Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.109
Osvešćenje. — Besmislica je pretpostaviti da je cela ova pobeda vrednosti antibiološka: mi moramo gledati da je objasnimo kao posledicu izvesnog interesa života za održanjem tipa »čoveka«, čak i pomoću metoda prevage slabih i zlosrećnika —: ako bi drukče bilo, ne bi li čovek prestao već da postoji? — Problem...
Napredak jačeg tipa koban po održanje vrste? Zašto? — Istorisko iskustvo pokazuje: jake rase desetkuju se uzajamno: ratom, žudnjom za vlašću, pustolovstvom; jakim strastima: rasipanjem — (snaga se više ne skuplja, nastaju duševni poremećaji usled prekomerne napetosti); njihovo postojanje staje skupo — one se neprekidno taru jedna o drugu —; nastupaju periodi duboke labavosti i polusna; za sva velika vremena mora se platiti... Jaki su slabiji nakon toga, s manje volje, apsurdniji, negoli što su prosečno slabi.
To su rasipničke rase. »Trajanje« po sebi nema baš nikakve vrednosti: mogli bismo možda pretpostaviti kraći život vrste, ali bogatiji po vrednosti. — Ostalo bi da se dokaže da se i tako postiže bogatiji rezultat po vrednosti negoli u slučaju kraćeg života; to će reći da čovek, kao zbir moći, doseže do mnogo višeg stupnja vlasti nad stvarima pod postojećim uslovima... Mi se nalazimo pred problemom ekonomije...
Dakle, hocu da jos jednom pokusam objasniti srz Nietzscheove filozofije. Ovaj pasus iznad je dio aforizma 864 Volje za moc. Sve do toga N je nabrajao koje vrste dekadencije postoje i zasto dekadencija uvijek pobjedjuje. Bilo je malo nejasnoca oko toga da li je svestenik dekadent ili nije, pa sam zakljucio da ima neku "dvojnu prirodu", a da svestenici kao klasa nisu dekadenti po sebi. Dakle, svestenik bi mogao biti pola dekadent pola ne.
Sto se tice gornjeg pasusa, tumacenje je sledece:
"Osvešćenje. — Besmislica je pretpostaviti da je cela ova pobeda vrednosti antibiološka:"
Misli se, dakle, iskljucivo na hriscanske vrijednosti. Dakle, besmislica je pretpostaviti da je pobjeda vrijednosti dekadenata (propalica) antibioloska, dakle, usmjerena protiv vascijele biologije i zivota na planeti. Jer ako bi dekadencija, odnosno smrt, bila cilj, onda bi zaista bio kraj, ali se tu smrt jedne vrste ljudi priziva, od strane prirode, samo da bi se jednoj drugoj vrsti (vidjecemo kasnije) omogucilo prezivljavanje. Prema tome, smrt je sredstvo, radi cilja, a to je zivot jednog drugog tipa covjeka koji, ako prezivi, bolje predstavlja cijelu ljudsku vrstu. Ocigledno je da dekadencija ima ograniceni zamah na planeti i da pogadja iskljucivo one koji su ranije bili "jaki" ili "mocni". Idemo dalje...
"mi moramo gledati da je objasnimo kao posledicu izvesnog interesa života za održanjem tipa »čoveka«"
Ovde mozemo pojam "zivota" da zamijenimo pojmom prirode. Dakle, priroda ima interes za odrzanjem onog tipa covjeka koji ce na duzi period, postojanije, da zastupa vrstu. To je kao neka vrsta reprezentativne ljudokratije.
Dakle, prevaga onih dekadenata, koji su u ljudskoj zajednici vecina, jeste nesto ekstremno, ali samo kao metoda (sredstvo), ne kao cilj.čak i pomoću metoda prevage slabih i zlosrećnika —
Sad se priprema teren za objasnjavanje zasto je bitno da se pribjegne tom sredstvu, da bi se opravdao cilj - postoji jedan problem (propast cijele ljudske vrste) i on biva rijesen makijavelisticki od strane prirode.ako bi drukče bilo, ne bi li čovek prestao već da postoji? — Problem...
Napredak jačeg tipa koban po održanje vrste? Zašto? — Istorisko iskustvo pokazuje: jake rase desetkuju se uzajamno: ratom, žudnjom za vlašću, pustolovstvom; jakim strastima: rasipanjem — (snaga se više ne skuplja, nastaju duševni poremećaji usled prekomerne napetosti); njihovo postojanje staje skupo — one se neprekidno taru jedna o drugu —; nastupaju periodi duboke labavosti i polusna; za sva velika vremena mora se platiti... Jaki su slabiji nakon toga, s manje volje, apsurdniji, negoli što su prosečno slabi. To su rasipničke rase.
Medju jakima i mocnima dolazi do previse trenja i gubljenja snage, pa oni poslije toga postaju slabiji od prosjecno slabih (od onih ciji opstanak je u interesu prirode). Kad bi jaki mogli da prisile prosjecno slabe da im se povinuju i nakon sto su postali slabiji od prosjecno slabih, onda bi to bio kraj ljudske vrste. Moze se reci da su Evropljani poslije svjetskih ratova postali slabiji i od zena, ili skoro kao i zene, ako se sjetimo slika sa Vudstoka, tu je tesko razlikovati zene od muskaraca. Duga kosa i skeleti.
»Trajanje« po sebi nema baš nikakve vrednosti: mogli bismo možda pretpostaviti kraći život vrste, ali bogatiji po vrednosti. — Ostalo bi da se dokaže da se i tako postiže bogatiji rezultat po vrednosti negoli u slučaju kraćeg života; to će reći da čovek, kao zbir moći, doseže do mnogo višeg stupnja vlasti nad stvarima pod postojećim uslovima... Mi se nalazimo pred problemom ekonomije...
Dakle, problem ekonomije je sledeci: dokazati da covjek kojeg priroda pokusava da spasi i afirmise ima mnogo vise znacaja po ukupan zbir moci (ljudski vrstu) nego u slucaju kratkog trajanja jake i mocne vrste, recimo Evropljana.
Vidjecemo jos koji tip covjeka priroda spasava radi vrste...