Osobe sa invaliditetom i emotivne veze!

znam I lika koji je u kolicima a udala se zenska za njega ali tu je situacija lovatorska..phe nije se udala za njega vec a lovu

Iskreno, meni kao osobi sa invaliditetom, bi ovo bila skroz bzvz situacija. Cak i kada bih imao neku znacajno opipljivu lovu.

Mislim..ne znam...eto invalid sam i pokusavam da zamislim takav 'brak'...i smisao takvog odnosa. Ne znam, meni bi to bilo bas ono bzvz. To bi onda znacilo da ta 'veza' pociva samo, jedino i isljucivo na toj znacajno opipljivoj lovi. To bi znacilo da hendikepirani partner i nije licnost, on je izjednacen sa novcanom kvotom, odnosno 'vredi' onoliko koliko mu iznosi bankovni racun. I 'vredi' samo zbog toga. Dok se lova ne istrosi, ili dok zdrava partnerka mozda ne nadje nacin kako da se dokopa love, 'stimace' i 'veza'. Za to vreme ce se verovatno pretvarati u svemu sto kaze, sto uradi i sl. dok ce u sebi, mozda cak osecati i odbojnost prema svom hendikepiranom partneru(s obzirom da ce ponekad i spavati sa tim partnerom, ljubiti ga, pomagati mu i sl), sa strane ce ga varati kad god joj se to ukaze prilika(s obzirom da hendikepiran partner tesko da moze da pruzi zadovoljavajuce aktivan zivot, niti moze biti bas 'atleta' ni izgledom a ni u krevetu). Na kraju, ako joj se ukaze prilika otpremice ga(ako nema nikog drugog od rodbine) u neki dom za invalide, uzeti sve ono sto moze(i vise od onog sto joj po zakonu pripada), i... razvod. Sve u svemu, mislim da u takvom odnosu, koji pociva na toj lovi, tu nema ni lj od ljubavi ni p od poverenja, ni b od bliskosti ni s od strasti. Sve je lazirano. Takav odnos ipak nije dostojan pojma covek, ljudsko bice. Da se razumemo, nije ni samoca nesto sto je jednostavno, niti je bas olako podnosljiva(narocito u situaciji kada je covek znatno fizicki limitiran, kad fizicki tesko funkcionise, kada uglavnom ni nema nikog previse bliskog i sl), al...postenije i samoca nego lazirani odnos.

Ne znam, po mom misljenju, ako vec neko ko je tezi fizicki invalid ima dosta novca, ako nije u mogucnosti da nadje pravu partnerku, koja ce ga zeleti i voleti iskreno, istinski takvog kakav jeste, onda je iskrenije da ako vec zeli intimni odnos, seks, neka placa kvalitetne prostitutke. Bolje da trosi novac(ako vec ima) na njih, nego na 'partnerku'. 'Partnerku', koja u takvom 'braku' ispada zapravo to isto, a usput ga mozda jos i prezire. Prezire istovremeno i sebe samu, jer trpi invalida teskog invalida Jer, 'partnerka' u toj 'vezi', u 'braku' mora zbog novca da glumi puno, da glumi bliskost, poverenje, strast i sto je najtuznije da glumi ljubav prema partneru invalidu, i da zbog tog novca, trpi zivot sa partnerom invalidom, da spava sa invalidom. Sama pred sobom postaje prostitutka, iako to ne zeli da bude. Ali zeli taj novac. Pa tako umesto braka dobije se fakticki laziran brak u kojem ni partnerka nije partnerka, ni partner nije partner, ni ljubav nije ljubav. Vec zapravo prostituisan odnos, uvijen u formu 'veze', 'braka'.

Prave prostitutke pak kao sto znamo nisu u obavezi da zive sa klijentom, vec lepo dodju, zavrse posao, uzmu novac i odu. Kad klijent pozeli dodju ponovo i tako. Prostitutka zna da je prostitutka, a klijent zna da je klijent. Zna se ko je ko i sta je sta. Po mom misljenju, to je cistije, dostojnije.

Mislim, iskrenije je to, placati prave prostitutke, nego da vezu i brak svede fakticki na sponzorski, prostituisani odnos. Mada, istini za volju, kod nas ima situacija da ni prostitutke nece uvek da usluze klijente invalide. Desavalo se, znam vise primera.
 
Poslednja izmena:

Back
Top