Osvjescenje

Dionys

Iskusan
Poruka
5.109
Osvešćenje. — Besmislica je pretpostaviti da je cela ova pobeda vrednosti antibiološka: mi moramo gledati da je objasnimo kao posledicu izvesnog interesa života za održanjem tipa »čoveka«, čak i pomoću metoda prevage slabih i zlosrećnika —: ako bi drukče bilo, ne bi li čovek prestao već da postoji? — Problem...
Napredak jačeg tipa koban po održanje vrste? Zašto? — Istorisko iskustvo pokazuje: jake rase desetkuju se uzajamno: ratom, žudnjom za vlašću, pustolovstvom; jakim strastima: rasipanjem — (snaga se više ne skuplja, nastaju duševni poremećaji usled prekomerne napetosti); njihovo postojanje staje skupo — one se neprekidno taru jedna o drugu —; nastupaju periodi duboke labavosti i polusna; za sva velika vremena mora se platiti... Jaki su slabiji nakon toga, s manje volje, apsurdniji, negoli što su prosečno slabi.
To su rasipničke rase. »Trajanje« po sebi nema baš nikakve vrednosti: mogli bismo možda pretpostaviti kraći život vrste, ali bogatiji po vrednosti. — Ostalo bi da se dokaže da se i tako postiže bogatiji rezultat po vrednosti negoli u slučaju kraćeg života; to će reći da čovek, kao zbir moći, doseže do mnogo višeg stupnja vlasti nad stvarima pod postojećim uslovima... Mi se nalazimo pred problemom ekonomije...

Dakle, hocu da jos jednom pokusam objasniti srz Nietzscheove filozofije. Ovaj pasus iznad je dio aforizma 864 Volje za moc. Sve do toga N je nabrajao koje vrste dekadencije postoje i zasto dekadencija uvijek pobjedjuje. Bilo je malo nejasnoca oko toga da li je svestenik dekadent ili nije, pa sam zakljucio da ima neku "dvojnu prirodu", a da svestenici kao klasa nisu dekadenti po sebi. Dakle, svestenik bi mogao biti pola dekadent pola ne.

Sto se tice gornjeg pasusa, tumacenje je sledece:

"Osvešćenje. — Besmislica je pretpostaviti da je cela ova pobeda vrednosti antibiološka:"
Misli se, dakle, iskljucivo na hriscanske vrijednosti. Dakle, besmislica je pretpostaviti da je pobjeda vrijednosti dekadenata (propalica) antibioloska, dakle, usmjerena protiv vascijele biologije i zivota na planeti. Jer ako bi dekadencija, odnosno smrt, bila cilj, onda bi zaista bio kraj, ali se tu smrt jedne vrste ljudi priziva, od strane prirode, samo da bi se jednoj drugoj vrsti (vidjecemo kasnije) omogucilo prezivljavanje. Prema tome, smrt je sredstvo, radi cilja, a to je zivot jednog drugog tipa covjeka koji, ako prezivi, bolje predstavlja cijelu ljudsku vrstu. Ocigledno je da dekadencija ima ograniceni zamah na planeti i da pogadja iskljucivo one koji su ranije bili "jaki" ili "mocni". Idemo dalje...

"mi moramo gledati da je objasnimo kao posledicu izvesnog interesa života za održanjem tipa »čoveka«"
Ovde mozemo pojam "zivota" da zamijenimo pojmom prirode. Dakle, priroda ima interes za odrzanjem onog tipa covjeka koji ce na duzi period, postojanije, da zastupa vrstu. To je kao neka vrsta reprezentativne ljudokratije.

čak i pomoću metoda prevage slabih i zlosrećnika —
Dakle, prevaga onih dekadenata, koji su u ljudskoj zajednici vecina, jeste nesto ekstremno, ali samo kao metoda (sredstvo), ne kao cilj.

ako bi drukče bilo, ne bi li čovek prestao već da postoji? — Problem...
Sad se priprema teren za objasnjavanje zasto je bitno da se pribjegne tom sredstvu, da bi se opravdao cilj - postoji jedan problem (propast cijele ljudske vrste) i on biva rijesen makijavelisticki od strane prirode.

Napredak jačeg tipa koban po održanje vrste? Zašto? — Istorisko iskustvo pokazuje: jake rase desetkuju se uzajamno: ratom, žudnjom za vlašću, pustolovstvom; jakim strastima: rasipanjem — (snaga se više ne skuplja, nastaju duševni poremećaji usled prekomerne napetosti); njihovo postojanje staje skupo — one se neprekidno taru jedna o drugu —; nastupaju periodi duboke labavosti i polusna; za sva velika vremena mora se platiti... Jaki su slabiji nakon toga, s manje volje, apsurdniji, negoli što su prosečno slabi. To su rasipničke rase.
Medju jakima i mocnima dolazi do previse trenja i gubljenja snage, pa oni poslije toga postaju slabiji od prosjecno slabih (od onih ciji opstanak je u interesu prirode). Kad bi jaki mogli da prisile prosjecno slabe da im se povinuju i nakon sto su postali slabiji od prosjecno slabih, onda bi to bio kraj ljudske vrste. Moze se reci da su Evropljani poslije svjetskih ratova postali slabiji i od zena, ili skoro kao i zene, ako se sjetimo slika sa Vudstoka, tu je tesko razlikovati zene od muskaraca. Duga kosa i skeleti.

»Trajanje« po sebi nema baš nikakve vrednosti: mogli bismo možda pretpostaviti kraći život vrste, ali bogatiji po vrednosti. — Ostalo bi da se dokaže da se i tako postiže bogatiji rezultat po vrednosti negoli u slučaju kraćeg života; to će reći da čovek, kao zbir moći, doseže do mnogo višeg stupnja vlasti nad stvarima pod postojećim uslovima... Mi se nalazimo pred problemom ekonomije...
Dakle, problem ekonomije je sledeci: dokazati da covjek kojeg priroda pokusava da spasi i afirmise ima mnogo vise znacaja po ukupan zbir moci (ljudski vrstu) nego u slucaju kratkog trajanja jake i mocne vrste, recimo Evropljana.
Vidjecemo jos koji tip covjeka priroda spasava radi vrste...
 
Pri tako krajnjem pokretu u pogledu na tempo i na sredstva kakva pretstavlja naša civilizacija, težište ljudi se pomera: onih ljudi čija je vrednost najveća, i koji na sebi imaju zadatak da nadoknade čitavu veliku opasnost jednog takvog bolesnog pokreta; — oni postaju oklevala po preimućstvu; spori su u primanju, teško napuštaju, relativno su postojani usred ovog ogromnog menjanja i mešanja elemenata. U takvim okolnostima na prosečne se prenosi težište; protiv vlasti gomile i nastranih (što je u većini povezano) konsoliduje se mediokritet kao poverenik i nosilac budućnosti. Otuda se stvara nov protivnik izuzetnih ljudi — ili pak novo iskušenje. Ako se ne prilagode masi i ne pevaju pesme koje bi se dopale instinktima najnižih, njima će biti potrebno da budu »prosečni« i pristojni. Oni znaju: da je zlatna i prosečnost — jedino ona gospodari novcem i zlatom ( — svim što se sija...). I još jednom stara vrlina i uopšte ceo preživeli svet ideala stiču sebi darovite zastupnike.. Rezultat: mediokritet stiče duh, duhovitost, genij — on po staje zabavan, dovodi u iskušenje.

Pri tako krajnjem pokretu u pogledu na tempo i na sredstva kakva pretstavlja naša civilizacija, težište ljudi se pomera: onih ljudi čija je vrednost najveća, i koji na sebi imaju zadatak da nadoknade čitavu veliku opasnost jednog takvog bolesnog pokreta; — oni postaju oklevala po preimućstvu; spori su u primanju, teško napuštaju, relativno su postojani usred ovog ogromnog menjanja i mešanja elemenata. U takvim okolnostima na prosečne se prenosi težište; protiv vlasti gomile i nastranih (što je u većini povezano) konsoliduje se mediokritet kao poverenik i nosilac budućnosti.
Dakle, sve je veci postotak dekadenata u drustvu, kad zbrojimo sve dekadente: zene, socijaliste, moderne "umjetnike", bolesnike, djecu i starce, dobijamo najzad procenat vrlo visok, mozda preko 80% onih koji nisu sami sposobni da se brinu o sebi i koji bi najradije da bog placa jednako sve, i one koji rade po kancelarijama i one koji kopaju kanale. To je otprilike moglo biti brojno stanje za vrijeme Vudstoka. U takvom okruzenju priroda vadi keca iz rukava i daje prednost mediokritetima, dakle, liberalima, da prezmu drustvo. To je ova reprezentativna demokratija. 20% muskaraca predstavlja 80% dekadenata.


Otuda se stvara nov protivnik izuzetnih ljudi — ili pak novo iskušenje. Ako se ne prilagode masi i ne pevaju pesme koje bi se dopale instinktima najnižih, njima će biti potrebno da budu »prosečni« i pristojni. Oni znaju: da je zlatna i prosečnost — jedino ona gospodari novcem i zlatom ( — svim što se sija...). I još jednom stara vrlina i uopšte ceo preživeli svet ideala stiču sebi darovite zastupnike.. Rezultat: mediokritet stiče duh, duhovitost, genij — on po staje zabavan, dovodi u iskušenje.
Ovi liberali koji nisu ni anarhisti ni aristokrate, postaju protivnici izuzetnih ljudi. Posto smo imali isto opustanje i poslije 1. svjetskog rata, u 20-im, to je prevaga Amerike i njihove liberalne politike morala da se desi jos za vrijeme Tesle kojeg je mediokritet Edison iskoristio besramno za svoje ciljeve i svrhe. Ali u cilju ocuvanja stabilnosti sve vise slabecih Amerikanaca, pa mozda i cijelog svijeta.


Rezultat. — Visoka kultura može počivati samo na širokoj osnovi, na jakoj i zdravoj konsolidovanoj prosečnosti. U njenoj službi i uz njenu pomoć radi nauka — pa čak i umetnost. Nauka sebi ne bi mogla ništa bolje da poželi: ona takva pripada čoveku srednje vrste — njoj nema mesta među izuzecima — ona nema u svojim instinktima ništa aristokratsko a još manje anarhističko. — Moć srednje klase održava se pomoću trgovine, naročito pomoću novčarstva: instinkt velikih finansijera protivi se svakoj krajnosti — zbog toga su Jevreji unašoj uznemirenoj i nesigurnoj Evropi najveća konzervativna sila. NJima nisu potrebne ni revolucije, ni socijalizam, ni militarizam: a kad im je potrebno i kad hoće da imaju moć, i nad revolucionarnom strankom, onda je to samo posledica napred rečenoga, a ne u protivrečnosti s tim. NJima je potrebno pokatkad da pobude strah protiv drugih ekstremnih pravaca — na taj način što im pokazuju šta sve imaju u ruci. Ali je njihov instinkt nepomućeno konzervativan — i »prosečan«. Oni znaju kako da postanu moćni gde god ima moći: ali iskorišćavanje njihove moći uvek ide u jednom pravcu. Učtiv izraz za prosečan jeste, kao što je poznato, reč »liberalan«.
Dakle, kao rezultat imamo dalekovidno razmatranje prirode: ona zeli jednu zdravo konsolidovanu prosjecnost, na kojoj ce, kad tad, moci da pociva visoka kultura, ali tako sto ce prvo prosjecnosti dati jedno poluvrijeme, ili mozda jedno 3 cetvrtine, pa ce onda da pusti rijetke pojedince, da se ponovo igraju kauboja i indijanaca. Ono sto je ovde bitno je pojam "konzervativac", ako je neko iza toga zamisljao nekakav tradicionalizam, prevario se. Konzervativac je u sluzbi prirode da sacuva ljudsku vrstu od totalne propasti, dakle, od drogiranja i smrti, pomocu osrednjih ljudi. Pomocu serija tipa Dalas, Dinastija i sl. On je prosjecan covjek, kao sto su to i jevrejski muskarci, i zato oni danas dominiraju. Prirodi mozda nista ne znaci ako ce svi natprosjecni ljudi da izumru, onda jednostavno mozda ima predvidjen broj prosjecnih individua koje zeli da namnozi, pa kad se to ispuni, stvorice jedan ili dva para naprosjecnih koji ce ici jovo nanovo. Dakle, Jevrejima nije potrebna sila protiv dekadenata, nego kad hoce da imaju moc, onda je to samo posledica toga sto priroda zeli da ih uposli na konzerviranju covjecanstva. Oni ce samo pokazati sta imaju u ruci, ali nece i upotrijebiti.
 
Osim što je uradio ono što je hteo, da pobedi protivnike i ostavi napredak čovečanstvu. Teško da je to propast.
Kao što znamo niža civilizacija je uvek jača, ali uvek gubi, jer je svest na nižem nivou i neprijatelja uvek traži na pogrešnom mestu, dok se mainstream civilizacije već nalazi na mestu gde nije sila nazadne civilizacije.
Taj niži nivo svesti i intelegencije mora da izgubi bitku zbog prirodnih zakona da jači uvek opstaju, a jači su ljudi više svesti i zato nedodirljivi za niže namote svesti....Tako je i Tesla bio nedodirljiv za sirovine kapitalizma i njegova nauka je opstala i dalje napreduje, dok kapitalizam tone i popusta socijali. Pokušaj da se zeleni upotrebe kao masina protiv progresa je pucanje sebi u nogu niske svesti.
 
Pri tako krajnjem pokretu u pogledu na tempo i na sredstva kakva pretstavlja naša civilizacija, težište ljudi se pomera: onih ljudi čija je vrednost najveća, i koji na sebi imaju zadatak da nadoknade čitavu veliku opasnost jednog takvog bolesnog pokreta; — oni postaju oklevala po preimućstvu; spori su u primanju, teško napuštaju, relativno su postojani usred ovog ogromnog menjanja i mešanja elemenata. U takvim okolnostima na prosečne se prenosi težište; protiv vlasti gomile i nastranih (što je u većini povezano) konsoliduje se mediokritet kao poverenik i nosilac budućnosti.
Dakle, sve je veci postotak dekadenata u drustvu, kad zbrojimo sve dekadente: zene, socijaliste, moderne "umjetnike", bolesnike, djecu i starce, dobijamo najzad procenat vrlo visok, mozda preko 80% onih koji nisu sami sposobni da se brinu o sebi i koji bi najradije da bog placa jednako sve, i one koji rade po kancelarijama i one koji kopaju kanale. To je otprilike moglo biti brojno stanje za vrijeme Vudstoka. U takvom okruzenju priroda vadi keca iz rukava i daje prednost mediokritetima, dakle, liberalima, da prezmu drustvo. To je ova reprezentativna demokratija. 20% muskaraca predstavlja 80% dekadenata.


Otuda se stvara nov protivnik izuzetnih ljudi — ili pak novo iskušenje. Ako se ne prilagode masi i ne pevaju pesme koje bi se dopale instinktima najnižih, njima će biti potrebno da budu »prosečni« i pristojni. Oni znaju: da je zlatna i prosečnost — jedino ona gospodari novcem i zlatom ( — svim što se sija...). I još jednom stara vrlina i uopšte ceo preživeli svet ideala stiču sebi darovite zastupnike.. Rezultat: mediokritet stiče duh, duhovitost, genij — on po staje zabavan, dovodi u iskušenje.
Ovi liberali koji nisu ni anarhisti ni aristokrate, postaju protivnici izuzetnih ljudi. Posto smo imali isto opustanje i poslije 1. svjetskog rata, u 20-im, to je prevaga Amerike i njihove liberalne politike morala da se desi jos za vrijeme Tesle kojeg je mediokritet Edison iskoristio besramno za svoje ciljeve i svrhe. Ali u cilju ocuvanja stabilnosti sve vise slabecih Amerikanaca, pa mozda i cijelog svijeta.



Dakle, kao rezultat imamo dalekovidno razmatranje prirode: ona zeli jednu zdravo konsolidovanu prosjecnost, na kojoj ce, kad tad, moci da pociva visoka kultura, ali tako sto ce prvo prosjecnosti dati jedno poluvrijeme, ili mozda jedno 3 cetvrtine, pa ce onda da pusti rijetke pojedince, da se ponovo igraju kauboja i indijanaca. Ono sto je ovde bitno je pojam "konzervativac", ako je neko iza toga zamisljao nekakav tradicionalizam, prevario se. Konzervativac je u sluzbi prirode da sacuva ljudsku vrstu od totalne propasti, dakle, od drogiranja i smrti, pomocu osrednjih ljudi. Pomocu serija tipa Dalas, Dinastija i sl. On je prosjecan covjek, kao sto su to i jevrejski muskarci, i zato oni danas dominiraju. Prirodi mozda nista ne znaci ako ce svi natprosjecni ljudi da izumru, onda jednostavno mozda ima predvidjen broj prosjecnih individua koje zeli da namnozi, pa kad se to ispuni, stvorice jedan ili dva para naprosjecnih koji ce ici jovo nanovo. Dakle, Jevrejima nije potrebna sila protiv dekadenata, nego kad hoce da imaju moc, onda je to samo posledica toga sto priroda zeli da ih uposli na konzerviranju covjecanstva. Oni ce samo pokazati sta imaju u ruci, ali nece i upotrijebiti.
odakle podela sad na osrednje ili natprosecne ljude? svi treba da budu jednaki jer su svi ljudi...
 
Priroda neorganska, ona koja ne čini život je nijema stvar, mrtva i stvar po sebi, ona se ne brine ni za šta. Tako da priroda nikoga ne spašava, već se svaki život adaptira na istu, uključujući adaptaciju medju svim oblicima života. Naši životi više ili manje, odredjeni su u glavnom našom voljom kroz adaptaciju i ograničenja te volje, odnosno ograničenje je u količini moći.

Dakle, sve je veci postotak dekadenata u drustvu, kad zbrojimo sve dekadente: zene, socijaliste, moderne "umjetnike", bolesnike, djecu i starce, dobijamo najzad procenat vrlo visok, mozda preko 80% onih koji nisu sami sposobni da se brinu o sebi i koji bi najradije da bog placa jednako sve, i one koji rade po kancelarijama i one koji kopaju kanale. To je otprilike moglo biti brojno stanje za vrijeme Vudstoka. U takvom okruzenju priroda vadi keca iz rukava i daje prednost mediokritetima, dakle, liberalima, da prezmu drustvo. To je ova reprezentativna demokratija. 20% muskaraca predstavlja 80% dekadenata.
Mediokritet ne preuzima društvo iako je u većini.
Uvijek je u pitanju hijerarhijska piramida koja se nalazi svuda i svugdje, kako medju ljudima, tako i medju životinjama.
Piramida mora da postoji, i hijerarhija, valjda je to logično zaključiti. Nije dekadencija to što ima više, onih manje sposobnih, jer ako bi svi bili sposobni, onda niko ne bi radio neke druge poslove, zamisli npr. fabriku, veliki pogon, hiljade zaposlenih rade na traci, ne razmišljaju mnogo, oni koji znaju više, sposobniji i razmišljaju više su hijerarhiski na prirodno manjem površinskom mjestu. Upravo bi bilo dekadentno da su svi savršeno razmišljajući, pametni, što je naravno nemoguće, onda niko ne bi radio one potrebne poslove nižeg staleža, već bi nastala borba, dekadencija.
To je kao organizam, "savršen" organizam je sastavljen od organa, više ili manje vrijednih, od onih bez kojih se ne može i onih bez kojih se može, srce, mozak, bubrezi itd. dakle ako bi svi organi bili mozak to bi činilo dekadenciju organizma, društvo je organizam.
 
Poslednja izmena:
To što je po tvoj definiciji propast, možda za Teslu nije bilo, to je subjektivno. Same propasti i uspjesi mogu se definisati na mnoštvo tumačenja.
Mozda nisi shvatio da sam dao primjer da objasnim ono sto je Nietzsche htio da kaze u svom aforizmu, a to je da jakim ljudima ne preostaje u takvoj situaciji, nego da se pridruze osrednjima ili da laskaju masi dekadenata. Posto nauka pripada srednjem stalezu, Tesla je ili srednji stalez ili im se pridruzio. Moje misljenje je da je visi stalez, posto mu je i djed to bio. Ako nisu i Budisavljevici i Tesle bili vojnici-granicari.
Posto sam se malo bavio Teslinim izjavama, znam da je bio usamljenik i da nije bio zadovoljan ljudima oko sebe.
Htio je da se ozeni, ali na staromodan, tradicionalisticki nacin, da mu zena ne radi i da se ne nadmece s njim. Bas onako kako Camille Paglia kaze da su zene ranije bile postavljene na "pijedestal" i da su imale odvojenu sveru zivota koju su muskarci postovali, tako je i on zamisljao da stavi zene na "pijedestal", medjutim, takvih vise nije bilo ni u njegovo vrijeme. Dakle, nije bio covjek koji se privatno uklopio u konzervativno-liberalnu struju.
A nije bio ni kukavni slabic, socijalista i narkoman, dakle, dekadent.

Mora se citati izmedju redova ko je kakav, jer kad imas samo dvije opcije, a ne pripadas nijednoj, onda ne izazivas sumnju, jer, kako je rekao Nietzsche, liberali u jakima traze protivnika, i zato jaki i propadaju.

Zene u sustini danas traze samo vise rangirane pripadnike srednje klase, tj. biznismene, ako je moguce.
Meni je to uglavnom uvijek bilo odvratno, znajuci da bi mogla rasturiti porodicu radi "viseg polozaja".
 
Priroda neorganska, ona koja ne čini život je nijema stvar, mrtva i stvar po sebi, ona se ne brine ni za šta. Tako da priroda nikoga ne spašava, već se svaki život adaptira na istu, uključujući adaptaciju medju svim oblicima života. Naši životi više ili manje, odredjeni su u glavnom našom voljom kroz adaptaciju i ograničenja te volje, odnosno ograničenje je u količini moći.


Mediokritet ne preuzima društvo iako je u većini.
Uvijek je u piranju hijerarhijska piramida koja se nalazi svuda i svugdje, kako medju ljudima, tako i medju životinjama.
Piramida mora da postoji, i hijerarhija, valjda je to logično zaključiti. Nije dekadencija to što ima više, onih manje sposobnih, jer ako bi svi bili sposobni, onda niko ne bi radio neke druge poslove, zamisli npr. fabriku, veliki pogon, hiljade zaposlenih rade na traci, ne razmišljaju mnogo, oni koji znaju više, sposobniji i razmišljaju više su hijerarhiski na prirodno manjem površinskom mjestu. Upravo bi bilo dekadentno da su svi savršeno razmišljajući, pametni, što je naravno nemoguće, onda niko ne bi radio one potrebne poslove nižeg staleža, već bi nastala borba, dekadencija.
To je kao organizam, "savršen" organizam je sastavljen od organa, više ili manje vrijednih, od onih bez kojih se ne može i onih bez kojih se može, srce, mozak, bubrezi itd. dakle ako bi svi organi bili mozak to bi činilo dekadenciju organizma, društvo je organizam.
Pa, vidi, moze svako da radi u fabrici, ali je pitanje koliko njih moze bez cigareta, alkohola i droga. Pa i oni koji su na visokom polozaju, ako se drogiraju, dekadenti su. Pisao sam ovde skoro o samoubicama... Niko se toliko ne unistava kao Evropljani tim stvarima.
A ono sto je zaista osrednje, to se ne ubija, ne truje, ne razvaljuje, to su ljudi koji generacijama obavljaju isti posao. Uzimam za primjer serije Dalas, Dinastija, Karingtone, Trampe, pa jevrejske porodice, Rotsilde i druge, dakle, svi koji imaju cijelu porodicu ukljucenu u biznis. U protivnom bilo bi medju njima i vojnika, oficira, filozofa ... ali nema. Oni nisu ni blizu vecina. Ako se malo kreces medju vecinom, shvatices da svi oni talasaju protiv bogatih, i to su sve dekadenti.
 
Pa, vidi, moze svako da radi u fabrici, ali je pitanje koliko njih moze bez cigareta, alkohola i droga. Pa i oni koji su na visokom polozaju, ako se drogiraju, dekadenti su. Pisao sam ovde skoro o samoubicama... Niko se toliko ne unistava kao Evropljani tim stvarima.
A ono sto je zaista osrednje, to se ne ubija, ne truje, ne razvaljuje, to su ljudi koji generacijama obavljaju isti posao. Uzimam za primjer serije Dalas, Dinastija, Karingtone, Trampe, pa jevrejske porodice, Rotsilde i druge, dakle, svi koji imaju cijelu porodicu ukljucenu u biznis. U protivnom bilo bi medju njima i vojnika, oficira, filozofa ... ali nema. Oni nisu ni blizu vecina. Ako se malo kreces medju vecinom, shvatices da svi oni talasaju protiv bogatih, i to su sve dekadenti.
Znaci svi su dekadentni osim vojnika, oficira i filozofa. A Filozof bez diplome je slicno kao i doktor bez diplome, nece moci raditi u savetu mudraca.
 
Covecanstvo se oduvek menjalo i to radikalno menjalo. Do juce smo tukli decu koja su se igrala napolju po ceo dan. Ono sto se tesko menja to su zahtevi religija koji dan danas kroje geopolitiku. Jervrejska religija recimo zahteva od vernika do bude bogat, edukovan, na visokom polozaju i da gospodari drugim narodima. Kamata nije greh kod njih , zato su banke jervrejske. Sto se hriscana tice ono sto se zahteva od vernika je suprotno od jevrejska, pa se zbog toga javlja ljubomora. Siromastvo se ceni, mediokriteti se cene, kamata je greh. Sto se teritorija tice, Jervrejska religija zahteva samo Izrael i zapadnu jordansku obalu ali da se gospodari neznaboscima. Sto se islamista tice njihova religija zahteva da se osvoji cela zemaljska kugla pa su pribegli radjanjem beba za pocetak po Evropi. To je jedna od retkih stvari koja se nije promenila, sve drugo se izmenilo.
 
Mnoge stare vrednosti se danas ne smatraju vise vrednostima. Neretko zbog prakticnih razloga ali ne uvek. Istina je da smo neke izgubljene vrednosti mogli sacuvati za danasnjicu da smo insistirali. Mada nije lako, jedna promena povlaci drugu. Onaj ko se ne adaptira na promene izumire. Zivot je kretanje, promena. Ljudi koji su previsi inteligentni ili previse glupi pate, oni su usamljeni, neshvacei i najnesrecniji. Najbolje je biti iznad proseka al ne preci granicu visokog intelektualnog potencijala. Ne znam gde nas ovo vodi samo vidim kako ovi sa licnim problemima kukaju po forumima kako ne mogu da se prilagode zivotu.
 
Znaci svi su dekadentni osim vojnika, oficira i filozofa. A Filozof bez diplome je slicno kao i doktor bez diplome, nece moci raditi u savetu mudraca.
Drago mi je sto ovako otvoreno pokazujes da nisi nista shvatio. Da bi se bavilo filozofijom potrebna je ipak intuicija.
Dekadent nije niko po pripadnosti stalezu, sem ako si Chandala. Ako se zivi od tudjeg sazaljenja.
Dekadent si eventualno po pripadnosti polu, jer sve sto je slabo je dekadentno. Dekadenti su djeca, starci koji su slabi.
Sve je to vec navedeno. No, ima ponavljaca.
Drugi post necu ni da komentarisem, to je politika.
Treci post isto ne objasnjava Niceovu filozofiju. Ovo je post o Niceovoj filozofiji.

Pitanje koja je do sad bilo moguce postaviti je: Da li su Nijemci, prelaskom na srednji trgovacko-industrijski stalez stali na stranu prirode i kakve su im sanse za prezivljavanje. Moj odgovor bi bio: za prezivljavanje imaju dosta sanse oni koji imaju porodicna preduzeca. Ali nema njemackih porodica medju najbogatijima, tako da su sanse za prezivljavanje dosta manje. S druge strane, pitanje je koliko je medju njima jos ostalo dekadenata. Cini se da su Amerikanci 60-ih bili mnogo vise zahvaceni time nego Nijemci.
 
Htio bih da dodam gdje u Americi vidim ovaj prelazak jakih u slabe...

Demokratska stranka je nekad bila na jugu, i osnovali su je konfederalisti. Dakle, najveci rasisti. Danas je demokratska stranka potpuno ljevicarska. To je neki dokaz, da su tradicionalisti postali ljevicari, dakle, opozicija svojim precima.

Druga stvar koja ce biti zanimljiva za ispratiti je, na koji nacin ce narastajuci populizam u svijetu prici rjesavanju sukoba sa ljevicarima. Da li ce tu biti gradjanskih ratova, ili ce sve ostati na retorici. I da li ce biti moguce da iz populista nastanu tradicionalisti.
 
Стара мода се враћа али је данас увек мало другачије него јуче. Пример је екстремна десница. Мада ја ту видим нешто друго. Када неко трипује да ће се вратити стара времена, баш као што је било некада јер не може да се прилагоди новим временима, то се назива слабошћу.
 
O stvarima o kojima se u ovoj temi razmišlja i govri, se ne može ispravno suditi bez poznavanja osnovnih živornih pravila i zakona. Koji se svi svode na pronalaženje najboljeg rešenja o tome kako da se na najjednostavniji i najlakši naćin osvari osnovni cilj života, zvani "samoodržanje". Koji se uvek svodi na duhovno i materijalno blagostanje.

Postoji univerzalno rešenje o tome kako se taj cilj najjednostavnije postiže. Priroda to rešenje odavno poznaje i praktično primenjuje, dok ljudi na Zemlji o tome još uvek pojma nemaju. To rešenje se svodi na težnju da se svesnost mnoštva nekih (bilo kojih ili kakvih) pripadnika iste vrste, koji imaju iste životne duhovne i materijalne potrebe, podigne do nivoa dok svi pojedinci tog mnoštva ne shvate da svi oni nisu MNOŠTVO, već POJEDINAC. Kao što je, na primer, mnoštvo svih ćelija i organa u ljudskom organizmu, POJEDINAC zvani ČOVRK. Ili kao što su sve elementarne čestice u atomu, POJEDIBAC, zvani atom. Svi mravi u mravinjaku, POJEDINAC, zvani mravinjak. Sva nebeska tela u glalaksiji, pojedibacm zvani galaksija utd.

Dakle, da bi jedno mnoštvo pripadnika iste vrste, koji imaju iste životne duhovne i materijalne potrebe, najlakše ostvarilo taj svoj životni cilj, najlakši i najprirodniji način da to mnoštvo postane POJRDINAC. Kada je reč o svim ljudima sveta, to znači da oni treba da se ujedine i postanu Čovečanstvo. Na isti načim kao što su sve ćelije u ljudskom organizmu, pojedinac, zvani ČOVEK.

To najlakše može da se postigne opštim ujedinjenjem sveta i stvaranjem jedinstvenoh svetskog pravednog društvenog i ekonomskog poretka. U kojem nikakvih drugih podela (politički, veskih, nacionalnih i klasnih) ne sme da bude, sem pravedne podele rada i rezultata rada. Koja podrazumeva potpuno odbacivanje filozofije "prava jačega i prirodne selekcije", a time ujedno i filozofije INDIVIDUALIZMA i potpuni prelazak na filozofiju jedinstva sveta, mira, uzajamnog pomaganja i ljubavi, tj. na folozofiju KOLEKTIVIZMA.

Dakle, sa stanovišta poznavanja osnovnog prirodnog i životnog zakona, zvanog "HARMONIJA I DOBRO", Ničeova filozofija, kao i sve vaše diskusije u ovoj temi o Ničeovoj filozofiju, su potpuno bezvredne. Zato jer to nije fiozofika Harmonije i dobra, već uveliko nam poznata filozofija Haosa i zla, kojom je bila obeležena cela ljudska istorija i koja obeleževa i ljudsku sadanjost, koja preti da na kraju celo ljudsko društvo odvede u propast.
 
To sto si ti ovde postavio je ukratko sledece:
"Uprkos tome biće uvijek previše posjednika, da bi socijalizam mogao značiti više od jednog napada bolesti: a ovi posjednici su kao jedan čovjek jedne vjere »mora se nešto posjedovati, da bi se nešto bilo«. A to je najstariji i najzdraviji od svih instinkata: ja bih dodao »mora se htjeti imati više nego što se ima, da bi se postalo više«. Tako naime glasi nauka, koja svemu, što živi, kroz sam život biva propovjedana: moral razvitka. Imati i htjeti imati više, jednom riječju rast — to je sâm život."
- Nietzsche

E sad, da li je to instinkt samoodrzanja ili instinkt rasta? Da li usled instinkta rasta moze doci i do stradanja pojedinca? Npr. ako zeli da raste u obliku ratnika? Ima ih koji nisu prihvatali predaju koja im je bila ponudjena po fer uslovima. Da li se kroz smrt moze i dalje rasti? Recimo, da se stekne neka "besmrtna slava" koja se prenese na potomstvo?
 
To sto si ti ovde postavio je ukratko sledece:
"Uprkos tome biće uvijek previše posjednika, da bi socijalizam mogao značiti više od jednog napada bolesti: a ovi posjednici su kao jedan čovjek jedne vjere »mora se nešto posjedovati, da bi se nešto bilo«. A to je najstariji i najzdraviji od svih instinkata: ja bih dodao »mora se htjeti imati više nego što se ima, da bi se postalo više«. Tako naime glasi nauka, koja svemu, što živi, kroz sam život biva propovjedana: moral razvitka. Imati i htjeti imati više, jednom riječju rast — to je sâm život."

Rast .. dabome .. kao salata .. nikne pa raste. Do 10 cm pa 20 pa 50 cm .. pa metar i pol. Ili hrast .. isto .. u vis .. do 20 m .. pa 50 ..pa dalje.
Ili rimsko carstvo.
Ili švapci .. lokomotiva evrope. Sad su malo zastali .. trenutna slabost.
Ili kinezi indijci ameri .. rastu li rastu.
Srećom i svijet se širi .. raste .. najprije je bio sasvim sitan .. pa eksplodirao .. raste li raste.

A švabac imao još jednu teoriju .. vječitog vraćanja. Salata raste pa ju pojede zec .. ili propadne .. pa posiješ drugu .. pa opet zec .. pa opet .. pa opet .. ko sunce u krugu .. i nosi nam opet ono što je bilo .. i radost i tugu.
 

Back
Top