Koliko sam alergična na aljkavost, toliko sam i u istoj meri alergična na kompulzivne osobe koje imaju potrebu da sterilišu sve oko sebe. Ovo prvo je lenjost i tela & mozga, ovo drugo je prenapregnuta psiha i bežanje od sosptvenih problema.
U suštini, sa takvim osobama mogu da se družim, ali životni prostor ne bih delila, eto tolerantna sam.
Trud je recipročan onome koliko mi osoba znači. Pod uslovom da se ne pretvorim u čandrljivu kvočku, već sve lepo fino dok imam strpljenja

mada, nisam neka paljevina niti tip koji voli da galami.
Jednom sam nakon nekoliko meseci objašnjavanja da sudovi ne treba da ostaju prljavi po kuhinji čitavu noć, lepo čim je zora svanula pokupila te iste tanjire i roknula u kantu za smeće sa sve viljuškama i ostalim priborom...
Druga zgoda je bila na nekom letovanju,pre dosta godina,gde nas je bilo 4 u sobi, srednjoškolke...Jedna drugarica je bila toliko nonšalantna da je ostavljala isprskano kupatilo nakon tuširanja, mini potop, kupaći koji visi na tuš kabini, peškir koji je bačen bilo gde...Sve smo joj skretale pažnju, nije nas šljivila. Trećeg dana, ja pokupim iz kupatila njen mokar veš, peškire njene, kupaći i sve tako mokro roknem joj na krevet dok nije bila u sobi. Onda joj kažem kada se vratila: od danas ti se poslednja tuširaš, a ne budeš li kupatilo vraćala u prvobitno stanje kako ga i nađeš, imam i neke luđe mere sankcionisanja

To je bio primer kada treba reagovati brzo
