Zašto se od ljudi uvek traži osmeh?
To je tema... Često viđam to "nasmej se malo", naročito kada neko hoće da slika... Posle toga se zapitam "a šta mi je smešno da bih se nasmejao?", to nikada neću razumeti...
Kao što se i od žena očekuje da uvek budu nasmejane, koja je to priča? Nešto kapiram da to muškarci povezuju sa onim "ako se smeje onda je imaš", pa valjda tako forsiraju taj makar i nasilan osmeh, valjda u nadi da joj se dopada.
A još grđe od svega mi je kada vade "argument" tipa "nasmej se, imaš lep osmeh, keke"... Imam i lep testis, da li to znači da automatski treba da ga vadim gde god krenem ili naslonim na lastiš od gaća?
Zanima me vaše mišljenje o ovom fenomenu.
Zapravo, uopšte me ne zanima, ali mi se spava kao psetu pa se u tim momentima često rodi tema koja nikada ne bi došla na red.