Osobe definisane nasleđem

  • Začetnik teme Začetnik teme Paula
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Što geni što ra
Izgleda mi kao da je to sudbina.
Ali ja sam pristalica onih koji mogu da menjaju sudbinu, makar delimično.
Mislim da je takvo razmišljanje neophodno da čovjek ne bi poludio u fatalizmu, ali s druge strane čovjek zaista ima ograničenja a ona su definirana genetskim nasljeđem i ranim djetinjstvom. Npr dijete ne baš pametnih roditelja neće vjerovatno biti fizičar ili šahist npr. To je skroz u suprotnosti s modernom ideologijom koja nam propagira, ti si kovač svoje sudbine, možeš što god oćeš i sl. To dovodi do razornih posljedica, ljudi nezadovoljni svojim životima krive sami sebe što dovodi do vrlo negativnih posljedica. Kad bi prihvatili da nismo baš posve sami kovači sudbine bilo bi im lakše .

S druge druge strane ako čovjek prihvati da ga nasljeđe definira može se lako prepustiti u ralje fatalizma. Čemu onda živiti? Ili npr ako nisi volio oca jer je bio loš otac i onda smatraš da ćeš i ti biti loš otac? Kako se onda odmaknuti od lošeg roditeljskog uzora? Tu ne i pitanje prihvaćanja odgovornosti za neke vlastite postupke, ili bi mogao jednostavno reći, nisam ja kriv nego geni😀

Vrlo komplikavano🤔🤔🤔
 
Pa naravno to je kosmicki princip i princip Bozije kreacije da sve sto je stvoreno je unikat i ne postoji kopija, kao sto ne postoje dva identicna lista na drvetu ili dve identicne pahulje snega tako i ne postoje dve identicne osobe (cak ni blizanci), da se sad rodi jos i 200 milijardi ljudi svaka ta osoba ce biti razlicita i prica za sebe, to je prosto prirodni i Boziji princip stvaranja dok recimo sa druge strane transhumanizam nastoji da stvara kopije.
Ja sam suprotno zaključio, u biti sve se ljude može grupirati u 5-6 skupina. Po načinu reakcije ili razmišljanja u jednoj situaciji lako je predvidjeti kako će ta ista osoba reagirati u drugačij situaciji, i njemu slične osobe.
 
pa niko i ne misli da je dete prazan papir kad se rodi, to nije kako genetika radi, znamo da se i mnoge karakterne crte nasleđuju (a ne samo fizičke), i ne samo od majke i oca. ako roditelj neku osobinu ne može da prepozna u detetu, neka pogleda unazad, tu je, samo je možda preskočilo generaciju

ali nije baš ni da genetika stvara ugljeničnu kopiju svojih predaka, ima u toj osobi individualnosti i nečega nikad do sad viđenog, što treba izvući i omogućiti mu da se razvije. inače se nikad ništa ne bi kretalo napred

kao i uvek je stvarnost na sredini
To je kao pitanje genetske kopije Adolfa Hitlera u filmu" Brazil". Genetski potencijal je tu ali potpuno drugačije okolnosti bi dovele i do posve različitog ishoda🤔🤔
 
Pa mozda mozes uticati na neciji stav ili uporiste u vezi nekih stvari ali tesko da mozes napraviti od nekoga nesto sto nije, recimo mozda neki roditelji zele da im dete bude mirno, smerno, poslusno, vredno, radno, disciplinovano, super djak, itd ali dzabe ako je dete prosto po prirodi onako malo nemirnije, energicnije, nesputanog duha, pokazuje afinitet ka nekim drugim stvarima i prosto dete nije taj tip licnosti vec je skroz drugacijeg karaktera i prirode i zraci nekom skroz drugacijom vrstom energije ili sad recimo neki roditelj ocekuje da mu sin bude ne znam mangup, zenskaros, harizmatican, komunikativan, dominantan u drustvu a on prosto nije taj lik i potpuno je neka druga energija, pa ne znam onda roditelji kukaju nad sudbinom, nepotrebno i bezveze sebi nabijaju osecaj krivice tipa gde smo to pogresili sa njim u odgoju, itd a zapravo ne kapiraju da deca nisu nikakvi klonovi roditelja nit su plastelin pa sad ti da ih oblikujes u sta je tebi volja vec je dete isto individua za sebe koje ima neku svoju cud i neku svoju prirodu urodjeno i te neke crte ce imati celog zivota (kao recimo ne znam boju koze ili boju ociju).
Što dovodi do toga da ne postoji idealan roditeljski stil, svaki je u nečemu pogrešan.
 
Naišla sam na insta na delić predavanja u vezi sa nasleđivanjem, u kojem kaže da decu sasvim definišu geni koje su nasledili od uže i šire familije i da razmišljanja kako roditelji prave od dece nove ljude bi moglo biti napušteno.

Koliko smo svesni toga i da li deci pristupamo sa pažnjom da ih usmeravamo onakve kakvi jesu u dobrom pravcu, kao pastiri, ili pokušavamo da od njih napravimo ljude po svojim željama?


Ја сам скроз различитих, у потпуности различитих црта личности од мајке и оца.

Мислим, није мој случај довољан да нешто докаже или оспори али свеједно је истина. Мој тип личности је ИНФЈ-Т
 
Naišla sam na insta na delić predavanja u vezi sa nasleđivanjem, u kojem kaže da decu sasvim definišu geni koje su nasledili od uže i šire familije i da razmišljanja kako roditelji prave od dece nove ljude bi moglo biti napušteno.

Koliko smo svesni toga i da li deci pristupamo sa pažnjom da ih usmeravamo onakve kakvi jesu u dobrom pravcu, kao pastiri, ili pokušavamo da od njih napravimo ljude po svojim željama?


pokusavamo sebi produziti zivot putem potomstva................to sve govori.
 
Naišla sam na insta na delić predavanja u vezi sa nasleđivanjem, u kojem kaže da decu sasvim definišu geni koje su nasledili od uže i šire familije i da razmišljanja kako roditelji prave od dece nove ljude bi moglo biti napušteno.

Koliko smo svesni toga i da li deci pristupamo sa pažnjom da ih usmeravamo onakve kakvi jesu u dobrom pravcu, kao pastiri, ili pokušavamo da od njih napravimo ljude po svojim željama?


Ukoliko geni (a ne lični izbor) pdređuji boju očiju, kose, visinu, koja je verovatnoća da “nemaju uticaja” na tip ličnosti, ponašanje…
 
Naišla sam na insta na delić predavanja u vezi sa nasleđivanjem, u kojem kaže da decu sasvim definišu geni koje su nasledili od uže i šire familije i da razmišljanja kako roditelji prave od dece nove ljude bi moglo biti napušteno.

Koliko smo svesni toga i da li deci pristupamo sa pažnjom da ih usmeravamo onakve kakvi jesu u dobrom pravcu, kao pastiri, ili pokušavamo da od njih napravimo ljude po svojim željama?


To je potpuno tačno ali ti tako užasava spiritualiste da ćeš biti izložena žestokoj paljbi.
 
Jazavičar koji se igra s mačkom ne juri jazavce, ako ga majka ne usmeri da sledi oca i od njega uči.
Ovo je sasvim gruba definicija koja ljude svrstava u grupacije, a ne tretira ih kao jedinke sa svojim osobinama. Takvim društvenim usmerenjem se zaista utiče na stvaranjem genetski definisane grupacije ljudi i isključuju njihove karakteristike koje se potiskuju delovanjem dresure.
Ne postoji ni teoretski način da dete izbegne uticaj sredine, na samom početku majke, oca, babe, sestre i brata, a kasnije društva iz obdaništa! već društveno usmeravanje gde geni deluju kao ubrzivač procesa ili usporivač procesa vaspitanja....a onda dalje, sve na osnovama ureođenog, usvojenog, generisanog iskustva. Pisanje po belom, plavom, crvenom platnu ne menja tekst koji pišemo, već samo odredjuje boju teksta. Verovatno prilagodjavanje vaspitanja da se dobije željeni profil može da bude prilagodjavanje očitanim bojama aure svake pojedine ličnosti, ali je to na dugačkom štapu verovatnoće....
 
Poslednja izmena:
Гени одређују који су максимуми које можемо да достигнемо. Не може неко бити леп ако нема ген. Или паметан. Али шта ће се од тога остварити, зависи од животних околности, родитеља, окружења...
Посади генетски најсавршеније дрво, и искриви га док је младо, израшће криво
 

Back
Top