Ово је ипак слика из 2009,...а не из деведесетих!

Ja baš ne bi voleo da se ponove slike iz 90-ih sa redovima izgladnelih koji čekaju namirnice ili da podignu novac kod dafine.
Наравно, нико нормалан то не би желео ...
Ovo je samo potez gradskih vlasti da omogući besplatan prevoz za socijalno ugrožene
a ljudi posebno penzioneri vole da stvaraju redove za bilo šta što im ponudiš.
Ово ти је глупост жестока - Пензионери воле да чекају у редовима - желим ти да и ти тако исто "волиш" да чекаш у редовима !!!

Nije ni sada sjajno.
Uspesi sadašnje vlade za dosadašnji period,mršavo je sve to i kilavo.

Ово је поента !!!

И шта је закључак ????
 
Наравно, нико нормалан то не би желео ...

Ово ти је глупост жестока - Пензионери воле да чекају у редовима - желим ти да и ти тако исто "волиш" да чекаш у редовима !!!



Ово је поента !!!

И шта је закључак ????

To je vidljivo da vole da budu u redovima.Evo koliko sutra će početi da se gomilaju ispred pošti za penzije.
Zaključak je pokušaj da se izjednači i prikaže red za dobijanje besplatnog prevoza u sadašnjoj situaciji sa dešavanjima iz 90-ih.To je preterivanje,toliko grdna sadašnja situacija nije,kritika ili ismejavanje sadašnje vlasti stoji.
 
v126483p0.jpg

Kolonе vremešnih čekalе besplatne markice

Било је тих деведесетих редова, али оваквих....:think:

Још један пример "добро организоване" државе,
па било у питању макар и издавање маркица за превоз!

..

ako neko ovde misli da moze da se organizuje red bez guranja i guzvi, kada se nesto deli besplatno..onda stvarno ne znam
 
ako neko ovde misli da moze da se organizuje red bez guranja i guzvi, kada se nesto deli besplatno..onda stvarno ne znam


Ови не знају да организују ни једно НАЈОБИЧНИЈЕ
издавање маркица за превоз,...:hahaha::hahaha::hahaha:, хе
као да се никада раније те маркице нису издавале,
глупости...


ма, заборави, ипак су ово слике из деведесетих,...а

нису ли и ово:


0102ss_ocp_w380_h300.jpg


Redovi za hleb i mleko kao pod sankcijama, prva mušterija došla u 3 sata ujutru
25.03.2009.
 
Danas će nas svi voleti

Autor: Milinko Bujišić

Pripala mi čast, a i priznanje, da otvorim ovu jedinstvenu prodavnicu u našoj zemlji a možda i u svetu, prodavnicu za siromašne građane. To što sam ja odabran da održim govor, to ne znači da sam ja bolji ili gori od vas koji sada stojite u redu, to znači da sam ja jedan od jednakih sa vama.Ja sam samo jedan iz reda koji se prvi dokopao svog sledovanja i ovo ushićenje i ova radost me teraju da vam se obratim.

Šteta bi bilo da ovaj veliki dan za sve nas nema i svečani karakter. Bez pozdravnog govora i bez ovoliko uniformisanih lica koja ovde prave red, a koje posebno želim da pozdravim, sve ovo bi ličilo na jednu haotičnu i neorganizovanu skupinu koja ne vidi dalje od ulaznih vrata na prodavnici i rafova sa jevtinom robom u njoj.

Kako vas je lepo videti, kako je lepo videti ta ispijena i produhovljena lica, tu vedrinu koja iz vas izbija, tu pozitivnu energiju, tu nadu koju nikad ne gubite, tu starost koja je lepša od svake mladosti. Vaše prazne torbe, koje će od danas biti pune, daju vam to gospodstvo. Kad danas dođete kući obradovaćete sve članove svojih porodica, i najstarije i najmlađe, jer će u vašim torbama za svakog ponešto biti. Danas će vas svi voleti kao šti i vi volite njih. Iz vaših kuća izaći će svađa i bes, a useliti se ljubav i sloga.

Ovo nije samo otvaranje jedne u nizu ovakvih prodavnica. Ovo je početak jednog novog doba. Pored kontejnera i narodnih kuhinja i ovakvih prodavnica, mi, kao država i narod, zaokružujemo jedan novi vid socijalnog programa koji ima svoju budućnost. Kao što vidite i socijalna pravda je, kao i svaka druga pravda, spora ali dostižna.

Sa posebnim zadovoljstvom mogu da istaknem da ovim današnjim činom, siromašni definitivno uzimaju svoju sudbinu u svoje ruke. Ovo je konačna pobeda siromaštva nad bogatstvom, pobeda većine nad manjinom, a u neku ruku i još jedna pobeda komunizma nad kapitalizmom. Kapitalizam je još jednom, i to na ovom mestu, pokazao da ovo nije plodno tle za taj preživeli sistem i da ni ovde nema šta da traži kao što nema ni na drugim mestima.

Ne bih hteo da vas podsećam na ono posleratno vreme, vreme kada su postajale prodavnice samo za one koji imaju i u kojima su mogli da kupuju samo političari i diplomate, njihova rodbina i neki drugi bliski njima. Te prodavnice su tada imale diplomatski naziv i zvale su se diplomatski magacini. Ta koncepcija nabavke je davno pala i sada će na tim mestima nicati prodavnice za snabdevanje poštenih ljudi koje je siromaštvo uzelo pod svoje.

Mi ne smemo dozvoliti da se u ove naše redove ispred prodavnice ubace i oni koji imaju i kojima nije mesto ovde. Moramo četvore oči da otvorimo kako bismo ih videli i prepoznali. Njima nije mesto u našim redovima, u redovima poštenih ljudi. Oni su, kao što znate, naučili da uzimaju od siromašnih, jer od bogatog nikad niko nije ništa uzeo. Na kraju, oni imaju na hiljade specijalizovanih prodavnica namenjenih samo za dobrostojeće građane, pa neka idu tamo.

Na ovom prostoru, ispred ove specijalizovane prodavnice, po logici stvari, nicaće novi objekti, nicaće podrumi pića sa niskim cenama, banke sa niskim kamatama, menjačnice sa povoljnim kursom, kockarnice, zelene pijace i sve drugo što niče tamo gde ima mnogo ljudi.

Nemojte da se iznenadite ako svaki dan budete videli ovde ponekog istaknutog političara, koji će doći da nas obiđe, da nas podrži u upornosti i strpljenju da dođemo do svog sledovanja. Mnogi od njih će isticati svoje zasluge što smo mi danas ovde i što smo ovoliko privilegovani. Oni dobro znaju da će se ispred ove prodavnice budući izbori dobijati ili gubiti. Mnogi će u svoje predizborne kampanje polaziti baš odavde. Neki, čak, i završne mitinge svojih predizbornih kampanja kao i predizborne konvencije planiraju da održe na ovom mestu, gde je narod većokupljen i gde bi se reklo da pre čekamo izbore nego krompir, luk, ulje, so i brašno.

O pobednicima na narednim izborima odlučivaćemo mi iz ovih redova, a ne male grupe bogatih kao što je ponekad bivalo. Pokazalo se da tajkuni ne umeju da izaberu vlast kakva narodu treba, većsu birali vlast kakva njima treba. Takvom vremenu danas smo ovde rekli - poslednje zbogom.

Kartice koje ćete za nekoliko dana dobiti, odnosno propusnice za ove prodavnice, dobro čuvajte jer će mnogi želeti da se njih domognu i da ih preprodaju. One su sada ograničene i imaju svoju vrednost, a većza nekoliko meseci kartice će imati ogroman broj naših građana pa se može desiti da neće biti robe koliko će biti kupaca, pa će samim tim kartice izgubiti svoj značaj.

I na kraju, gledajući polnu strukturu u ovoj masi, želim da među vama niču nova poznanstva, nove ljubavi i novi brakovi.

A sad nastavite sa kupovinom.

http://www.danas.rs/vesti/dijalog/danas_ce_nas_svi_voleti.46.html?news_id=156971

.
 
Što koristiš zimski smajl kad je temperatura ovih dana preko 20 stepeni još malo pa ćemo i majice nositi! jedino ako si iz sibira razumem te :roll: :think:
Mislim da TIH dana nije bilo 20 stepeni...Pros...alo da su mi tih dana ukrali novčanik i morala sam da idem tamo da izvadim novu povlasticu....Samo sam se ja kad sam to videla okrenula,otišla malo procunjala po dorČolu i posle 2-3 sata više nije bilo tako strašno.Da sam znala za tu priču o markicama:roll:sigurno bih krenula kasnije od kuće i ne bih čak ni morala da se "muvam":manikir:
 
Тема и аутор теме су смешни. Када сам прочитао наслов, помислих да је нестало нечега, да се људи боре за живот, када оно бесплатне маркице. Да имају пензију сто хиљада динара, опет би се гурали за нешто што је бесплатно. Сви нагрнули од једном, па се желе за организацију:hahaha:.
 
Па све се враћа у 90-те. Ови не да нису успели да нас поведу напред, него су нас вратили назад. Сјајно, нема шта. Овде неки би "баш волели да народ гладује" ... Сјајно... Нема шта.

I jos na sve to nastala neka mrznja u narodu da niko nikoga nemoze da vidi .Klanja ubijanja strava..
 
Пошла су '' кола низбрдо'' још пре седам година, када су четири српске банке ликвидиране на правди Бога, да би Динкић и братија довели ове ''перачице'' новца - банке, које отварају на сваком ћошку као да живимо у Швајцарској! :evil:
Тада је без посла остало више од 7.ооо радника, направљене су прве социјалне карте да би се преживело, више од трећине је помрло од глади и очаја што не виде ништа светло у будућности... овај колапс је само след ствари... упропастили су нам животе, али још верујем у народну: '' Ничија није горела до јутра! ''
Само ми није јасно одакле нама толико трпила и снаге да и даље савијамо главе и потурамо грбаче?! :(
Сад су измислили кризу да нам још више стегну каишеве и да се '' Власи не сете'' колико и даље краду и отимају... увек се убедачим кад почнем...:rtfm:
 
Тема и аутор теме су смешни. Када сам прочитао наслов, помислих да је нестало нечега, да се људи боре за живот, када оно бесплатне маркице.


Ти се ваљаш од смеха, а пензионери са најмањим пензијама, социјално угрожени и незапослени треба да путују по граду да би отишли у ту, за сада, једину продавницу у граду!
Није им она пред носом... мислим да су такви коментари излишни! :evil:
 
Ти се ваљаш од смеха, а пензионери са најмањим пензијама, социјално угрожени и незапослени треба да путују по граду да би отишли у ту, за сада, једину продавницу у граду!
Није им она пред носом... мислим да су такви коментари излишни! :evil:

Ја причам о томе да се ко нас и они који имају гурају за нешто што је за џабе, а и смешан ми је наслов теме. Пример су и бесплатне акције када су многи први дан чекали од ране зоре.
 
Zbog cega se ulaze novac u penzionere umesto u mladost ove zemlje.
Kada ce drzava nesto dzabe dati mladima? Nesto konkretno, poput ovoga. Ima li neko primer?

Ako grešim neka me neko ispravi, ali naš cenjeni predsednik Tadić je jednom prilikom izjavio kako su penzioneri naša budućnost!
Ali zato kukamo kako nam je mali natalitet. Sada vam govorim iz ličnog iskustva, ne otkrivam toplu vodu to većina već zna i oseća, imam malu bebu od 10 meseci, za nju mesečno moramo supruga i ja da izdvojim za najosnovnije kao što su bebelac(mleko u prahu), vodu koja je isključivo za bebe, kašice, pelene, pavlovićevu mast, sokiće...najmanje 15.000 dinara. Naravno bebe u tom uzrastu brzo rastu, bukvalno ko iz vode, tako da i odeća mora često da se menja, cene se kreću od 300 dinara za običnu majčicu pa do nekoliko hiljada dinara za trenerku, dok je obuća od 2.000 dinara za neki falš pa do min.5.000 i više za kvalitetnije. Sa oko godinu dana mora da krene i u jaslice, u državnim se čeka po godinu dana, tako da smo primorani privremeno da je smestimo u privatne dok je u državnim na čekanju, i to košta dodatnih 15.000 dinara.
Takodje, supruga i sve porodilje imaju svega 11 meseci porodiljskog, dete neće da prime u jaslice dok ne prohoda što može da bude i sa 13 ili 14 meseci, sve zavisi od deteta. Što znači da bi morala da uzima bolovanje da čuva dete još 4 ili 5 meseci i to se plaća 60% od plate.
Tako da o mladima i onima koji tek dolaze na svet niko u suštini ne razmišlja! Velika sramota!
Ali je bitno da penzioneri imaju besplatan prevoz, pa gde bi oni da se vozaju, više nam smetaju u prevozu nego što imaju koristi. I uvek nadju negde da idu kada ljudi polaze na posao ili kada se vraćaju sa posla.
 

.....

Кад си већ поставио/ла линк,...па да нешто и прочитамо;)

90-те ДРУГИ пут мећу Србима

Devedesete su godine koje su potrošene uzalud, godine koje bi svi hteli
da izbrišu iz sećanja, godine koje su uništile sve što je do tada stvarano.
Medjutim najveća šteta je naneta našim mozgovima, našem pamćenju i
našoj sposobnosti da normalno rasuđujemo. Nismo nažalost ništa naučili,
samo smo se prilagođavali svakoj muci i teškoći.
Tako je i danas.

Danas nemamo kriminalce koje možemo da prepoznamo po Air-max patikama
(toliko smo ih već ovde "izreklamirali" pa nam omraženi Nike možda i uplati
neku siću), ili po "kajlama" i obrijanim glavama nasadjenim na telo obučeno u
džak koji se zvao trenerka. Danas su to sofisticirani momci
(što bi rekli metrosexualci) u skupim odelima i besnim automobilima,
sa lap topovima , "heroji" privatizacije , "krem" društva i "ugledni" članovi
zajednice. Oni ne uzimaju "siću" na ulici, ne skidaju nikom patike ni satove.

Oni skidaju kožu sa ledja radnika i "uspešno" pljačkaju državnu imovinu i
društveno bogatstvo sticano generacijama. Oni koji propadnu kao
biznismeni postanu političari.

Radnici više ne rade za par maraka mesečno (možda je to zato što
nema više maraka). Radnici danas gotovo uopšte ne rade, a ko ne radi taj i
ne može da traži platu, što je "logično".
Zato organizuju proteste i blokade,
što nisu mogli 90-tih. Sada mogu do mile volje da blokiraju sve ,
da demokratski izraze svoj protest i da povremeno odseku delić svoga tela
kad shvate da ih niko ne sluša.

Plate onih koji nešto i negde rade su mnogo veće i bolje. Devedesetih i nije
bilo plata bilo je snalaženja. Danas ima plata ali snalaženje je ostalo.
Snalazimo se da preživimo do sledećeg prvog. Najbolje je ako se uzme ono
što niko nije davao devedesetih - kredit.
Uzmes kredit i
kupis sve što ti treba a ako ti i ne treba opet se zadužiš kako ne bi bio
"mimo sveta". A za vraćanje, za to ćeš se već snaći....


Najveće zlo 90-tih su bili ratovi, a ja i moja porodica smo ih dobro osetili.
Danas nema ratova ima samo profitera , ups . izvinjavam se biznismena
za čije se poreklo kapitala ne pita.
Oni koji su mobilisani, nasilno ili dobrovoljno
danas ne mogu ni besplatno da poprave zub kod lekara, a oni koji su
"uspešno" izbegli mobilizaciju , snabdevajući ojadjeni narod preko potrebnim
benzinom i uvoznim cigaretama (na kojima nisu bile etikete o opasnosti
pušenja po zdravlje), oni koji su "gradili" dok su drugi rušili , oni koji su bili
"dalekovidi", danas su ljudi koji mobilišu ali ne u ratove nego u megamarkete
i ostala mega čuda radničku klasu koja im vredno radi ne žaleći da u tom radu
"daju i svoj život"

Muzika nam je bolja nego devedestih, mislim vizuelno. Plastična hirurgija ,
postala je prirupačna širokim (da ne kažem najširim) narodnim masama,i
omogućila svakom da se pojavi na televiziji i pokaže svoje "kvalitete".
I za razliku od 90-tih kad je trovanje ovakvom muzikom (popularno turbo folk)
bilo potpuno besplatno, danas se plaća i to na savremen način tzv.
SMS porukama koje nam omogućuju da svojim dobrovoljnim "prilozima"
nekome obezbedimo da "dobije" stan
(jer vreme besplatnih društvenih
stanova je prošlo) , auto i keš pride a pri tom ga posete "Zvezde" sa TV-a.

Narkotici više nisu problem, mislim za nabavku. Ima iz u
izobilju a i cene
kažu padaju
. Više nas ne drogiraju TV programom i skupštinskih
prenosima,
jer nam je to postala isuviše laka droga. Prešlo se na konkretne mere.
Dileri se više ne kriju kao nekad a i nisu čudno obučeni. Policija ih povremeno
i pojuri , pred izbore, čisto da se zna da i oni imaju pravo na odmor
(po kolektivnom ugovoru o radu).

Devedestih , smo se družili uz domaću kolu (čuveni sok o višanja,
na razblaživanje) , danas pijemo energetska pića dok "buljimo" u virtuelne
prijatelje sa koji gotovo svi žive na adresi: ulica FB bb. I nije to loše ,
kad te neki naljuti ti ga samo "skineš" sa liste, mislim ne treba više utoka i to...

I tako, devedesete žive u nama i sa nama a i mi sa njima. To je kao virus
koji je mutirao i sad mi živimo inficirani dok neke buduće generacije ne nadju
vakcinu ili lek.


.
 
Ako grešim neka me neko ispravi, ali naš cenjeni predsednik Tadić je jednom prilikom izjavio kako su penzioneri naša budućnost!
Ali zato kukamo kako nam je mali natalitet. Sada vam govorim iz ličnog iskustva, ne otkrivam toplu vodu to većina već zna i oseća, imam malu bebu od 10 meseci, za nju mesečno moramo supruga i ja da izdvojim za najosnovnije kao što su bebelac(mleko u prahu), vodu koja je isključivo za bebe, kašice, pelene, pavlovićevu mast, sokiće...najmanje 15.000 dinara. Naravno bebe u tom uzrastu brzo rastu, bukvalno ko iz vode, tako da i odeća mora često da se menja, cene se kreću od 300 dinara za običnu majčicu pa do nekoliko hiljada dinara za trenerku, dok je obuća od 2.000 dinara za neki falš pa do min.5.000 i više za kvalitetnije. Sa oko godinu dana mora da krene i u jaslice, u državnim se čeka po godinu dana, tako da smo primorani privremeno da je smestimo u privatne dok je u državnim na čekanju, i to košta dodatnih 15.000 dinara.
Takodje, supruga i sve porodilje imaju svega 11 meseci porodiljskog, dete neće da prime u jaslice dok ne prohoda što može da bude i sa 13 ili 14 meseci, sve zavisi od deteta. Što znači da bi morala da uzima bolovanje da čuva dete još 4 ili 5 meseci i to se plaća 60% od plate.
Tako da o mladima i onima koji tek dolaze na svet niko u suštini ne razmišlja! Velika sramota!
Ali je bitno da penzioneri imaju besplatan prevoz, pa gde bi oni da se vozaju, više nam smetaju u prevozu nego što imaju koristi. I uvek nadju negde da idu kada ljudi polaze na posao ili kada se vraćaju sa posla.

tacno 1000%

ali za penzose nisi u pravu. pola penzosa izdrzava odraslu decu. i ti ces biti penzos jednog dana

krivac je neko drugi, neko ko drzi poluge vlasti.
 
Kad se već pozivaš na devedesete.... tada se čekalo satima, a još je moralo i da se plati, recimo ulje, a i davali su po litru-dve. mnogi ni toliko nisu dočekali.

Па јесте ... Сада се уље не чека, али људи могу управо да издвоје пара за литру две ... море марш :hahaha::hahaha::hahaha:
 

Back
Top