mada fizicki poslovi su zdravi
ali u dokolici razne pametne misli dodju na um
 
Evo u vezi lenjosti prema sebi.....

Čini mi se da osobe koje su u nekom periodu bile lenje prema sebi ili svom zdravlju (i to smatraju) imaju pojačan poriv za narcisoidnim lickanjem(u koje ne spada samo pranje, šminka, teretana, umivanje, mirisi, frizura, nokti, sredjivanje svog kutka) tj . bolje rečeno za posvećivanjem vremena sebi....kompenzacija svoje oholosti i samokažnjavanje zbog prošlog zanemarivanja svojih potreba....

P.S. Ne vidim ni jedan razlog zašto bi neko ikada zapao u dokolicu...Jer ne verujem da u svakom čoveku čuči bar 20% hedonističkog, pa očekujem da i kada se pojavi dokolica i slobodno vreme , tih 20% preuzme stvar....Ili možda razmišljanje košta?
Naravno da gornji post nema veze sa konačnom verzijom , i naravno da će lenjost obuhvatiti sve aspekte aktivnosti ljudi, samo što mora biti jasno da su jako različite mentalne i moždane aktivnosti od fizičkih, i ne mogu jednostavno preslikati zaključke za fizičku aktivnost (koja uvek ima veze sa animalnim) na mentalnu aktivnost (koja ima veze sa svešću, konformnim, pamćenjem).
 
?:
beti koja je alternativa smrti? ako ne smrt - onda besmrtnost? pa citala sam neke teorije koje to proucavaju


:) Jeste mizzo, i to je neko rešenje!
Ali to je opozit.
Odgovor na svoje pitanje ćeš dobiti tako što ćeš rešiti zagobetku "šta sve možeš umesto da umreš".
Možeš svašta :P
 
ja sad više ne znam jesam li lenja ili pasivna...ili i jedno i drugo?
ali u svakom slučaju je to ono što najviše mrzim kod sebe...
nedostatak inicijative...nedostatak volje...
baš bih volela da čujem mišljenje www.
 

Back
Top