Oženila ga mama i ispalo super - ugovoreni brakovi

Sebastian6

Iskusan
Poruka
6.205
Tema je o stvarnom događaju tako da očekujem ozbiljne odgovore i ovog puta mogu da se uključe i zaposleni iz skroz dobrih pekara :heart:
Moj poznanik, napunio 40 godina, nevin, nikad devojka nikad veza, miran ćutljiv ali odgovori ako ga nešto pitaš ljubazno i obično kroz osmeh. Al ti nikad prvi ne priđe da te pita nešto :mrgreen:
Njegova keva popizdi, jer se ne ženi a i nema devojke, i preko neke ženskadije nađe jednu za njega koja pristane da se uda bukvalno na neviđeno.
Njegov ćale digao ruke od svega, pustio je ženu da rešava stvari.
Devojka tj žena koja se odala za njega ima jedan poništeni brak iza sebe i dva odrasla deteta.
Naprave svadbu.
Kumovi, sala, ludilo..
Dobiju dete.
Žive idilićno evo već 4-5 godine bez ikakvog incidenta :malav:
Njihova idila počinje da iritira sve nas iz kraja jer se mi sa našim ženetinama mačujemo danonoćno i bez efekta na bolje :mrgreen:

Pitanje- da li su ipak ugovoreni brakovi bili odlično rešenje??
 
Ako se slažu super, ali ako se ne slažu - problem.

A može da ispadne i ovako i onako kad je na slepo.

Pa i ako nije na slepo može da ispadne ovako ili onako, uvek može da ispadne ovako ili onako i u principu to ti je uvek lutrija, pa kako ti se zalomi, ali da ukoliko se slažu sve super.

Inače imam i ja jednog drugara koga je maltene mama oženila ili možda bolje da kažem u principu oženio se više da umiri mamu i roditelje nego što je on sam to zaista želeo.
 
Pa i ako nije na slepo može da ispadne ovako ili onako, uvek može da ispadne ovako ili onako i u principu to ti je uvek lutrija, pa kako ti se zalomi, ali da ukoliko se slažu sve super.

Inače imam i ja jednog drugara koga je maltene mama oženila ili možda bolje da kažem u principu oženio se više da umiri mamu i roditelje nego što je on sam to zaista želeo.
Pa nekako mislim da je veća šansa da bude sve OK ako znaš koga ženiš, nego ako nemaš pojma.

Možda sam staromodan xD
 
Ako se gledaju suve cinjenice, u to doba se sklapalo daleko vise brakova i radjalo vise dece.
Druga je stvar koliko su zenici i nevesete medjusobno bili srecni i zadovoljni, ali nesto mi ne deluje da je situacija bila drasticno gora u odnosu na danasnjicu.

Pa mislim uprkos svim nedaćama i sranjima koje nosi moderno vreme mislim da trebamo prestati sa idealizovanjem prošlosti (i pričama kako je sve nekad bilo super a kako je sad sve sranje) jer to su pre svega bila jako brutalna i surova vremena i brak je bio pre svega pragmatična stvar (jer ono trebao je neko da rmbači i da nasledi imanje) i koncept lične sreće kao svrhe braka (pa i smisla života uopšte) je bio prilično redak i stran pojam, ono koncept lične sreće kao smisla života je relativno nov u nekom filozofskom i praktičnom smislu (i retko ko se tad ženio/udavao sopstvenim izborom i zato što je hteo da bude baš sa tom osobom).
Takodje radjalo se više dece nego danas ali je nažalost i umiralo i uopšte život je bio dosta kraći i ljudi su se dosta brže radjali ali i brže umirali (i praktično život samog pojedinca nije vredeo gotovo ništa) i sam koncept, percepcija stvarnosti i uopšte odnos prema životu i smrti bili su dosta drugačiji nego danas.
 
Tema je o stvarnom događaju tako da očekujem ozbiljne odgovore i ovog puta mogu da se uključe i zaposleni iz skroz dobrih pekara :heart:
Moj poznanik, napunio 40 godina, nevin, nikad devojka nikad veza, miran ćutljiv ali odgovori ako ga nešto pitaš ljubazno i obično kroz osmeh. Al ti nikad prvi ne priđe da te pita nešto :mrgreen:
Njegova keva popizdi, jer se ne ženi a i nema devojke, i preko neke ženskadije nađe jednu za njega koja pristane da se uda bukvalno na neviđeno.
Njegov ćale digao ruke od svega, pustio je ženu da rešava stvari.
Devojka tj žena koja se odala za njega ima jedan poništeni brak iza sebe i dva odrasla deteta.
Naprave svadbu.
Kumovi, sala, ludilo..
Dobiju dete.
Žive idilićno evo već 4-5 godine bez ikakvog incidenta :malav:
Njihova idila počinje da iritira sve nas iz kraja jer se mi sa našim ženetinama mačujemo danonoćno i bez efekta na bolje :mrgreen:

Pitanje- da li su ipak ugovoreni brakovi bili odlično rešenje??
Nisu ako bas moras jbg.
 
Ako se gledaju suve cinjenice, u to doba se sklapalo daleko vise brakova i radjalo vise dece.
Druga je stvar koliko su zenici i nevesete medjusobno bili srecni i zadovoljni, ali nesto mi ne deluje da je situacija bila drasticno gora u odnosu na danasnjicu.
Jbg tad su zene bile srecne da imaju toplo da prespavaju i da su site.
Muskarci da ih neko nahrani i da imaju koga da zagrle uvece

Sad sve besno, avioni, mecke dubaiii
 
Pa nekako mislim da je veća šansa da bude sve OK ako znaš koga ženiš, nego ako nemaš pojma.

Možda sam staromodan xD

A sad kako možeš da "znaš", mislim nije to zapošljavanje i ne tražim posao pa da je bitno da "znam nekog" već je potrebna ljubav, simpatije, medjusobno razumevanje i pre svega neka dobra hemija izmedju dve osobe, a opet često se dešava da koliko god mislio da znaš nekog ispostavi se da ga ustvari ne znaš ili koliko god znao neku osobu i činila ti se ok i na mestu ono kad malo više vremena provedeš sa njom ili kada postanete bliskiji ispostavi se da baš i nije tako ok i da ti ipak ne odgovara (kako ti je to mozda delovalo sa neke distance) ili se ono pokoljete nakon mesec dana zajedničkog života ili čim iskrsne prvi problem i prve nesuglasice (pa makar i neke najbanalnije).
Tako da ono ljudi su dosta ovako kompleksna bića (često nekompatabilni medjusobno) i svako od nas je neki mikro-kosmos za sebe i kompleksna i višeslojna ličnost i nisu ljudi sad dva eksera ili čarape koje samo treba upariti niti dve životinje iz iste vrste koje samo treba upariti (mada nekad čak i kod životinja to ne ide tako lako i glatko) već ljudi su dosta kompleksna bića i treba tu da se i dosta kockica složi kako bi to bilo funkcionalno, održivo i imalo nekog smisla.
 
A sad kako možeš da "znaš", mislim nije to zapošljavanje i ne tražim posao pa da je bitno da "znam nekog" već je potrebna ljubav, simpatije, medjusobno razumevanje i pre svega neka dobra hemija izmedju dve osobe, a opet često se dešava da koliko god mislio da znaš nekog ispostavi se da ga ustvari ne znaš ili koliko god znao neku osobu i činila ti se ok i na mestu ono kad malo više vremena provedeš sa njom ili kada postanete bliskiji ispostavi se da baš i nije tako ok i da ti ipak ne odgovara (kako ti je to mozda delovalo sa neke distance) ili se ono pokoljete nakon mesec dana zajedničkog života ili čim iskrsne prvi problem i prve nesuglasice (pa makar i neke najbanalnije).
Tako da ono ljudi su dosta ovako kompleksna bića (često nekompatabilni medjusobno) i svako od nas je neki mikro-kosmos za sebe i kompleksna i višeslojna ličnost i nisu ljudi sad dva eksera ili čarape koje samo treba upariti niti dve životinje iz iste vrste koje samo treba upariti (mada nekad čak i kod životinja to ne ide tako lako i glatko) već ljudi su dosta kompleksna bića i treba tu da se i dosta kockica složi kako bi to bilo funkcionalno, održivo i imalo nekog smisla.
Dobro, meni samo nije jasno koja bi bila prednost odabira "na slepo".
 
Dobro, meni samo nije jasno koja bi bila prednost odabira "na slepo".

Pa u principu to "na slepo" ni ne postoji, već ono upoznaš neku osobu i vidiš svidja li ti se, ima li neke hemije medju vama ili ne i šta eventualno možeš da očekuješ , pre bi rekao da su ti ugovoreni brakovi zapravo na slepo, jer ono neko kaže e imam ja ćerku za udaju i tu je ishvali ili neko kaže znam ja jednu devojku tvojih godina, kao isto nema nikog, ovako fino izgleda, ok devojka, bla bla i sad to možda na prvu u teoriji zvuči ok ali u praksi kad vidiš tu devojku skapiraš brzo da ti baš i nije tako lepa ili da prosto nije tvoj tip ili da baš i niste nešto na sličnim frenkvencijama, da vam se senzibiliteti ne poklapaju i da nema nikakve hemije ili nekih iskrica medju vama i da to što je ona "ok" devojka ili ne znam vredna, radna ili šta već samo po sebi nije dovoljno i nije dovoljan razlog da bi ja sad hteo da provedem ostatak života sa njom.
Mislim ok je ono sastanak na slepo, sad ti meni kažeš e imam jednu simpatičnu komšinicu ili ne znam rodjaku pa jel bi hteo možda da je upoznaš, pa ono sad sto da se ne vidimo, da se ne upoznamo i to (pa da eventualno vidimo koliko smo kompatabilni i ima li neke hemije medju nama) ali brak tako na slepo i na nečiju preporuku nikako.
 
Pa mislim uprkos svim nedaćama i sranjima koje nosi moderno vreme mislim da trebamo prestati sa idealizovanjem prošlosti (i pričama kako je sve nekad bilo super a kako je sad sve sranje) jer to su pre svega bila jako brutalna i surova vremena i brak je bio pre svega pragmatična stvar (jer ono trebao je neko da rmbači i da nasledi imanje) i koncept lične sreće kao svrhe braka (pa i smisla života uopšte) je bio prilično redak i stran pojam, ono koncept lične sreće kao smisla života je relativno nov u nekom filozofskom i praktičnom smislu (i retko ko se tad ženio/udavao sopstvenim izborom i zato što je hteo da bude baš sa tom osobom).
Takodje radjalo se više dece nego danas ali je nažalost i umiralo i uopšte život je bio dosta kraći i ljudi su se dosta brže radjali ali i brže umirali (i praktično život samog pojedinca nije vredeo gotovo ništa) i sam koncept, percepcija stvarnosti i uopšte odnos prema životu i smrti bili su dosta drugačiji nego danas.

Nigde nisam idealizovao proslost, vec sam samo naveo obicnu cinjenicu.

Sto se radjanja tice, i pored svih nedaca, ukupna brojnost stanovnistva je rasla, dok se danas i sa svim pogodnostima ipak smanjuje. I to je takodje cinjenica.
 
Nigde nisam idealizovao proslost, vec sam samo naveo obicnu cinjenicu.

Sto se radjanja tice, i pored svih nedaca, ukupna brojnost stanovnistva je rasla, dok se danas i sa svim pogodnostima ipak smanjuje. I to je takodje cinjenica.

Pa jeste ali prosto drugo vreme, drugačije okolnosti, drugačija percepcija života i sveta oko nas, itd.

Uostalom nije ni bitno da nas sad bude što više ili da nas ima ne znam ni ja koliko miliona već ono ajde i ovoliko koliko nas ima nek budemo ljudi i nek živimo kao ljudi, mislim zamisli sad da nas ovde u Srbiji ima recimo ne znam 5 ili 10 puta više nego što nas ima sad, pa ono kakvi smo mi bi se pojeli medjusobno, bukvalno bi jeli jedni druge (a da ne govorim koliko bi bili još siromašniji i nezadovoljniji nego što jesmo).
Tako da ono ne pomažu tu nikakve "preporuke", ugovoreni brakovi, kampanje za povećanje nataliteta i slično već jednostavno kada nam spontano bude malo evoluirala svest i kada nam se sopstvena percepcija malo promeni verovatno će biti i malo više dece.
 
Nigde nisam idealizovao proslost, vec sam samo naveo obicnu cinjenicu.

Sto se radjanja tice, i pored svih nedaca, ukupna brojnost stanovnistva je rasla, dok se danas i sa svim pogodnostima ipak smanjuje. I to je takodje cinjenica.
Nisu baš sve pogodnosti danas. Iako je materijalno sve pristupačno, mora da se radi za sve to, tako da se u suštini ima i manje vremena. Pritom su očekivanja od roditelja daleko veća.

Onda je brojnost rasla ne zbog muke i materijalnih nedostataka, nego zbog nepoznavanja kontracepcije, a deca su bila potrebna zbog ratova, radne snage itd.

Ideal je bio tamo 70-tih, 80-tih kad je postojao balans između materijalne sigurnosti, slobodnog vremena u brige društva za porodicu. Pa je stopa i bila na nekom nivou proste reprodukcija i čak malo preko.
 
Tema je o stvarnom događaju tako da očekujem ozbiljne odgovore i ovog puta mogu da se uključe i zaposleni iz skroz dobrih pekara :heart:
Moj poznanik, napunio 40 godina, nevin, nikad devojka nikad veza, miran ćutljiv ali odgovori ako ga nešto pitaš ljubazno i obično kroz osmeh. Al ti nikad prvi ne priđe da te pita nešto :mrgreen:
Njegova keva popizdi, jer se ne ženi a i nema devojke, i preko neke ženskadije nađe jednu za njega koja pristane da se uda bukvalno na neviđeno.
Njegov ćale digao ruke od svega, pustio je ženu da rešava stvari.
Devojka tj žena koja se odala za njega ima jedan poništeni brak iza sebe i dva odrasla deteta.
Naprave svadbu.
Kumovi, sala, ludilo..
Dobiju dete.
Žive idilićno evo već 4-5 godine bez ikakvog incidenta :malav:
Njihova idila počinje da iritira sve nas iz kraja jer se mi sa našim ženetinama mačujemo danonoćno i bez efekta na bolje :mrgreen:

Pitanje- da li su ipak ugovoreni brakovi bili odlično rešenje??
Dobro kad ti nije drhtala ruka dok si to pisao kao po običaju. :D
 
Tema je o stvarnom događaju tako da očekujem ozbiljne odgovore i ovog puta mogu da se uključe i zaposleni iz skroz dobrih pekara :heart:
Moj poznanik, napunio 40 godina, nevin, nikad devojka nikad veza, miran ćutljiv ali odgovori ako ga nešto pitaš ljubazno i obično kroz osmeh. Al ti nikad prvi ne priđe da te pita nešto :mrgreen:
Njegova keva popizdi, jer se ne ženi a i nema devojke, i preko neke ženskadije nađe jednu za njega koja pristane da se uda bukvalno na neviđeno.
Njegov ćale digao ruke od svega, pustio je ženu da rešava stvari.
Devojka tj žena koja se odala za njega ima jedan poništeni brak iza sebe i dva odrasla deteta.
Naprave svadbu.
Kumovi, sala, ludilo..
Dobiju dete.
Žive idilićno evo već 4-5 godine bez ikakvog incidenta :malav:
Njihova idila počinje da iritira sve nas iz kraja jer se mi sa našim ženetinama mačujemo danonoćno i bez efekta na bolje :mrgreen:

Pitanje- da li su ipak ugovoreni brakovi bili odlično rešenje??

Cekaj, zive idilicno iz ugla ljudi van njihove kuce.
Da li je idilicno to samo njih dvoje znaju.

Don't jump into conclusion 😎
 
Sa ugla zene...
Mislim da danasnjim zenam i treba da se neko" dovede" jer su se izgubili u ovaj "feminizam" pa su zaboravili svoju bitnu funkciju u prirodi a to je radjanje i odgoj dece.
Sad se upoznaju preko Aplikacija vode i rastezu 5 godine" isporobavalju" jos toliko lece od sterilireta jos par godina i opet se razvedu ...

Nekad je bilo strozilje ali se nekako znao red.
 

Back
Top