Ova pamet , a mladje godine

Čak i da sam o tome nekad razmišljala, a nisam, treba se zapitati i nešto drugo. Da li biste pristali da ponovo proživite i neke ružne stvari na koje i pored sve "ove" pameti nemate nikakav uticaj, na primer bolest ili smrt bliskih ljudi?

А какве везе има смрт блиских људи са нашом памећу, кад на то свакако не можемо да утичемо, ни са овом ни са оном памећу, ни са овим ни са оним годинама?

А иначе, живот су чаша жучи и чаша меда...и не иду једна без друге...:roll:
 
...a pošto mi se baš sviđa ovo o iskustvu...sad ću da citiram,iako možda nema direktne veze s temom...:D :

... Ako ništa drugo,svet ima iskustva. Iskustvo užva najveći ugled.Iskustvo je sinonim zrelosti i mudrosti.Iskustvo je najjači argument.Iskustvo je najbolja škola.Iskustvo je jedino istinito.Iskustvo je veliko.Iskustvo sve zna.Zato se mnogi okreću iskustvu i od njega traže savet,odgovor ,rešenje,recept,izlaz,utehu.Iskustvo nas uči,teši i opominje.
Pa ipak,pored svih počasti koje mu se odaju,iskustvo je uzaludno i nepotrebno.Iskustvom se niko nikada nije mogao koristiti,čak ni ličnim.Iskustvo je staro i gorko,teško i crno.Svetu nisu potrebna iskustva starijih već iluzije mladosti.Svet se ne drži na istinama,nego na zabludama.Svet bi propao da nije neiskusnih.Svako iskustvo je razlog za samoubistvo.Ne priznavati iskustvo uslov je čovjekove egzistencije.
Iskustvo nam jasno i nedvosmisleno govori da čovjek ne može biti srećan.Nauka je tako napredovala da to može dokazati matematički..Čovekova nesreća može se prikazati brojevima i grafikonima .Sve što je izmišljeno da bi čovjek bio srećan iskoristilo je zlo ,i učinilo ga nesrećnim.Kako je raslo iskustvo,pratilo ga je i zlo .Svi predlozi za sreću su provereni,propali i odbačeni.
Iskustvo nam savetuje da se treba bojati,da treba biti oprezan,da ne treba verovati.
Iskustvo nas uči da ne grešimo,da ne ponavljamo ono gde su drugi već stradali.
Svetu,međutim,ne mogu pomoći oni koji su načisto sa životom.Svetu ne trebaju oni koji su ostali bez zabluda i bez snova.Oni kojima je sve jasno,očigledno ,poznato i verovatno.
Svetu pomažu oni koji ne veruju ni u čije iskustvo.Oni koji ne priznaju argumente.Oni koji ne veruju da se istorija ponavlja.Oni koji se ne plaše da pogreše.Oni koji su gluvi za činjenice,slepi za očigledne stvari,puni iluzija,zabluda,snova,ideala,spremni za najveće podvige i žrtve.
Beznadežan čovek ne može biti heroj.Čovek bez nade i nije pravi čovek.On je kompromitovao sve ideale i sve ciljeve.Da su na svetu samo takvi ,život bi se zaustavio.
Spas čovečanstva je u tom što se ljudi radujubez iskustva i što u iskustvo ne veruju.Verovati u iskustvo znači biti očajnik bez ijednog razloga za život.
Životu su potrebni oni koji bi poludeli kada bi sve znali.Oni koji bi se poubijali kada bi bili svega svesni.
Niko nikome nije ništa dokazao.Svako mora da pređe svoj put i potroši svoju meru iluzija.Niko ne nastavlja ničiju nesreću.Ničija starost nije nečija mladost.Ničije iskustvo nije nečiji zakon.Ni na čijem primeru se ne može učiti.
Život nam ne bi bio potreban kada bi bio jasan.Sve što je jasno,pročitano je i mrtvo.Svako saznanje je tragično.Zato se treba boriti pre svakog saznanja.Treba učiniti nešto pre nego što postanemo iskusni.
Treba negovati svaku zabludu.Sve što je nejasno,dvosmisleno i novo treba eksploatisati sve dok ne postane jasno,jednostavno,bivše.
Starost je bez nade.Starost se veštački održava : pilulama,propisima,
Masažama,dijetama,injekcijama.Sreća je što starost ne može da popravlja
Ono što je učinila u mladosti.
Onaj ko ima najveće iskustvo ne sme ništa učiniti,ne može ništa preduzeti niti ima razloga da to učini.Iskustvo je obesmislilo svaki razlog.
Iskustvo želi da zaustavi život.Da izbegne svaku novu grešku.
Iskustvo opovrgava svaku nadu.Iskustvo ukida rizik,veru i volju.Iskustvo
pamti mnogo ubedljivih primera.Iskustvo zna bezbroj tragičnih slučajeva
koji nam pokazuju da je sve besmisleno i uzaludno.Iskustvu je cilj da nas uplaši i razočara. Preti onima koji mu ne veruju,koji se oglušuju o njegove podatke,u ime večite borbe za sreću,pravdu,lepotu i slobodu.
Otkrića koja nam nudi iskustvo-mladost ne prihvata.Mladost ne pristaje na gotov svet.Kako bi svet bio ružan i besmislen kada bismo poverovali iskustvu.Kada bi se iscrpeli razlozi za borbu,nestali bi i razlozi za život.Iskustvo ne može da koriguje ono što je učinilo dok je bilo neiskusno.Saznanje dolazi tek na kraju i tada se ne može više ništa preduzeti,sem proklinjati sudbina,lakomislenost,naivnost.Iskustvo se gorko kaje za svaku grešku i neopreznost,ali,srećom,kasno.
Iskustvo nam govori da ćemo doživeti sve ono što su doživeli drugi,da će nam se desiti sve ono što se već vekovima dešava drugima.Jedina je uteha što ćemo to saznati na kraju.Pre nego što u tu istinu poverujemo,u međuvremenu,slave se velike pobede i podvizi,kojima se ponosi ljudski rod,a koje iskustvo kasnije beleži u uzaludne žrtve.
Iskustvo se ne može načuditi što još uvek,posle svih iskustava,ima toliko mladosti,hrabrosti,neopreznosti,grešaka,zabluda,ideala,ciljeva,vere,snova i rezultata.
Tako se,zahvaljujući neiskusnima,održava plamen života i napredak čovečanstva.
Sve čime se ponosimo,ljudi su učinili pre nego što su postali iskusni.
Svaka pobeda izvojevana je uprkos iskustvu i mimo svakog pravila.
 
Čak i da sam o tome nekad razmišljala, a nisam, treba se zapitati i nešto drugo. Da li biste pristali da ponovo proživite i neke ružne stvari na koje i pored sve "ove" pameti nemate nikakav uticaj, na primer bolest ili smrt bliskih ljudi?

Tok dogadjaja se ne moze promjeniti,i ovo apsolutno nema nikakvih dodirnih tacaka sa
temom.Mislim apsurd,kakve ima veze smrt ili bolest bliskih sa nasom pamecu,ili uticajem.
Ako se misli na nesto konkretno,onda se i pitanje tako postavi.

Imala sam Velikog druga,davno je umro.Roditelji su mu zeljeli najbolje,i odveli su ga u Franc.na lijecenje.Tamo je bio nekoliko god.i umro je kada smo svi bili ubedjeni da je prevazisao najgore.Upisao jedan od tamo tezih fakulteta nekoliko dana prije smrti.
Njega nema ko nije obozavao.Sta je tu iko mogao promjeniti,zar ne bi da smo mogli.
Jedino da vratim vrijeme,provodila bih vise vremena sa njim.Suvise je bolno...cao.
 
А какве везе има смрт блиских људи са нашом памећу, кад на то свакако не можемо да утичемо, ни са овом ни са оном памећу, ни са овим ни са оним годинама?

А иначе, живот су чаша жучи и чаша меда...и не иду једна без друге...:roll:

Boze Helen kako se stalno podudaramo:)
 
Veoma cesto cujem od zena frazu"da su mi mladje godine a ova pamet...."I onda krenu , ne bih ovo , ne bih ono ......Sta bi ste vi da vam je ova pamet a neke mladje godine ?
ne znam ne bih nesto posebno mnogo menjala,samo eto imala bih od pocetka stav o zivotu ko sto sada imam,drugacije bih se postavila prema ljudima i mislim da bih bila uspesnija.
ali nije ni ovako lose jos uvek nije kasno da se neke stvari isprave.

e da,sigurno bih se aktivnije bavila nekim sprotom od malih nogu tipa plivanje,odbojka,tenis,steta bila sam kapacitet sa ovim plucima i ledjima :)
 
Kod mene obrnuto... Onda nisam žurila, mislila ima dana više neg' kobasica.
a sad vidim da vreme ipak prolazi... Pa sad žurim malo više; kao 'ajde bar do nove godine da obavim šta sam naumila.

Ali bih promenila nešto... Mislim da je neko već rekao - ne bih gubila vreme na neke ljude. sa ovom pameću; ali 'ti' ljudi mi i dadoše ovu i ovakvu pamet:?
 
ne bih gubila vreme na neke ljude. sa ovom pameću; ali 'ti' ljudi mi i dadoše ovu i ovakvu pamet:?
k045.gif
 
mozhda bih zavrshila faks ranije ali onda ne bih nesto drugo uradila. e mozda ne bih pustila da mi crtaju OTO nego bih sama. ali onda bi to uticalo na moj imidz i tako. el su vama crtali OTO u osnovnoj, meni to sad deluje ko ok predmet a tad mislim da je 90% djaka imalo bar teskobu.
 
pošto sada imam 30 godina,
vratio bih se 25 godina unazad,

pošto se prisećam kako su išli momenti inflacija, devalvacija,
rata, raspada države, ko je kada umro i koji je tim kada osvajao
prvenstva...

Mislim da bih jedan deo svojeg truda potrošio na finansijske
manipulacije.

To naravno preko svojih roditelja koje bih izmanipulisao kao malu decu.

Neke ljude bih ubio, kao dete mlađe od 10 godina, mislim da bih se
provukao bez osude.

Neke ljude bih u detinjstvu emotivno preusmerio, čisto kao prevenciju da ne
urade/postanu nešto što su kasnije uradili/postali

Značajan trud bih uložio u zbližavanje sa devojčicama koje bi za koju godinu
postale slatke male pubertetske puslice.

I bio bih im prvi, drugi, treći...i tako dalje dok se ne umorim.
 

Back
Top