Ostvarivanje zelje -posedovanje cilja radja zasicenost sto vodi u duhovni pustos

Duchess Izadora

Početnik
Poruka
6
Ceo ljudski zivot tece iz htenja i ostvarenja. Po svojoj prirodi želja je bol. Ostvarenje brzo radja zasicenost. Cilj je bio samo prividno cilj, posedovanjem mu oduzima svaku draz i zelju, potreba pojavljuje se ponovo u novom obliku. Gde toga nema nastaje pustos, praznina, dosada, a protiv njih je borba isto toliko mucna koliko i protiv nemastine
Treba da napisem sastav iz filozofije na ovu temu pa ako imate neku inspiraciju o ovome napisite na forumu ili mi posaljite poruku,u principu meni je jasan smisao teme,citala sam i neke stare postove korisnika koji imaju veze sa zadatom temom ali nikako ne mogu da formulisem jedinstvenu celinu od svega toga mada puno bi mi znacilo da napisete par recenica o ovome. Unapred hvala :)
 
Pa ne znam sta ti nije jasno.Cilj je iluzija ostvarenja nema jer se nakon dolaska do neke etape shvati da je sve postignuto nevazno i to stvara depresiju do sledece bezvezne samozadate prepreke.Zivot je glupost svi cemo umreti i biti izbrisani iz postojanja tako da je sve sto radimo bezvredno.Covek sebi zadaje ciljeve da uposli mozak da ne razmislja o uzaludnosti postojanja.
 
...
Ostvarenje brzo radja zasicenost ...

...

Rađa zasićenost kod onoga koji cilj vidi kao vrh planine,
pa kad se popeo na vrh jedino što mu je preostalo je da siđe !

Ali evo ti moj slučaj :

Cilj mi je bio visoravan !

Još uvek sam na njoj ( ogromna je kao Tibet )
i vrlo sam zadovoljan
i nije mi dosadno !
 
Nešto se ne sjećam da sam padao u depresiju kada sam uspio ostvariti neki cilj .
Čovjek uglavnom ima paralelno ima više ciljeva . Ostvariš jedan pa guraš prema drugom .
Govorim o više malih ciljeva .
Što se tiče nekog velikog cilja , ne vjerujem da bih upao u depresiju kad bih pronašao lijek
protiv kancera i zbog toga dobio Nobelovu nagradu .
 
Na svetu možemo pronaći ciljeva koliko ne možemo dostići za života.
Ipak, to ne umanjuje besmišlje koncepta života kakvim ga Šopenhaur ovde predstavlja.
Ako je želja po svojoj prirodi bol, a ostvarenje sa sobom nosi dosadu gde je zlatni trenutak sreće bez boli i dosade?
Medjutim, govoreći o dosadi priznaje želji draž, što znači da je sreća u boli.
 
Ceo ljudski zivot tece iz htenja i ostvarenja. Po svojoj prirodi želja je bol. Ostvarenje brzo radja zasicenost. Cilj je bio samo prividno cilj, posedovanjem mu oduzima svaku draz i zelju, potreba pojavljuje se ponovo u novom obliku. Gde toga nema nastaje pustos, praznina, dosada, a protiv njih je borba isto toliko mucna koliko i protiv nemastine
Treba da napisem sastav iz filozofije na ovu temu pa ako imate neku inspiraciju o ovome napisite na forumu ili mi posaljite poruku,u principu meni je jasan smisao teme,citala sam i neke stare postove korisnika koji imaju veze sa zadatom temom ali nikako ne mogu da formulisem jedinstvenu celinu od svega toga mada puno bi mi znacilo da napisete par recenica o ovome. Unapred hvala :)


Zivotni put krece se od patnje do dosade, od dosade do patnje. Zadovoljstvo izmedju je iluzija i samo negativno.
Sreća i zadovoljstvo moguci su samo kao negacija patnje.
Da bi neko uzivao u hrani mora prethodno trpeti glad. Ako je neko sit i iznesu mu najukusnije jelo ovoga sveta, on neće ostetiti zadovoljstvo. A to vazi i za ostala uzivanja.
Znaci, neophodan uslov svakog zadovoljstva jeste prethodna oskudica, nemastina, patnja. Patnja mora trajati dugo da bi negacija patnje ili „zadovoljstvo” dalo sto veću iluziju nečega lepog a koje će i pored toga trajati samo hiljaditi deo vremena prethodne patnje, tj samo za vreme negacije iste.
Medjutim, sa zadovoljnjem sa sitoscu ne nastupa neko ultimativno usrecenje i zadovoljenje (koje je trajalo samo za vreme negacije gladi) vec nastupa obamrlost, ravnodusnost i dosada.

To je slicno kao prlikom slusanja muzickog dela.
Kada slusamo muziku polazimo od osnovnog tona koji predstavlja zadovoljenje, harmoniju, ekvilibrijum. Ali kada bi se muzicko delo sastojalo samo od tog jednog jedinog tona i njegovih harmonijskih pratilaca, ubrzo bi nas uhvatila neopisiva dosada. Zato cemo pozeleti promenu , disonansu, udaljavanje od osnovnog tona... Ili dok je muzicko delo u disonanci nama je neprijatno i pozelimo razresenje u konsonanci (u osnovnom tonu). Ali kada bi se taj osnovni ton produzio mucenje bi bilo jos i vece nego prvi put.

Dosada je samo na prvi pogled bezazlena. Ona je jaca patnja nego ona poznatija otelovljena u nezadovoljenoj volji.
Najveca kazna nad kaznama medju kaznjenicima jeste samica ili kaznjavanje dosadom. Samica je mnogo strasnije orudje za mucenje od srednjovekovnih sprava. To nam moze pokazati zasto narodu treba HLEBA i IGARA a ne samo hleba zato jer dosada vreba.

Најсрећнији живот био би онај који би стално ишао од жеље, па до њеног задовољења.

Isto se ispoljava i u ljudskim stremljenjima i zeljama, koje nas obmanjuju tako sto nam svoje ispunjenje prikazuju kao krajnji cilj naseg htenja, a cim budu ispunjene, vise ne lice na sebe same pa su brzo zaboravljene,
postaju starudije i uistinu, iako ne uvek to otvoreno priznavajuci, od nas odbacene kao iscezle varke. Srecan je onaj kome ostaje jos nesto da zeli i cemu da tezi, Cija igra stalnog prelaza od zelje do ispunjenja, a od ispunjenja do nove zelje ne prestaje, gde se njen brzi tok zove sreca a polagani patnja, gde je najvaznije da ona ne prestane, jer onda se javlja strasna dosada koja koci zivot, patmula ceznja bez odredjenog predmeta, ubistveni languor (Camotinja).

Шопенахауер

Међутим, проблем је што се жеље које вапе за својим остварењем гомилају. Дисонанце наше мелодије живота постају све бројније и бројније, а њихово остварење, тј повратак основном тону, бива све теже и теже, па и у много случајева немогуће "одсвирати", и тако задовољство изостаје а остаје патња гомиле неостварних жеља. А живот једна атонална, дисонантна, нехармонична композиција.
 
Ceo ljudski zivot tece iz htenja i ostvarenja. Po svojoj prirodi želja je bol. Ostvarenje brzo radja zasicenost. Cilj je bio samo prividno cilj, posedovanjem mu oduzima svaku draz i zelju, potreba pojavljuje se ponovo u novom obliku. Gde toga nema nastaje pustos, praznina, dosada, a protiv njih je borba isto toliko mucna koliko i protiv nemastine
Treba da napisem sastav iz filozofije na ovu temu pa ako imate neku inspiraciju o ovome napisite na forumu ili mi posaljite poruku,u principu meni je jasan smisao teme,citala sam i neke stare postove korisnika koji imaju veze sa zadatom temom ali nikako ne mogu da formulisem jedinstvenu celinu od svega toga mada puno bi mi znacilo da napisete par recenica o ovome. Unapred hvala :)

Prvo pogledaj gde je domen vazenja, kao u matematici...Znaci ovo sto ti je tema sigurno ne vazi za sve ljude.
Znaci moze ti domen biti jednostavan iq80 animalac ili onaj koji je malo veceg iq, ali je visak upotrebio samo na sticanje prednosti u istim zivotnim nivoima kao i onaj sa manjim iq...

Zatim pogledaj sta je ustvari predmet ovih teza ili ove teze...Jedna rec je ambicija.Ako ti je tako lakse a pretpostavljam da je tako.

Trece pravis antitezu....tj ono lenjost je najgora bolest....jer sve navedeno u naslovu je samo posledica lenjosti i kasnije primarne posledice, mentalne nehigijene. Tu postavljas pojmove praznina (duhovna i dushevna, moze i mentalna, ali ne bih se igrao na tvom mestu jer ako ne mozes da podrzis razliku u pojmovima ne cackaj ih). Dosada, pustos, apatija, melanjolija, besciljnost, depresija....

Cetvrto , postavljas psihu i prvo je postavljas kao posledicni rezultat, ovo depresija, a kasnije kao izvor primarnog cilja, srece...Tu obavezno dolazi do izrazaja i zelja i spirala zelja , ali i animalno a to je drazenje ili npr izazov, udar na sujetu....
Obavezno , jer to je sastavni deo ljudi koji su ti domen vazenja ovog naslova..

Zatim ide instrumentalizacija, tj kako sve ovo pretociti u praksu i zloupotrebu u praksi.....Tu su primeri NLP, zatim razne life coach tehnike (razlika izmedju promene psihe da bi ostvario ciljeve - sluzbeni lifecoach- i promene metoda da bi sa istom psihom ostvario ciljeve koji su primereni toj psihi -terapija-), medijske tehnike , PR, prodaja, izbori, politika..

Sesto ti moze biti covecanstvo kao integral, zbir pojedinacnih dejstava pojedinaca za koje vazi naslov...
Dakle u kojoj meri je zbir partikularnih, cesticnih dejstava jedne osobe prosta suma u ponasanju u covecanstvu, a gde se nailazi na razliku...Npr, animalizam trazi prostor za svoju promociju, pa ce i sponzorusa koja ne moze da se izbori svojim kvalitetima u okruzenju sponzorusa poceti da promovise antisponzorsko misljenje, a sama ce ostati sponzorusa , jer promocija do izvesnog vremena ne zahteva potvrdu stvarnih cinjenicnih stanja...cest slucaj koriscenja je taj period kasnjenja izmedju istine i privida istine...
To se uostalom koristi i u samom naslovu.....cesto se maskira nepotpuno ostvarenje cilja umisljanjem da je potpun, a ide se na to da ce tek za godinu dana ili neki period dovoljno dug, to postati vidljivo....
Tu mogu biti navedeni i kontrasi....animalac koji tako pravi promociju i prostor sebi....bilo pljuvanjem drugih , bilo nudjenjem orginalnog....strasno dobro prolazi ovakav pristup kod zenskog sveta...kvazi orginalnost a istovremeno garantovani mediokritet sto nudi zastitu standarda i zahteva u vezi standarda i fizicke zastite zeni...

Sedmo ti moze biti politicka upotreba istog ovog , ne u smislu insturmentalizacije kao ekonomija sto cini, nego u smislu generisanja nove svesti i novih sloboda koje u sebi potpuno brisu dodir i svest o svim onim detaljima koji su neprihvatljivi za kapitalisticki , trzisni pristup svesti i stvarima...Npr , zelja je poznati motiv u trzisnoj i kapitalistickoj privredi.....u trzistu za generisanje potrebe, a ta dva nisu isto, a u kapitalizmu , jer se preko zelje odredjuje cena, koja nema nikakve veze sa troskovima proizvodnje...

Ako hoces, mozes dodati osmo, a to je religijski moment, a ako neces, onda ostaje ateisticko delo...
Religija je pipava zato sto ona barata sa spiralom zelje , ali primarno je nastala kao sasvim druga spirala....pa je pipavo ako se pomesaju te dve spirale...jer pojasnjavanje sebi je sasvim drugacije od trasiranja svojih zelja....lici ali nije ni blizu isto...

Ne bih dodavao deveto, ali svi to vole pomalo da pipnu, super coveka, svevremensko ili nadvremensko , kako ko moze da vidi....
Samo iz ovog nabrojanog imas bar 10 dvolisnica u radu....dosta i za semestralni , ne znam da li se jos prave oni diplomski u srednjoj skoli...
A ako je za faks, opet imas dovoljno...

Ali onda moras uvesti i filozofe istoricare, tj moras imati i hronologiju razvoja filozofske svesti o ovome, tj nekih desetak referenci o nekim filozofima koji su pisali o ovome.....
Vole filozofi koji se tako zvanicno zovu da se drze istorije filozofije, tako da mora se .....
 
Poslednja izmena:
Ceo ljudski zivot tece iz htenja i ostvarenja. Po svojoj prirodi želja je bol. Ostvarenje brzo radja zasicenost. Cilj je bio samo prividno cilj, posedovanjem mu oduzima svaku draz i zelju, potreba pojavljuje se ponovo u novom obliku. Gde toga nema nastaje pustos, praznina, dosada, a protiv njih je borba isto toliko mucna koliko i protiv nemastine
Treba da napisem sastav iz filozofije na ovu temu pa ako imate neku inspiraciju o ovome napisite na forumu ili mi posaljite poruku,u principu meni je jasan smisao teme,citala sam i neke stare postove korisnika koji imaju veze sa zadatom temom ali nikako ne mogu da formulisem jedinstvenu celinu od svega toga mada puno bi mi znacilo da napisete par recenica o ovome. Unapred hvala :)

Želja nije bol nego pokretač.
To je da je želja bol je budistička mantra.
Koliko vidim tvoja tema je da se čovek nikada ne sme zadovoljiti ostvarenjem nekog cilja već da ispred sebe uvek mora da ima jedan koji ga pokreće i inspiriše.
Ko u ranama kad pita Pinki Švabu a šta ako ne nađeš na šta se ložiš?Pa onda si valjda naebo.:mrgreen:
 
Želja nije bol nego pokretač.
To je da je želja bol je budistička mantra.
Koliko vidim tvoja tema je da se čovek nikada ne sme zadovoljiti ostvarenjem nekog cilja već da ispred sebe uvek mora da ima jedan koji ga pokreće i inspiriše.
Ko u ranama kad pita Pinki Švabu a šta ako ne nađeš na šta se ložiš?Pa onda si valjda naebo.:mrgreen:

Želja nije pokretač, volja je pokretač.
Volja vodi do cilja, a želja zamišlja cilj.
Kada u sebi uspeš da razviješ volju, onda i shvatiš pravu prirodu želje.
 
Želja nije pokretač, volja je pokretač.
Volja vodi do cilja, a želja zamišlja cilj.
Kada u sebi uspeš da razviješ volju, onda i shvatiš pravu prirodu želje.

A šta aktivira volju ka nečemu?Pa želja kojoj ta ista volja teži.Dakle jeste pokretač.
Želja ne zamišlja ništa niti može jedino um ima sposobnost imaginacije.
 
Poslednja izmena:
Ceo ljudski zivot tece iz htenja i ostvarenja. Po svojoj prirodi želja je bol. Ostvarenje brzo radja zasicenost. Cilj je bio samo prividno cilj, posedovanjem mu oduzima svaku draz i zelju, potreba pojavljuje se ponovo u novom obliku. Gde toga nema nastaje pustos, praznina, dosada, a protiv njih je borba isto toliko mucna koliko i protiv nemastine
Treba da napisem sastav iz filozofije na ovu temu pa ako imate neku inspiraciju o ovome napisite na forumu ili mi posaljite poruku,u principu meni je jasan smisao teme,citala sam i neke stare postove korisnika koji imaju veze sa zadatom temom ali nikako ne mogu da formulisem jedinstvenu celinu od svega toga mada puno bi mi znacilo da napisete par recenica o ovome. Unapred hvala :)

ne mora da znaci... po tome su oni koji se laktaju najbolji ljudski primerci... radoholicari vole da idu iz posla u posao i to je ok ali to je dobro za psihu ne toliko za duhovnu slobodu i to je osobina frilensera koji znaju da ako se opuste makar pola godine odlaze u krajnost iz koje se tesko vraca...

sa druge strane, ostvrenje cilja, napr. duhovnog koji je neoodvojivi deo materijalnog kao kod umetnika, retko kad ima ta pravila jer umetnici po pravilu pre su sposobniji da uniste zapoceto i isto da stvaraju iz druge vizure no da stancuju i prave serijska dela...govorim o umetnuicima a ne o komercijali.

zasicenje uzgred dolazi zbog dosade istim senzacijama ne toliko zbog angazmana ili rada.. napr smuce ti se zene jer samo naleces na iste tipove, ili ti se smuci isti posao iako menjas firme posto je svaka ista u sustini jer radis maltene isto...menjanje vrste posla je nasuprot toga zdravo za duh iako mozda ne mislis u prvom momentu, kao kada putujes u inostranstvo minimum jednom mesecno jer uvek imas nesto novo da naucis ma kako ti delovalo benigno u pocetku...
 
Poslednja izmena:
Svaki dan ispunjen je mnoštvom ciljeva do kojih stižemo bez razmišljanja, nekog evidentnog truda,
vrlo često i bez svesno usmerene želje.
Želja nije bol, bol je neispunjena želja a razlika je velika.
Ostvarenje želje ne izaziva zasićenost već ispunjenost što znači da je izgleda moj
pogled na kompletan problem izvrnut naopačke...:lol:
 
Poslednja izmena:
oziman; Дисонанце наше мелодије живота постају све бројније и бројније:
Eto kako nastaje filozofija. Iz prve ruke. Nikad niste ni pokusali da se vratite osnovnom tonu. Da pobedite glad, da pobedite strast, misao, rec, stav, emociju, ego, potrebe. da iscistite swanja iz glave. Onda bi dosli do granice prirode i mozda bi dobili uvid u drugaciji prostor, ne bi kenhyali kako je sve sve neharmonicno, imali bi drugacije iskustvo. Da ste barem pokusali da se borite, ne naravno. I onda posto ste nemocni da nesto stvarno promenite u svom zivotu barem, onda pricate i pricate i pricate, kako bi to trebalo da bude, trebalo da izgleda, trebalo da treba.. Onaj ko se stvarno bavi menjanjem i vracanjem osnovnom tonu zna da je to tesko i da nema vremena sedeti za monitorom i pricati o tome, zna da je to detinjasto i nezrelo i da od toga nema nista, nula, da je to i dalje neznanje jer samo primenjeno znanje ima tezinu, ovo su price za malu decu koja isto tako nemaju pojma da bi se nahranio ego koji nam nikad nece pruziti potpuni osecaj srece ili ispunjenosti ili sta vec donosi osnovni ton i put kojim vodi.
Smesni ste sa svojim smesnim intelektom koji nikad zimu okusio nije

"Gde toga nema nastaje pustos, praznina, dosada" - i ovo je neznanje, ovo govori neko ko je zakoraknuo u mrak 2 koraka i uplasio se.
 
Želja nije pokretač, volja je pokretač.
Volja vodi do cilja, a želja zamišlja cilj.
Kada u sebi uspeš da razviješ volju, onda i shvatiš pravu prirodu želje.
Moram da te pitam za mišljenje u vezi sa ovim. Želju razumem u svim njenim negativnim i pozitivnim konotacijama, ali me buni ispravna primena volje. Naime, u našoj zapadnoj civilizaciji volja mi vrlo često liči na slepu svesnu i racionalnu tiraniju nad unutrašnjim bićem i potpuno negiranje istog. Pa opet, ona jeste neophodna i nužna u dobro balansiranom životu. Kako ti vidiš volju i njenu ispravnu ulogu u unutrašnjem i spoljnjem životu? :)
 
Poslednja izmena:
Volja je osmišljavanje akcija (često algoritma!) za ostvarenje želja.
Hoćeš da kresneš komšinicu jer te pali i želiš to i goriš od tre želje i smišljaš pakleni plan da to ostvariš!
I kreneš planski svim silama,koristeći sve svoje atribute i argumente! Osmišljena akcija je volja,a intro je
želja!:lol::per:
Recimo,mnogocitirani Šopenhauer je imao slabu želju,ali veoma snažno i efikasno kefalo pa je imao i slabu
volju (za životom:mrgreen:),ali ju je prevrtao na sto načina!:mrgreen:
 
Ceo ljudski zivot tece iz htenja i ostvarenja. Po svojoj prirodi želja je bol. Ostvarenje brzo radja zasicenost. Cilj je bio samo prividno cilj, posedovanjem mu oduzima svaku draz i zelju, potreba pojavljuje se ponovo u novom obliku. Gde toga nema nastaje pustos, praznina, dosada, a protiv njih je borba isto toliko mucna koliko i protiv nemastine
Treba da napisem sastav iz filozofije na ovu temu pa ako imate neku inspiraciju o ovome napisite na forumu ili mi posaljite poruku,u principu meni je jasan smisao teme,citala sam i neke stare postove korisnika koji imaju veze sa zadatom temom ali nikako ne mogu da formulisem jedinstvenu celinu od svega toga mada puno bi mi znacilo da napisete par recenica o ovome. Unapred hvala :)

Izadora,
Ako ćeš pisati temu iz uma, sa namerom da zdovoljiš nečija očekivanja kako bi dobila prelaznu ili povoljnu ocenu onda nećeš postići mnogo, praktično ništa jer ćeš biti još jedna tačka u skupu istovetnih.
Ako budeš dobro razmislila, da u sebi osetiš suštinu i da to govoriš iz svoje dubine, onda možda nećeš zadovoljiti profesora ili asistenta, ako je čisti mentalista, ali ćeš u svakom slučaju krenuti u ispravnijem pravcu i smeru nego što je onaj koji je ovim rečima oslikao temu. Liči mi kao da je pisao neki pesimistički sveštenik koji plašenjem stada vukovima uspeva da ga drži na okupu.
Ako ovaj postavljač teme ume da dodirne sebe iznutra umeće da dâ slobodu studentuma pa makar se to njemu i ne dopalo - shvatiće da pokušavaju da budu originalni a ne papagaji.

Ukratko; želju najčešće podstiču čula koja traže da budu nahranjena njihovom hranom na način kako smo ih programirali odnosno kako smo sve to već utisnuli u naš um koji sada traži ponavljanja. Ako je neko uvek jurio za novcem onda će njegova želja biti da ga ima što više, slično ovom gornjem primeru koji je naveo naš kolega - da ima želju da obljubi komšinicu. Naravno, na sličan način ostala čula, ako smo ih razularili i ne držimo u okvirima normalnosti i obuzdanosti, traže ponavljanje zadovoljenja. Ono što tada ne razmišljamo i ne očekujemo jer smo neiskusni jeste naše nepoznavanje načina funkcionisanja života - neznanje da život ima jako striktne zakone. Recimo da podmirili neko naše čulo koje je iskazalo želju za time ali onda se uvek dogodi da smo nekoga povredili i naneli bol. Tda sledi naplata onog zadovoljstva kako bismo polako shvatali da budemo obazrivi prema okolini, prema vlasništvu ili osećanjima drugih ljudi.
Jednostavno, sve ovo možemo lako shvatiti ako sagledamo da život ima svoj cilja to znači i mi u njemu. Na tom našem nesvesnom putovanju mi uvek tražimo stanje da budemo srećni. U početnim stadijumima naše nezrelosti mi raspoznajemo samo ono što od nas traže čula i nagoni. To je ono što je najgrublje i što veoma često plaćamo i životima.
Praktično i to nije strašno jer mi jesmo besmrtno biće i mi kao takvo biće dolazimo ponovo da nastavimo svoj put ka sreći. Novi i svaki naredni nastavak tog putovanja mi dolazimo sa nekim fondom iskustava i nekom našom mudrosti - ako je to uopšte mudrost. Ali to je ono što nas čini međusobno različitim - iskustva i stečena spoznaja posledica. posledice nas uvek uče jer uvek moramo korikcijama naći šta je najispravnije....
Ako su čula i nagoni donosioci iskustava onda je volja ništa drugo do li pokrenuta snaga uma. To znači da volja nema mudrosti i malo je slučajeva kada pogodi ispravni pravac svog delovanja. Volju pokrene naš ego jer ego uvek traži da bude glavni gazda pa makar i uništio naše telo ili makar zavadio nacije i spalio planetu. Ego misli samo na sebe i ni na koga više iako je njegov život konačan. Ali njegova snaga izvršilačka dolazi preko volje.
Naravno da postoje ciljevi i ciljevi, iskustva i iskustva. Praktično svaka ispunjena želja donosi iskustva i donosi nama sazrevanje i učenje da jednoga dana u nekoj stitinahiljaditoj inkarnaciji počnemo biti odmereniji i razboritiji, da svoja čula držimo pod kontrolom a volju znamo usmeriti i korigovati ako ne brže a ono bar posle prespavane noći kada se probudimo imamo bolju ideju i donesemo drugačiju odluku. Nije tada naša volja slaba već smo mudriji i ocenimo da smo krenuli glavom kroz brdo.
Sva naš ranija iskustva, rađanje želja i ostvarivanje iste nama su govorili da sreća nije u spoljašnom svetu izvan nas samih već da negde na drugom mestu i na drugačiji način treba istu tražiti.
Pa gde to i kako izgleda ta sreća?
Ako ništa drugo ima jutra kada smo se probudili veoma srećni i radujemo se danu a da se ništa posebno nije dogodilo. Niti se neka naša želja ostvarivala niti se nova rađala a mi srećni. Šta to znači?
Znači da se nešto u nama dogodilo?
E to je ono što je prvi zrak koji nas budi i kaže da je sreća u nama jer mi nismo ovo rogobatno telo sa čulčima i nagomnima koje pripada spoljnom svetu i koje može dobiti svoje opstajanje i zadovoljenje samo onim što dolazi iz spoljnog sveta. Tada možemo reći da mi ne trebamo zadovoljavati fizičko telo i um već KOGA?
Pa nas same a Sebe nikada nismo ni raspoznali, nismo ni primetili da smo uvek bili negde u pozadini sa bukagijama oko gležnjeva.
To Biće traži filozofija i to Biće smo mi. To Biće je stožer ne samo našeg ličnog života već svih ovih svetova i univerzuma. Top biće vekovima čeka koju kap sreće.
Njegova, tj naša sreća, jer mi jesmo to biće dolazi iznutra. Dolazi iz same suštine koja dotiče iz filozofskog transcedentnog sveta - ili, onako kako kažu duhovni ljudi, dolazi iz srca Kreacije odnosno duhovnog sveta.
Kada to shvatimo onda smo na konju. Tda bude lakše jer znamo odakle dolazi sreća i sada trebamo naći načina da je upotpunimo. KAKO?
Svoja čula ćemo zadovoljavati u skladu sa zakonima ovog sveta ali i u skladu sa uzvišenim zakonima Kreatora ovih svetova. Tada više neće biti ni patnje ni bola - opametili smo se. Ali otvaramo se prema onom toku sveznanja i svemoći koji je načinjen od iste suštine kao i mi sami, Biće. Tada počinje naša svesna rabota na ekspanziji svesti i tada filozof doseže transcedentne nivoe i mudrost i ima svu sreći u besmrtnost.
Istovremeno, to za čoveka od duhovnosti znači da se otvorio prema toj istoj suštini koju on zove malo "primitivno" Duhom ili Svetim Duhom odnosno Reč Boga. Ali, nezavisno od terminologije i ovaj i filozof sretnu se u tim visokim sferama koji su čisto duhovna kreacija gde postoji samo SVEST, LJUBAV i SLOBODA. Tada se pojedinac oseća srećnim i više nigde i ni na koji način u ovom svetu ne traži zadovoljstva i sreći jer toga ima u sebi do mile volje. Ima i znanje ima i mudrost.
Da li će ti se ovo dopasti neznam, jer teško da ovo može leći golom intelektualcu kao složeni mozaik, budući da njegov uma kada ovako nešto pročita urliče do neba vičući: "Ovo je primitivno!"
Da li jeste primitivno ili je toliko jednostavno da um to nije u mogućnosti da sagleda, neznam. Proceni i sama.
Pozdrav.

PS. Posle svake ispunjene želje koja je podstaknuta čulima i nagonima dolazi razočaranje jer zadovoljenje ili zadovoljstvo nije i sreća ali jeste samo jedno iskustvo.
Ipak postoji samo jedna jedina žilje koja je najviša i koju treba ispšuniti a koja ne donosi razočarenje već ushićenje i donosi da se oseća čovek poput malog presrećnog razigranog deteta. To je zadovoljenje Žellje samog unutarnjeg Bića (Duše) da se spoji sa transcedentnim tokom ili Duhom i da pije najsvetiju mudrost, znanje i ljubav ili sreću.
 
Prvo ide zelja pa intelekt pa volja pa iskustvo.
Kao kad ides u rat, prvo imas zelju da osvojis novu teritoriju pa onda intelektom pravis
procenu situacije snage ishoda, obrada podataka, pa onda voljom tj snagom ulazis u rat.
Volja je srce volja nije mozak, za volju je potrebna srcanost, zato su filozofi suvoparni.
Kad krenes onda nema vise intelekta jer on samo moze da te prikoci pitanjima,
sto ako, mozda ipak.. kad krenes treba samo da pustis volju s lanca da destvuje
po nacrtu intelekta ali bez premisljanja, sa svim premisljanjima zavrsis pre kretanja.
Onda ide iskustvo, uzivanje u novoj teritoriji i svemu sto ona donosi.
Najvaznija je zelja, ona nas odredjuje. Ili premecemo po vec datim zeljama ili
nemamo jake zelje. Thuci kaze treba samo hteti ali sta, u kom pravcu..
Da bi zeleli neto drugacije treba imati imaginaciju, da bi imali imaginaciju
trebamo biti kao deca. Svi oce da budu baje pa su zaboravili taj neki deo sebe koji
kreira takav neki impuls. Ne mozes razmisljanjem doci do toga sta zelis,
to mora biti impuls, kao kad zena vidi cipele u izlogu pa se kreira zelja, ove moram imati !!
Ona nije razmisljala o njima ali kad ih je videla znala je da ih zeli 100%. Ne govorim
ovde o tome ako unapred zna da joj trebaju crvene da ih uklopi s haljinom, to nije zelja
nego potreba. Ali kako znati da ta zelja nije kopiranje postavljenog modnog stila
i kako zeleti nesto pre nego sto vidis u izlogu jer ti ceo zivot moze proci a da ne vidis
ono sto zelis. Zamisljanje spontanost osecaj intuicija biti svoj
sto je manje vise vecina izgubila. I pustiti malo da budes gladan jer je glad najbolji zacin.
Uglavnom svi filozofi imaju jak intelekt ali samo to, nemaju
jasnu zelju ni volju pa samim tim niko nema iskustvo i onda samo presipaju reci, iz
supljeg u prazno, hvaleci svoj intelekt a nemajuci srca i snage da zele i zive.
Pisac uvoda u temu je neko ko se zasitio hedonizmom i ne vidi put dalje a nema snage da
se vraca nazad da bi mogao da pocne novi pocetak.
Kad prodjemo ceo ciklus, zelja intelekt volja iskustvo onda dobijemo razumevanje,
to je vec nesto drugo, to je realno, tad pocinjes da znas koiko su ti misli validne
osecaji, stavovi, koliko bi izdrzali na vetru a koliko ne bi, i tad uvidjamo da je intelekt
samo deo slike i da sam moze samo da sputa coveka. I zato filozofi izgledaju kao
lik Sheldon iz teorije velikog praska.
 
Auuuu, koja je ovo nakaradnost.....ali prilagodjena nepismenom seljaku sa planine...

Namoj da zaje...frkavaš Patak-ćisti intelekt...Ćisti!:per:

- - - - - - - - - -

Sustina je samo u htjeti vise. Ko ti brani da zelis uvijek vise za jednog nad nad nad covjeka. Cak sam skicirao i sliku od toga nad na kvadrat, ali opet niko nece i tacka.

- - - - - - - - - -

Zombiji moraju kud svi Turci tud i mali Mujo.
Zvao si Sirijce i kojekakve talibane da preplave Jurop,ša je sad...
Uzimala-davala -s mačkama spavala?
Kakav sad nadčovec na kvadratić ili romb...
Znaš ko nosi čarape na ramboide?:hahaha:

- - - - - - - - - -

Sustina je samo u htjeti vise. Ko ti brani da zelis uvijek vise za jednog nad nad nad covjeka. Cak sam skicirao i sliku od toga nad na kvadrat, ali opet niko nece i tacka.

- - - - - - - - - -

Zombiji moraju kud svi Turci tud i mali Mujo.
Zvao si SAirijce i kojekakve talibane da preplave Jurop,ša je sad...
Uzimala-davala -s mačkama spavala?
Kakav sad nadčovec na kvadratić ili romb...
Znaš ko nosi čarape na ramboide?:hahaha:
 

Back
Top