Partneri s djecom i bez djece, život bez djece, nemogućnost imati biološku djecu, parovi koji ne mogu dobiti dijete, neplodnost, problemi s trudnoćom

[Ateist484]

​
Imam 39 god. Nemam djece, jer nažalost ne mogu imati vlastitu biološku djecu. Nisam se ženio nikad, i solo živim. Kad sam saznao da neću nikad moći imati svoju biološku djecu, bio sam šokiran prvi dan jako, nisam mentalno bio za ništa taj dan. Drugi dan sam bio na 50%. Onda sam se pomirio sa situacijom, i pronalazim nove životne spoznaje i smisao. Sad drugačije gledam na svoj život. Želim provesti ostatak života tako da se odnosim prema samome sebi, kao da sam svoje vlastito dijete. Sve ono što bi usmjerio na vlastito biološko dijete da ga mogu imati, usmjeriti ću na samog sebe. Nije da sam sebičan, sve bi dao da mogu imati vlastitu biološku djecu, ali priroda me je limitirala. Želim provesti život na najljepši mogući način. Da nisam saznao da ne mogu imati djecu, moj život bi onda drugačije postavio. Mislim da nikad neću reći roditeljima da im ne mogu podariti potomke, jer ne želim da osjećaju prazninu zbog toga, a ne može se ništa tu promjeniti. Obiteljska loza će se nadam nastaviti sa obje strane mojih baka i djedova, sa mamine strane imam malog bratića, a sa tatine strane imam polu nećaka i dva bratića, tako da se nadam da će se tu biologija nastaviti od mjesta sa kojeg ja nisam mogao. Naprotiv, svjestan sam da je opće mišljenje da ljudi žele produžiti svoje gene, iza sebe imati potomke, ali to je iluzija prirode za produživanje vrste, prirodna selekcija. Svjestan sam da ljudi kao bića prenose na djecu 50% gena od svakog roditelja. Dijete našeg djeteta nasljeđuje 25% naših gena u najboljem slučaju, koje nasljeđuje od dva djeda i dvije bake. Dijete od našeg unuka ima 4 djeda i 4 bake, što znači da nasljeđuje 12,5 naših gena. Svakim novim naraštajem, naši geni koji se prenose, svaki put dvostruko manje nasljeđuju našeg "JA". Količina DNK koju nasljeđujete od svakog od svojih predaka dijeli se na pola za svaku generaciju. Dakle, nasljeđujete 50% od svakog roditelja, 25% od svakog djeda i bake, 12,5% od svakog pradjeda, 6,25% od svakog pra-prabake, itd. Nikada zapravo nećete doći do nule dijeljenjem broja na pola u teoriji. Ali, nažalost, naši geni se ne prenose uvijek, jer se gube, naši potomci ne nasljeđuju uvijek naše gene, doslovno, preskoče generaciju. Vratimo se unazad... Ako udvostručite broj predaka u svakoj generaciji, 2 roditelja, 4 bake i djedova, i tako dalje, možemo vidjeti da do vremena kada se vratite 10 generacija unatrag, imate potencijal za 1024 linije predaka. Očekuje se da će svaka generacija koju vraćamo upola smanjiti količinu autosomnog genetskog materijala koju vam daje predak. Budući da je ovaj materijal naslijeđen u komadima, moramo se vratiti samo ~9 generacija unatrag dok ne postane prilično vjerojatno da vam je određeni predak doprinio nula vašeg autosomnog materijala. Međutim, kako generacije odmiču, sve su manje šanse da će vaši potomci nositi vaš DNK. Nakon 10 generacija, nosite samo DNK otprilike polovice svojih predaka. Nakon 20 generacija, otprilike 1 od 1000. Na temelju obiteljskog stabla, uvijek ste genealoški povezani, ali ne možete biti genetski povezani. Nakon otprilike 8 generacija, imate genetski materijal od sve manje i manje svojih predaka. Nakon 16 generacija, imate samo DNK od oko 2% svojih predaka, a ona se stalno smanjuje. Svi mi ljudi smo genetski povezani od zajedničkih predaka. I mi, i naši potomci nakon nekoliko generacija ćemo biti dio gena naših zajedničkih predaka. Naši potomci ne nasljeđuju uvijek naše gene novim naraštajima. Doslovno, preskoči ih, ili se izgube naši geni. Jer da uvijek točno nasljeđujemo gene od oca i majke, onda bi svaki put točno dobili ista dva brata ili sestre kad roditelji imaju više djece. Djeca ne izgledaju isto, što znači da su nasljedili više gena od jednog roditelja a manje od drugog koje su preskočili. A osobito, kad prođe deset generacija, naši potomci će imati potencijal za 1024 pretka. Naši preci broje više od milijun u 20 generacija s našim 16. pradjedovima i bakama iz otprilike 1525. godine ako nitko od njih nije bio u srodstvu kroz više od jedne obitelji. U 8 generacija imate 254 pretka u toj generaciji. U 15 generacija preko 32 000 predaka u toj generaciji. Zbog nasumičnog preslagivanja gena u svakoj sljedećoj generaciji, neki od vaših predaka nesrazmjerno doprinose vašem genomu, dok drugi ne doprinose baš ništa. Prema izračunima, svi mi nosimo gene od manje od polovice svojih predaka od 11 generacija unatrag. Tako da naši geni će kroz nekoliko generacija vjerojatno biti izgubljeni. To je prirodna selekcija. Nisam nikad o tome razmišljao, prije nego sam saznao da nikad neću moći imati biološku djecu. Pomirio sam se s tim. Ne osjećam se manje vrijedan zbog toga. Svijestan sam da ono što mi je priroda oduzela, može mi dati nešto najbolje od onoga što je većini ljudi koji mogu imati biološku djecu oduzela. Želim iskoristiti to za svog života. Želim ostatak provesti na najbolji mogući način. Ne želim biti ničim opterećen, jer ništa što danas postignem neću moći nikome ostaviti iza sebe. Zato ću sve ono što imam, iskoristiti maksimalno za svog života za vlastiti probitak. I sad, da li bi bio sa nekom ženskom koja ima vlastitu djecu biološku? Meni je važna s njom fizička privlačnost. Jer to mi je jedino još ostalo, pošto sam limitiran. Tako da bi to bilo presudno dali bi bio sa nekom ženskom koja ima djecu s nekim. Kad bi s njom bio kompatibilan, pošto ona ima djecu a ja ne, bio bi s njom, ali nebi živio s njom. Jer ne želim se limitirat životu s ničim što mi može ograničavat prilike življenja... Bili bi skupa, ali svako kod svoje kuće. Svakako bi živio s nekom koja je u sličnoj situaciji kao ja, pa ako smo kompatibilni, zajedno bi ulagali u sebe i skupa ostarili, kao mladi bi bili ljubavnici, a kao stari bi bili kao brat i sestra. To je moj izbor, nikome nisam dužan opravdavati svoje razloge niti primati ideje kako ću provesti svoj život. Ja imam samo jedan život, i ja biram svoj smisao života. Dragi članovi, da li ima još tko da ne može imati vlastitu biološku djecu, kako se nosite s time? Da li ste uspjeli uz poteškoće dobiti djecu, ako jeste, kakav je vama bio životni put? Dali ste u braku, rastavljeni, solo? Dali bi bili s partnerom koji ima djecu ako vi nemate vlastitu biološku djecu?
	​

 

[Kćerka Direktora Cirkusa]

Kad si kopirao tekst sa drugog foruma, trebao si paziti kako kopiraš
Pa usvojiti možeš uvijek

 

[Ateist484]

Kad si kopirao tekst sa drugog foruma, trebao si paziti kako kopiraš
Pa usvojiti možeš uvijek

To je moj vlastiti tekst, i moja priča

Ne želim usvojiti, ako ne mogu imati vlastite potomke. Ne bi bio sretan niti ispunjen. Bio bi ograničen. Jedino sam preostao sam sebi, i prema sebi i svom životu koji mi je preostao, ću se odnositi kao prema vlastitoj djeci koju nažalost ne mogu imati.

 

[Kćerka Direktora Cirkusa]

Pa ne razumijem šta nas onda pitaš?
Odlučio si da ćeš sebe tretirati kao svoje dijete.

 

[pertowic]

deca su luksuz. ovako barem mozes da trosis pare na pivo i travu umesto na pelene,knjige i ostale gluposti sto su deci potrebne

 

[Ateist484]

deca su luksuz. ovako barem mozes da trosis pare na pivo i travu umesto na pelene,knjige i ostale gluposti sto su deci potrebne

Još da nadodam na tekst u uvodu koji sam otvorio, samo kad se sjetim pregleda kod urologa koje muškarac prođe, preglede i ultrazvuk testisa i spolnih organa, koje osim doktora i urologa, sudjeluju i mlade naučnice koje to promatraju i uče, čekanja termina i druge pretrage, i taj dan mi je bio podsjetnik što svi parovi prolaze i susreću se koji ne mogu prirodnim putem imati djecu.

Nisam tip koji pije, drogira se, kocka... više sam sportski tip. Ali zato, tu su drugi užitci življenja, masaže, bazeni, višednevno posjećivanje kavana, putovanja, sex bez ograničenja... i drugi užitci...

 

[Ateist484]

To mi je jedino u životu za šta mogu živjeti... zbog sebe. Netko živi za svoju djecu, a ja živim zbog sebe, i svojih roditelja.

 

[Ateist484]

Pa ne razumijem što nas onda pitate?
Odlučili ste se prema sebi ponašati kao prema vlastitom djetetu.

Nisam pitanjem tražio niti očekivao da meni netko nudi rješenja za moj problem i moj životni izbor, nego da samo podjelim na forumu svoje iskustvo i da čujem tuđa iskustva, da li tko ima slično iskustvo ili drugačije iskustvo, i podjeli to s nama ako želi. Imam dovoljno godina da sam sa sobom nosim i pronađem rješenja što se mog smisla življenja tiče. Pošto je to tako kako je kod mene, želio sam to podjeliti sa sličnima sebi, i čuti tuđa iskustva, i da podjelimo to skupa na forumu.

 

[Banovic Strahinja]

Nisam pitanjem tražio niti očekivao da meni netko nudi rješenja za moj problem i moj životni izbor, nego da samo podjelim na forumu svoje iskustvo i da čujem tuđa iskustva, da li tko ima slično iskustvo ili drugačije iskustvo, i podjeli to s nama ako želi. Imam dovoljno godina da sam sa sobom nosim i pronađem rješenja što se mog smisla življenja tiče. Pošto je to tako kako je kod mene, želio sam to podjeliti sa sličnima sebi, i čuti tuđa iskustva, i da podjelimo to skupa na forumu. Pogledajte prilog 1648117

Ima dosta zena koje su prosle dob da imaju decu, a same su, tako da mozes naci partnera.
A ima i dosta devojaka/zena koje ne zele decu ili takoodje ne mogu imati decu.

 

[Ateist484]

Nekad kad vidim druge parove koji imaju djecu, bude mi žao sebe što mi je priroda oduzela priliku da se ostvarim kao otac. Ali pomirio sam se s tim, život ide dalje. Nije smisao postojanja imati biološku djecu. Ljudi sami stvaraju smisao života. Nije sve da samo treba imati djecu, postojimo i mi kao pojedinci i trebamo da se ostvarimo. A ne da imamo potraćen život. Ljudi imaju urođen podsvjesni poriv za produživanjem svojih gena, isto poput poriva zaljubljenosti koja stvara iluziju u našim glavama s ciljem da spoji dvoje za produživanjem vrste. To je ljudima priroda evolucijom ugradila, ali im nije ugradila znanje da budu svjesni zašto imaju taj poriv i koja mu je svrha i što stoji zapravo iza nje niti koliko će to dugo biti korisno za nas. Realno, kao i sve što vrijeme pregazi, tako vrijeme i pregazi i gene koje ljude prenose na svoju djecu. Ti naši geni kroz nekoliko generacija potpuno nestanu i ne postoji niti jedan jedini gen od nas koji će nasljediti naš potomak od nas za nekoliko sljedećih generacija. Sav naš DNA materijal će biti vjerojatno izbrisan. I sad, priroda čovjeku nije dala da se brine o tome niti dala mu tome na razmišljanje, već samo nam je dala da imamo poriv i prilagodimo svoj život za novi naraštaj. Nije mi to nikakav čin ohrabrenja. Imao bi i ja djecu da mogu, bez obzira na ovu računicu.

 

[Ateist484]

Teško je odustati samovoljno od ideje da nismo pravi žena/muškarac ili da nećemo imati ispunjen život bez iskustva trudnoće i poroda, danak nemogućnosti imati biološku djecu.
To je propaganda. Nema razloga zašto ta iskustva moraju igrati tako središnju ulogu u svačijem životu da se bez njih osjećaju manjkavo. Donio sam svjesnu odluku da neću dopustiti društvu, medijima, mojim prijateljima ili obitelji da odluče umjesto mene što će biti temelj mog života. Postoji mnogo, mnogo, mnogo načina da se pronađe smisao u životu. Djeca su jedna opcija, ali ne i jedina.
Prihvatite da ćete ostaviti trag svijetu svojim vještinama i sposobnostima kao ljudi dobrog srca, a ne samo intelektom ili ljepotom koju ćete genetski prenijeti.
Ako odlučite ne usvojiti, prihvatite sudbinu koju vam je život dodijelio.
To je puno što je život stavio na naša pleća. To je što je. Vrijeme, naporan rad, ljubaznost jednih prema drugima i empatija za put koji svatko od nas mora proći je ono što trenutno imamo.
Svi imamo mnogo toga.
Rad sa samim sobom ili svojim terapeutom na redefiniranju svojih očekivanja i vrijednosti i utvrđivanju onoga što nas čini sretnima i tko smo.
I ja nosim taj teret na svojim plećima, da nikad neću moći imati svoju biološku djecu, i jako bi silno volio ostaviti trag svojim vještinama i sposobnostima kao osoba dobrog srca i voljan biti mentor nekome kroz život, i intelektom i ljepotom koju ću genetski prenijeti. Teško se mirim s tim. Vjerujem da jedino rad na sebi, i provesti život na najljepši mogući način, donosi smisao života, mir i pomirenje.
Volio bih da imam bolji odgovor, ali ne postoji brza hrana za prihvaćanje teške istine. Želim vam sve najbolje.

 

[Џорџи]

Neki copy paste text

 

[Bodulica]

Zanimljiva tema i imam par prijatelja sa takvim problemom.
Ono što primjećujem oko sebe je da sve više slušam o IVF i teškoćama zatrudnjivanja.
Prihvatanje sudbine ili volje Boga zavisi od visine naše duhovne svijesti.
Poznajem par koji je religiozan i čak nisu htjeli ni da traže do koga je već prihvatili a vjerovatno je i dalje jako teško.
Drugi par uporno pokušava sa puno nade i razočarenja ali se ne miri..
Ja sam svoje djete savjetovala ako ne bude u mogućnosti da ima biološko da usvoji i pruži ljubav nekom ko je uskraćen u sirotištu.
Strašno me sojmila i takla priča pokojne Esme Redžepove koja je podigla brdo djece iz sirotišta.

Ja bi tako tražila smisao života i da ostavim neki trag iza sebe ali normalno nije svak isti i svi imamo svoje razloge kako bi i šta uradili.

Želim da vjerujem da je život na Zemlji samo test i škola u koju dolazimo iz nekog duhovnog svijeta i da nam je pravi dom možda daleko u nekoj drugoj dimenziji.
Nekom je dat zadatak da se snadje najbolje sa gubitkom, nekom sa djetetom sa posebnim potrebama i onda se testira naša vještina da iz najgoreg stvorimo najbolje što možemo.

Možda će na primjer roditelji koji sa djecom koja imaju STXBP1 svojom vjerom i borbom izgurati uspješnu gen terapiju da djeluje i olakšati život svim budućim koji se rode sa tim mutiranim genom.

Znači, pokušati misliti kolektivno a ne individualno, izboriti se iz najgoreg učiniti najbolje što možemo. Promjeniti jedan život na bolje i napravio si veliki pomak napred.

 

[pop80]

pa ako nađeš ženu probaj da usvojiš dete

 

[Bodulica]

Baš je šteta i nepravda da dobri i kvalitetni ljudi ne mogu naći lako partnera.
Imam drugaricu od 39 godina ,veliki romantik i nema hrabrosti za veze jer je bila povredjena i misli da muškarci koje sretne ili nisu dovoljno romantični ili vole da švrljaju. I njoj su djeca pod “ne mora” i da joj je naći nekog da zajedno stare ali ni to nije lako.

 

[Ateist484]

pa ako nađeš ženu probaj da usvojiš dete

Imam nekad flashbackove zbog te situacije, teško se mirim s tim. Čim kad vidim nekog da vodi dijete, pojavi mi se taj neugodan osjećaj. Gledam ih sa djecom, i uvijek u mislima proradi želja. Ali znaš da to nije moguće.
Vidjet ću šta ću kad nađem partnericu, biti će kako će biti.

 

[Ateist484]

Zanimljiva tema i imam par prijatelja sa takvim problemom.
Ono što primjećujem oko sebe je da sve više slušam o IVF i teškoćama zatrudnjivanja.
Prihvatanje sudbine ili volje Boga zavisi od visine naše duhovne svijesti.
Poznajem par koji je religiozan i čak nisu htjeli ni da traže do koga je već prihvatili a vjerovatno je i dalje jako teško.
Drugi par uporno pokušava sa puno nade i razočarenja ali se ne miri..
Ja sam svoje djete savjetovala ako ne bude u mogućnosti da ima biološko da usvoji i pruži ljubav nekom ko je uskraćen u sirotištu.
Strašno me sojmila i takla priča pokojne Esme Redžepove koja je podigla brdo djece iz sirotišta.

Ja bi tako tražila smisao života i da ostavim neki trag iza sebe ali normalno nije svak isti i svi imamo svoje razloge kako bi i šta uradili.

Želim da vjerujem da je život na Zemlji samo test i škola u koju dolazimo iz nekog duhovnog svijeta i da nam je pravi dom možda daleko u nekoj drugoj dimenziji.
Nekom je dat zadatak da se snadje najbolje sa gubitkom, nekom sa djetetom sa posebnim potrebama i onda se testira naša vještina da iz najgoreg stvorimo najbolje što možemo.

Možda će na primjer roditelji koji sa djecom koja imaju STXBP1 svojom vjerom i borbom izgurati uspješnu gen terapiju da djeluje i olakšati život svim budućim koji se rode sa tim mutiranim genom.

Znači, pokušati misliti kolektivno a ne individualno, izboriti se iz najgoreg učiniti najbolje što možemo. Promjeniti jedan život na bolje i napravio si veliki pomak napred.

Meni je neugodno nekome priznati koga poznam da ne mogu imati biološku djecu. Rekao sam jedino roditeljima i bratu, ali ne brzo i lako. Malo sam se morao pripremiti mentalno.
Jesu prijatelji rekli koji je uzrok neplodnosti?

 

[pop80]

Imam nekad flashbackove zbog te situacije, teško se mirim s tim. Čim kad vidim nekog da vodi dijete, pojavi mi se taj neugodan osjećaj. Gledam ih sa djecom, i uvijek u mislima proradi želja. Ali znaš da to nije moguće.
Vidjet ću šta ću kad nađem partnericu, biti će kako će biti.

pa imaćeš dete kada usvojiš.. ali prvo da nađeš neku dobru ženu koja će to da prihvati

 

[Bodulica]

Meni je neugodno nekome priznati koga poznam da ne mogu imati biološku djecu. Rekao sam jedino roditeljima i bratu, ali ne brzo i lako. Malo sam se morao pripremiti mentalno.
Jesu prijatelji rekli koji je uzrok neplodnosti?

Nismo išli u te detalje. Stvarno ne znam.