gost 346714
Veoma poznat
- Poruka
- 14.726
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Morala dalje i ispalo svakako bolja opcija.
Recimo:
Devojcica od malena ide na coasove pevanje, jer zeli da postane primadonna i peva u milanskoj skali.
Ceo zivot joj je usmeren na ostvarenje te jedne zelje.
I, u jednom trenutku se desi audicija za to mesto - i ona konkurise, ali mesto dobije druga operska pevacica.
I kako sad nastaviti dalje - kad je ceo njen zivot bio stremljenje tom jednom cilju?
Баш тако.
Тешко да ће моћи тек тако да каже "Па шта", али ће наставити да покушава и кренуће даље.
Da... ali zivot nam pomaze.
Iskrsnu neke nove stvari,ljudi,angazmani...
Zanimljivo je sta se dalje dogodi... Nekom ostane celog zivota zal za "propustenim prilikama" ,
a neko shvati da njegova/njena sreca u stvari nikad i nije bila tamo gde je mislio
Neki stignu tamo gde su zeleli, ali ne dobiju to sto su hteli.![]()
pa sta si radila
Šta ste to radili, ili uradili u životu, ili šta vam se desilo, pa ste rekli "Pa šta, idemo dalje " ? Da li je za vas bio lak taj prelaz, tj ta odluka ili je ona bila posledica moranja-da uvek moraš ići napred-šta god da je u pitanju
Kao u filmu "Stalker".
Kada prodje Zonu, taj tezak, sasvim nepoznat i uvek razlicit put, trazeci sebe, i stigne do kraja, do svojih misli, zelja, nadanja i ljubavi,
kada na kraju dodje do sebe, i dobije moc i pravo da od tog bozanstva zatrazi bilo sta,
covek ne dobija ono sto izgovori, nego samo ono sto iskreno u sebi zeli.
Šta god ružno da se desi... Život ide dalje, nećemo se kajati, niti plakati zbog nečega što se desilo. Bar ja kod mene tako. Sve ostavim za sobom i ne osvrćem se previše.
I mene isto tako. Doduše, moj mehanizam odbrane je takav da kad se sve ružno izdešava, jednostavno zaboravim na to. Kad me neko zezne, zapamtiću da treba da te se klonim, ali zaboravim šta si mi uradio. Lakše je. Ne trošiš energiju na nepotrebnu mržnju.Slažem se sa tvojim razmišljanjem. Meni su neko prvi prelazi uvek bili laki (npr kad se desi nešto ružno ili neočekivano) i obično sam postupao kako ja mislim da treba u tim situacijama. Ali su me nekako emocijie stizale kasnije, i nije bilo lako kasnije odbraniti se od "samog sebe". U svakom slučaju u tim situacijama sam mislio kako je najbolje postupiti, a tek kasnije su me stizale emocije
Slažem se sa tvojim razmišljanjem. Meni su neko prvi prelazi uvek bili laki (npr kad se desi nešto ružno ili neočekivano) i obično sam postupao kako ja mislim da treba u tim situacijama. Ali su me nekako emocijie stizale kasnije, i nije bilo lako kasnije odbraniti se od "samog sebe". U svakom slučaju u tim situacijama sam mislio kako je najbolje postupiti, a tek kasnije su me stizale emocije
Takvi prelazi nikad nisu laki. Ali s obzirom da nemaš alternativu, da moraš naprijed, onda šta se mora, ne bi trebalo biti ni teško.
napio sam se i skinuo se go u punu kafanu
pa sta.. idemo dalje
dobro nije mi bilo sve jedno sutradan
nisam izlazio 2 nedelje iz kuce
Pa šta ako se skršiš pred 200 ljudi dok te svi gledaju, život ide dalje, zaboraviće se jednog dana
Kao što je neko gore rekao, život svakako ide dalje, što prije to prihvatimo to bolje.