znam ja to
deo Huma je pao tokom borbi za vlast, a deo Huma je pao posle pobune Branivojevica, ali imamo i period od 5 godine (1325-1329.) u kojem Stefan ne pokrece nijednu ozbiljnu vojnu akciju, a gubi Hum (a to je negde oko 15% kraljevstva koje je nasledio) od slabijeg protivnika
sam Stefan nije osvajao do bitke kod Velbuzda
mozete zamisliti kako to utice na ugled vladara u zemlji i susedstvu
Subici (koji su verovatno bili i mocniji od Kotromanica) su na primer napali Milutina u Humu, ali on je energicno odreagovao i odbranio taj deo zemlje
granica je kod Omisa jos od Stefana Nemanje, najmanje 140-150 godina...
Pitanje je da li je granica Srbije bila na Cetini 150. godina u kontinuitetu prije nego je Hum pao u ruke Stjepana II Kotromanića – po svemu sudeći nije. Imam osjećaj da mi vrlo malo znamo o Humu.
Tako je recimo 1197. godine ugarski princ Andrija (koji je te godine postao hercog Dalmacije i Hrvatske) bio osvojio Hum, što će i spomenuiti u svojoj darovnici manastiru Sv. Krševana u Zadru od 6. maja 1198. godine. Andrija će biti saveznika Vukanov u borbi protiv brata Stefana. Po svemu sudeći neće dugo vladti Humom.
Ćorović piše da je 1223. godine humski knez Petar (1198-1227) bio izabran za splitskog kneza i uveden u tu dužnost od splitskog građanstva, i pored ogorčenog otpora katoličkog sveštenstva. On je dugo i oštro vodio borbu sa Šubićima,
a ratovao je i sa kraljem Stefanom Prvovjenčanim i u tom ratovanju je izgubio oblasti na lijevoj obali Neretve. (V. Ćorović, „Istorija Srba“)
Uprkos tome što Ćorović kaže da je tada Petar bio pod vrhovnom vlašću raškog kralja, iz ovoga se to ne bi moglo zaključiti – prije se stiče utisak da je Hum bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja, s tim što mu je na čelu bio domaći velikaš iz porodice Miroslavljevića. Jer teško da bi neki velikaš iz druge države mogao postati splitski knez, a Split je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja. Ili je najvjerovatnije pratično bio nezavistan tako što je mijenjao je sizarenstva u određenim periodima (Petar Miroslavljević ratuje sa Šubićima, Nemanjićima).
15. juna 1253. godine je sklopljen savez između Dubrovčana i Bugara koji je bio usmjeren protiv kralja Uroša Nemanjića. 22. juna 1254. godine tom savezu će se priključiti i humski knez Radoslav, sin prethodnog humskog kneza Andrije, samo se ne zna da li je to bilo prije ili u toku bugarskog upada u Srbiju, kada su opljačkali i manastir Svetog Petra na Limu. Po završetku rata Dubrovnik je došao u težak položaj, i morao je tražiti mir koji je sklopljen 23. avgusta 1254. godine. Po tom miru Dubrovnik je morao platiti dio ratne štete Srbiji i Dubrovačka nadbiskupija je morala odustati od parničenja sa Barskom nadbiskupijom, kojoj je ova poslije dugogodišnjeg spora priznala jurisdikciju nad zemljama kralja Uroša . Međutim ono što je za nas interesantno je to da se poslije ovog rata gubi svaki trag humskom knezu Radoslavu – Ćorović misli da ga je kralj Uroš svrgao sa vlasti i
„njegov deo Huma tešnje spojio sa svojom državom“.
Evo šta piše wikipedija.en o Radoslavu:
“
Radoslav of Zahumlje was from 1254 a vassal of Hungary, but probably afterwards his land were absorbed into Serbia. However, he was at war with Serbia in 1268, while still under Hungarian suzerainty. But seaking to centralize his realm, Stephen Uroš I of Serbia tryed to stamp out regional differences by dropping references to Zahumlje (Hum), Trebinje and Duklja (Zeta), and called himself "King of all Serbian land and the Coast". Miroslav's descendants dropped to the level of other local nobels.”
Po Ćoroviću je Radosalav svrgnut od kralja Uroša 1254. godine, ovdje stoji da je vladao do 1268. godine?
A evo teksta o Zahumlju u XIV vijeku na wikipediji.en:
“Paul I Šubić of Bribir as Ban of Croatia and Dalmatia controlled Croatia from Gvozd Mountain to the river Neretva mouth. Paul became Lord of all of Bosnia in 1299. Although supporting the king, Paul continued to act independently, and ruled over a large portion of modern-day Croatia and Bosnia. In the course of the war between Stephen Uroš II Milutin and Stephen Dragutin, Paul Šubić expanded not only into western Hum, but also beyond the Neretva river, and took the region of Nevesinje and Ston. In 1312, Hum was added to the title of Mladen II Šubić, who succeeded Paul. At least part of Paul's conquests were granted to his vassal Constantine Nelipčić. After Paul's death, Milutin and Dragutin concluded a peace, and went to war against Šubić family. In the war that followed Milutin took one of Mladen's brother captive, and to get him back Mladen Šubić had to agree to restore a part of Hum to Milutin.
After this agreement in 1313 the Neretva again became the borther between eastern and western Hum. By 1325, the Branivojević family had emerged as strongest in Hum. Probably at thear highest point they ruled from Cetina River to the town of Kotor. Though nominal vassals of Serbia, the Branivojević family attacked Serbian interests and other local nobles of Hum, who in 1526 turned against Serbia and Branivojević family. The Hum nobles approached to Stjepan Kotromanić II, the ban of Bosnia, who then annexed most of Hum. The Draživojevići of Nevesinje as vassals of Bosnian Ban, become the leading family of Hum in 1330s. ecause of the war in 1327-1328 between Serbia and Dubrovnik, Bosnian lordship of inner Hum and the war in Macedonia, Stephen Uroš IV Dušan sold Ston and Pelješac to Dubrovnik, and turned fighting to east in Macedonia. The region was overwhelm by the House of Kotromanić from Bosnia in 1322-1326. By the mid-14th century, Bosnia apparently reached a peak under Ban Tvrtko I who came into power in 1353.”
Evo i spiska vladara Huma od Miroslava do Stjepana II Kotromanića sa wikipedije.en:
• Miroslav of Hum Prince of Zahumlje 1162-1190
• Rastko of Nemanja 1190 - 1192 ruling in the name of Stefan Nemanja
• Miroslav of Hum Prince of Zahumlje 1192-1198
• Andrew II of Hungary 1198 - 1199
• Petar, son of Miroslav, Duke of Zahumlje 1199-1227 and a count of the city of Split 1222-1225. He married a daughter of Duke Berthold von Meran, Margrave of Istria
• Toljen II, son of Toljen, Duke of Upper Zahumlje up to 1239
• Nikola, Prince of Zahumlje. He married Katarina Kotromanić in 1238
• Andrija, son of Miroslav, Prince of the Seaside and Duke of southern Zahumlje up to 1250
• Bogdan, son of Andrija, Prince of Zahumlje up to 1249, died 1252
• Radoslav of Zahumlje, son of Andrija, Prince of Zahumlje in 1249 - 1268
• Bogdan II 1285 - 1299
• Mladen I Šubić of Bribir, a Croatian noble and Bosnian Ban from 1299–1304
• Paul I Šubić of Bribir, a Ban of Croatia and Lord of all of Bosnia from 1304–1312
• Mladen II Šubić of Bribir, "Ban the Croats and Bosnia and general lord of Hum country" 1312 - 1322
• Stefan Konstantin, Prince of Zahumlje, pretender to the Serbian throne in 1323.
• Stjepan Kotromanic II, a Bosnian Ban from 1325–1353
Marko Vego piše da je 4. febrara 1264. godine zabilježen humski knez Stefan (Stephanus luppanus de Chelmo) koji je priznavao raškog kralja Uroša I. Takođe on navodi da je 1304. godine zabilježen humski knez Konstantin Nelipčić koji će se spominjati i 1306. godine.
Očigledno je da je ovaj spisak netačan od kneza Radoslava Miroslavljevića, tu je Ćorović u pravu, on će vladati Zahumljem do 1254. godine.
Što se tiče Šubića tačno je da je Pavle Šubić prodro u Hum, i to duboko – sredinom 1300. godine je zauzeo Onogošt. Međutim već naredne 1301. godine on je potisnut na zapad od strane Milutina. A li to ne znači da je Milutin pod svoju vlast stavio čitav Hum, već samo njegov istočni dio, negdje otprilike do Neretve, (s tim što je Konstantin Nelipčić vladao Nevesinjskim krajem) - Zapadnim Humom će najvjerovatnije nastaviti da vladaju Šubići tako što je u njihovo ime njime vladao Konstantin Nelipčić iz Dalmcije. A bosanski ban Stjepan II Kotromanić će u svoju titulu unijeti Hum već 1322. godine, znači prije sloma Branivojevića 1326.. godine – što implicira da je Stjepan pod svoju vlast stavio dio Huma (vjerovatno manji dio) još 1322. godine.
Takođe, čini mi se da područje Neretvanske Krajine između Neretve i Cetine nije ulazilo u sastav Nemanjićke države u većem dijelu XIII i XIV vijeka - njome su vladali omiški kneževi Kačići.
. Окачићу испод карту Душанове државе из Историјског атласа, тамо су и Мачва и Београд шрафирани као предео који је прелазио из угарских руку у српске и обратно.
