.....
Кад си већ поставио/ла линк,...па да нешто и прочитамо
90-те ДРУГИ пут мећу Србима
Devedesete su godine koje su potrošene uzalud, godine koje bi svi hteli
da izbrišu iz sećanja, godine koje su uništile sve što je do tada stvarano.
Medjutim najveća šteta je naneta našim mozgovima, našem pamćenju i
našoj sposobnosti da normalno rasuđujemo.
Nismo nažalost ništa naučili,
samo smo se prilagođavali svakoj muci i teškoći. Tako je i danas.
Danas nemamo kriminalce koje možemo da prepoznamo po Air-max patikama
(toliko smo ih već ovde "izreklamirali" pa nam omraženi Nike možda i uplati
neku siću), ili po "kajlama" i obrijanim glavama nasadjenim na telo obučeno u
džak koji se zvao trenerka.
Danas su to sofisticirani momci
(što bi rekli metrosexualci) u skupim odelima i besnim automobilima,
sa lap topovima , "heroji" privatizacije , "krem" društva i "ugledni" članovi
zajednice. Oni ne uzimaju "siću" na ulici, ne skidaju nikom patike ni satove.
Oni skidaju kožu sa ledja radnika i "uspešno" pljačkaju državnu imovinu i
društveno bogatstvo sticano generacijama. Oni koji propadnu kao
biznismeni postanu političari.
Radnici više ne rade za par maraka mesečno (možda je to zato što
nema više maraka).
Radnici danas gotovo uopšte ne rade, a ko ne radi taj i
ne može da traži platu, što je "logično". Zato organizuju proteste i blokade,
što nisu mogli 90-tih. Sada mogu do mile volje da blokiraju sve ,
da demokratski izraze svoj protest i da povremeno odseku delić svoga tela
kad shvate da ih niko ne sluša.
Plate onih koji nešto i negde rade su mnogo veće i bolje. Devedesetih i nije
bilo plata bilo je snalaženja. Danas ima plata ali snalaženje je ostalo.
Snalazimo se da preživimo do sledećeg prvog.
Najbolje je ako se uzme ono
što niko nije davao devedesetih - kredit. Uzmes kredit i
kupis sve što ti treba a ako ti i ne treba opet se zadužiš kako ne bi bio
"mimo sveta". A za vraćanje, za to ćeš se već snaći....
Najveće zlo 90-tih su bili ratovi, a ja i moja porodica smo ih dobro osetili.
Danas nema ratova ima samo profitera , ups . izvinjavam se biznismena
za čije se poreklo kapitala ne pita. Oni koji su mobilisani, nasilno ili dobrovoljno
danas ne mogu ni besplatno da poprave zub kod lekara, a oni koji su
"uspešno" izbegli mobilizaciju , snabdevajući ojadjeni narod preko potrebnim
benzinom i uvoznim cigaretama (na kojima nisu bile etikete o opasnosti
pušenja po zdravlje), oni koji su "gradili" dok su drugi rušili , oni koji su bili
"dalekovidi", danas su ljudi koji mobilišu ali ne u ratove nego u megamarkete
i ostala mega čuda radničku klasu koja im vredno radi ne žaleći da u tom radu
"daju i svoj život"
Muzika nam je bolja nego devedestih, mislim vizuelno. Plastična hirurgija ,
postala je prirupačna širokim (da ne kažem najširim) narodnim masama,i
omogućila svakom da se pojavi na televiziji i pokaže svoje "kvalitete".
I za razliku od 90-tih kad je trovanje ovakvom muzikom (popularno turbo folk)
bilo potpuno besplatno, danas se plaća i to na savremen način tzv.
SMS porukama koje nam omogućuju da svojim dobrovoljnim "prilozima"
nekome obezbedimo da "dobije" stan (jer vreme besplatnih društvenih
stanova je prošlo) , auto i keš pride a pri tom ga posete "Zvezde" sa TV-a.
Narkotici više nisu problem, mislim za nabavku. Ima iz u
izobilju a i cene
kažu padaju. Više nas ne drogiraju TV programom i skupštinskih
prenosima,
jer nam je to postala isuviše laka droga. Prešlo se na konkretne mere.
Dileri se više ne kriju kao nekad a i nisu čudno obučeni. Policija ih povremeno
i pojuri , pred izbore, čisto da se zna da i oni imaju pravo na odmor
(po kolektivnom ugovoru o radu).
Devedestih , smo se družili uz domaću kolu (čuveni sok o višanja,
na razblaživanje) , danas pijemo energetska pića dok "buljimo" u virtuelne
prijatelje sa koji gotovo svi žive na adresi: ulica FB bb. I nije to loše ,
kad te neki naljuti ti ga samo "skineš" sa liste, mislim ne treba više utoka i to...
I tako, devedesete žive u nama i sa nama a i mi sa njima. To je kao virus
koji je mutirao i sad mi živimo inficirani dok neke buduće generacije ne nadju
vakcinu ili lek.
.