PARANORMALNE POJAVE-vaša lična iskustva

Својевремено сам се бавио Силва контролом ума која ми нажлост није давала никакве резултате у покушају да је употребим за остварење својих животних циљева ( због чега сам се и пријавио на семинар ), али ми је зато дала ИЗВАНРЕДНЕ резултате у области јасновиђења. Био сам у стању да користећи једну технику на менталном екрану видим особу, опишем је и постављањем питања дођем до информација које ме занимају. Међутим, након одређеног времена и та способност је почела да бледи тако да сам баталио Силву...но и даље се сећам да су многи били одушевљени кад сам радио читање њихових познаника.
 
Mnogo puta u zivotu sam cula najrazlicitije price o duhovima ili silama, kako god, koje su mi, moram da priznam bile pomalo smesne. Tesko je i poverovati u tako nesto kad vam neko dodje sa pricom: " Znas, moja drugarica mi je pricala da je njena sestra od tetke imala komsiju koji je skocio sa 5-og sprata jer su ga proganjali duhovi".:confused: :think:

Bila sam skepticna sto se tice tih stvari sve dok sama nisam dozivela nesto sto je zauvek promenilo moje razmisljanje, shvatanje i pogled na svet.Pocela sam ozbiljno da razmisljam o zivotu posle zemaljske smrti, zalutalim dusama, dobrim i losim silama i svemu sto sto se moze nazvati paranormalnim.
Pre dve godine uselili smo se u novu kucu (tek izgradjenu) koja se nalazi u istom dvoristu gde je bila kuca u kojoj smo prethodno ziveli. Sve je bilo ok do pre nekoliko meseci. Bila je to obicna noc, posla sam na spavanje i kada sam legla pocelo je nesto cudno da se desava, nesto sto nikad ranije nije. Osecala sam necije prisustvo. U pocetku nisam obracala paznju jer sam bila sigurna da umisljam, ali kako je vreme prolazilo bila sam sve vise napeta i uplasena. U jednom trenutku nesto je lupilo u kuhinji koja je odmah pored moje sobe. Bio je to nekakav tup udarac. Istog momenta sam skocila iz kreveta i tada je nakakav hladan vetar prosao kroz moju sobu i u isto vreme je pocelo da treperi svetlo u malom hodniku ispred sobe. Ubrzo su se cula jos dva, sada mnogo jaca udarca u kuhinji i bez razmisljanja sam skocila i pocela da trcim prema sobi mojih roditelja koja mi se u tom trenutku cinila predaleko. Od straha i oduzetosti sam izgubila pojam o vremenu,prostoru i sebi samoj. Stigla sam do sobe i pocela da lupam i rukama i nogama. Kada su otvorili vrata, rasplakala sam se i sve im ispricala, tata mi naravno nije verovao, ali mami nije bas bilo svejedno, tako da je to vece ostala da spava samnom u mojoj sobi.
Sledeci dan, zvala sam decka i zamolila ga da dodje na par dana kod mene i usput mu ispricam sta se desilo. Verovao mi je jer je i sam imao slicna iskustva. tu noc kada je dosao nista se nije desilo. Sledeca noc, opet nista. Pocela sam vec da sumnjam u ono sto sam cula i zazalila sam sto sam mu uopste i rekla sta se desilo. Medjutim, jedno vece dok smo gledali film, pocelo je nesto da lupka po kuhinji. Brzo sam ugasila TV i oboje smo bukvalno prestali da disemo da bi sto bolje culi to lupkanje koje se ubrzo pretvorilo u divljacko lupanje. Pojavio se i zvuk lomljenja i razbijanja, ali kada su moji izletili iz sobe da vide sta se desava, sve je prestalo. Svaka stvar u kuhinji je bila na svom mestu,kao da se nista nije desilo,a verovatno i nije,mada tesko je objasniti jer je nas cetvoro u kuci culo isto. Bila sam strasno uplasena i izbezumljena, ali u neku ruku mi je bilo lakse jer sam dokazala i sebi i njima da nisam luda i da ne umisljam . Narednih par dana stvari su postajale sve gore. Stalno su se culi koraci, lupanje (uglavnom u kuhinji i mojoj sobi), zvizdanje, svetla su stalno treperila, stvari su se cesto premestale ili padale...Zvali smo i svestenika koji nam je posvetio kucu. Rekao je da postoji jako prisustvo u kuci i neka cudna tezina koja ga je zabrinjavala. Obavio je sve i nadali smo da je tom kosmaru konacno dosao kraj. I stvarno smo bili mirni, ali samo par nedelja. Ubrzo je sve pocelo po starom, doduse, sada mnogo redje, ali i dalje se desava isto, mozda cak i intenzivnije. Vremenom smo se svi u kucu sve manje obazirali na to iako se i dalje plasimo. Ne znamo sta da radimo ni kome da se obratimo. Prosto prolazimo kroz pakao. Sreca je valjda u tome sto nam to nesto nije naudilo hvala Bogu, a nadam se da ni nece!

Mnogo je nazalost onih koji prozivljavaju isto ili slicno sto i ja. To je nesto za sta se ne mogu naci prave reci koje bi opisale taj grozan i cudan osecaj kada je nesto u vasoj blizini ne materijalno i neopipljivo, nevidljivo i jezivo.

Dakle ovo je tema za one koji su imali iskustva sa paranormalnim pojavama pa zato pisite. Naravno i oni koji nisu imali iskustva sa tim neka slobodno iznesu svoje misljenje ili neki komentar, kritiku...
Meni se prekljuce desilo nesto cudno,ne za ni da li je paranormalno ali cudno,svakako,jeste.Naime,izasla sam sa kcerkom da setam,padao je sumrak,odlucila sam malo da je snimim.I dok sam je snimala,cudni obrisi u vidu nekih tackica su proletali pored nje.Ali to nije najcudnije...kasnije,stavila sam kcerku da spava i odlucila da pogledam snimak,utisala ga do kraja posto sam bila u istoj sobi gde je ona spavala.I,najedamput,kako je snimak poceo, umesto moje kcerke se pojavljuje nekakav lik,lici na Indijca,u odelu,u nekoj sobi sa gomilom tepiha,antikni namestaj.Nosi naocare,kao priblizio se mom ekranu kao u filmovima kako se priblizavaju televizoru i nesto mi govori.I dok govori,postepeno se odaljuje od ekrana mog.Ja u neverici, pustam snimak opet i opet isto.Prvih par sekundi kcerka i opet on.Ja treci put da pustim i da pojacam zvuk,da vise vidim sta mi prica,snimak normalan....
 
Za vreme predratnih godina pre 90-tih i tokom ratnih 90-tih kao klinac sam imao neke cudne manifestacije koje bi podveo pod kolektivno nesvesno...
Recimo neposredno pred obaranje americkog F-117 sam intezivno razmisljao kako bi to bio fin trofej da im oborimo...bukvalno na dan dva pre obaranja istog...

E sad...ne znam da li su moje zelje bile delom opste srpske mentalne-psiho samodbrane ili one grupe 69 il kako se vec zvala...ili delom opsteg kolektivnog nesvesnog...ali...avion je oboren ;)
"Nevidljivi avion" oboren nevidljivom sverpskom silom... ;)

Takodje, neposredno pred pocetak rata u gradu u kojem sam tad ziveo...sam kao klinja imao neke cudne snove, kao neke nocne more koje su shvaticu tek kasnije nagovestavale ratni haos koji ce zavladati koju godinu posle...

Kao sto zivotinje osete ono kad ce nastupiti zemljotres ili poplava...tako verujem i ljudi, a deca kao neiskvarene duse jos i ponajvise...predosete kad se blizi neko zlo neka nevolja...
U tom smislu to posmatram


..
 
Poz ja sam novi ovde, imam da vam ispricam jednu pricu iz okoline Uzica koju sam cuo.Pre nekih 27, 28 godina dogodila se saobracajna nesreca kod Zlatibora gde su poginuli 3 momka i dve devojke. Vozaci su pricali da ih nocu stopiraju momak ili devojka i do Uzica se ko zna kako ispricaju , i kad vozac pita jel izlazite kod mosta u autu nema nikoga oni jednostavno nestanu. Takodje ima veze sa ovom pricom i prica da jednog coveka stopirala devojka i on je dovede do kuce u Cajetini i ona mu kaze da je opravda kod roditelja, na kraju se ispostavi da je njima cerka poginula, a covek koji ju je vozio je prepozna na slikama.
 
-Ajd da zivnem i ovu temu:)-
Kasam bio klinac osmi razred, skupili se mi posle casova da zovemo duhove. I veseli, ko cobani mladi, seli tako, tik do skole, komotno ljudski na travu.
Samo logorska vatra falila, al ajd nije bitno.:) Lepo suncano vece, april bio mislim, i aj kao sta cemo, ajde uvatimo se za ruke. Bila neka Sanja sisata pored, voleo bi da sam nju uvatio za ruku kad vec ne mogu za..,al i to nije bitno.:) Kako,sta, ajde sad zazmirite svi, i meditirajte kao, zovite da se pojavi nesto, neki znak, neko cudo, bilo sta. Mantamo mi tako, mantamo...mantamo...mantamo...:lol: Prodje mozda 15-20 min, nista, svako otvara oci reko nema nista od ovoga, al kao nema veze, pokusali smo, srece nam nase blentave tinejdzerske...:p I cistimo se, zaprljani od one trave i zemlje, kad neko pogleda u nebo i vice sta je ono ?? Sta, reko..? Pogledam i ja gore...Sad, ne mogu tacno da objasnim sta sam video, ali jos tada mi se cinilo da je izvesti tako nesto tehnoloski nemoguce... Naime, svi smo videli trag od aviona na plavom, prozracnom nebu, cak i taj avion koji je ovaj trag ostavljao za sobom...ali nesto je bilo krajnje neobicno s tim tragom... Kad je izlazio iz dupeta aviona, trag je bio pravolinijski i cinio se normalnim...ali negde na mozda 20-30 metara dalje od aviona, trag je pocinjao da se uoblicuje u nekakve simbole.:eek: Pitali smo se jel moguce da gledamo svi ovo.:) Dim iz aviona, taj trag, odjednom je gubio svoju pravolinijsku strukturu i bukvalno obrazovao niz dimnih signala.:p Zapamtio sam i oblike: bila je to obrnuta osmica, simbol beskonacnosti, potom kriva crta, nalik ovoj `~`...i meni najneobicnije -malo srce...:) Mi smo se svi odusevili i istovremeno nam se to cinilo mogucim i nemogucim za izvesti, ovostranim i onostranim u nekoj pomesanoj meri, toliko je ta decija glava pomesana u to doba svim i svacim da ne pravi razliku.:) Ja i dan danas ne umem sebi da objasnim da li sam video nekakvu izvodljivu aeromitinsku akrobaciju, ali sto vise razmisljam, sve mi nemogucije deluje tako nesto izvesti...Pogotovo sto se to videlo tacno iznad nasih glava na jasnom mestu na nebu. Nestalo je za 5 min.:confused: Odosmo kuci zadovoljni, kao da se tako nesto podrazumevalo nakon nase male decije seansice.:):eek: Kakvi smo blentovi bili.:p
 
Poz ja sam novi ovde, imam da vam ispricam jednu pricu iz okoline Uzica koju sam cuo.Pre nekih 27, 28 godina dogodila se saobracajna nesreca kod Zlatibora gde su poginuli 3 momka i dve devojke. Vozaci su pricali da ih nocu stopiraju momak ili devojka i do Uzica se ko zna kako ispricaju , i kad vozac pita jel izlazite kod mosta u autu nema nikoga oni jednostavno nestanu. Takodje ima veze sa ovom pricom i prica da jednog coveka stopirala devojka i on je dovede do kuce u Cajetini i ona mu kaze da je opravda kod roditelja, na kraju se ispostavi da je njima cerka poginula, a covek koji ju je vozio je prepozna na slikama.
Moguce je da im duse lutaju i nikad ne nadju mira.Ostanu u nekakvom limbu,ni na nebu ni na zemlji do sudnjeg dana.
 
taj trag, odjednom je gubio svoju pravolinijsku strukturu i bukvalno obrazovao niz dimnih signala.:p Zapamtio sam i oblike: bila je to obrnuta osmica, simbol beskonacnosti, potom kriva crta, nalik ovoj `~`...i meni najneobicnije -malo srce...:) Mi smo se svi odusevili i istovremeno nam se to cinilo mogucim i nemogucim za izvesti, ovostranim i onostranim u nekoj pomesanoj meri, toliko je ta decija glava pomesana u to doba svim i svacim da ne pravi razliku.:) Ja i dan danas ne umem sebi da objasnim da li sam video nekakvu izvodljivu aeromitinsku akrobaciju, ali sto vise razmisljam, sve mi nemogucije deluje tako nesto izvesti...Pogotovo sto se to videlo tacno iznad nasih glava na jasnom mestu na nebu. Nestalo je za 5 min.:confused: Odosmo kuci zadovoljni, kao da se tako nesto podrazumevalo nakon nase male decije seansice.:):eek: Kakvi smo blentovi bili.:p
 
Dobro, znaju to svi oko sastava `dima`...nije to nista specijalno. Nego ovo drugo.:)
Znaci, ti ovo tumacis tako sto je bio neki top na brdu u okolini i gadjo iz zasede?:p
Ako ti je ocigledno sta su kontrejlsi onda mora biti jos ociglednija razlika u suptilnosti izmedju misaone i topovske energije i kako koja* utice na njih...!
*bez obzira sto su iste vrste
 
Ovo je priča iz okoline Kovina, jednog čoveka stopirala je neka veoma cudna žena srednjih godina i pitala ga da je poveze do Smedereva. Ne razmišljajući ni zašto ni kako povezao ju je, pošto je i on isao za Smederevo.Uglavnom je ćutala i gledala samo pravo, jedino što je rekla da je iz Kovina. Ubrzo su stigli do mosta i on ju je tu i ostavio u znak zahvalnosti dala mu je jednu ružu iz svog buketa.Kako nije obraćao pažnju na cvet vec na njeno čudno ponašanje zatvorila je vrata i on je krenuo, Slučajno je bacio pogled na ružu i zgrozio se kad je video da je ta ruža skroz crna i osušena, a sve ostale iz njenog buketa bile su crvene. Pogledao je na retrovizor ali nje nije bilo nigde.Nikako mu nije bilo jasno zašto je rekla da joj treba prevoz do mosta da sačeka autobus za Smederevo kada joj je on rekao da ide za Smederevo.
 
Ovakvih priča o stoperima ima pola opština u Srbiji :)
Jednom smo se, ko klinci, zezali s prizivanjem duhova, i u sobi je bila upaljena jedna lampa. Negde na pola našeg zezanja i smeha, a na ne znam više koje postavljeno pitanje "duhu", sijalica je eksplodirala. Ne mislim prosto pregorela, već bukvalno eksplodirala. Sećam se kako smo svi pobegli napolje navrat nanos, i više se nismo glupirali s tim stvarima. E šta ti je slučajnost :mrgreen:
 
Ovo je priča iz okoline Kovina, jednog čoveka stopirala je neka veoma cudna žena srednjih godina i pitala ga da je poveze do Smedereva. Ne razmišljajući ni zašto ni kako povezao ju je, pošto je i on isao za Smederevo.Uglavnom je ćutala i gledala samo pravo, jedino što je rekla da je iz Kovina. Ubrzo su stigli do mosta i on ju je tu i ostavio u znak zahvalnosti dala mu je jednu ružu iz svog buketa.Kako nije obraćao pažnju na cvet vec na njeno čudno ponašanje zatvorila je vrata i on je krenuo, Slučajno je bacio pogled na ružu i zgrozio se kad je video da je ta ruža skroz crna i osušena, a sve ostale iz njenog buketa bile su crvene. Pogledao je na retrovizor ali nje nije bilo nigde.Nikako mu nije bilo jasno zašto je rekla da joj treba prevoz do mosta da sačeka autobus za Smederevo kada joj je on rekao da ide za Smederevo.
Meni ovo lici na hologramsku projekciju...
 

Back
Top