Osjećanje nadmoći i važnosti

Nadmoćnost i važnost nastaju iz potrebe ega za opstankom,za bezbednošću.Znači iz straha za ja,zabrinutosti za ja (Parafraza Sartr).
Kukavičluk (kukanje od straha),ako nisu parališući vode ličnost ili ka privremenim ciljevima čije ostvarivanje subjektivno povećava vrednost ili ka praznoverju-
iracionalnom zamišljanju boljeg okruženja i lažnog razrešenja,a tu je i okretanje religiji...
Najnovija istraživanja potvrđuju da je sve više sekti odraz ljudskih potreba za razrešenjem prekomplikovanog i teško razumljivog okruženja s sve novim i novim tehnološkim-monstruoznim rešenjima.Neprilagodljivost čoveka komplikovanom svetu čini ga veoma pogodnim za primitivne religijske sadržaje.
 
Ne vjerujem da iko od vas želi biti nevažan, pa ni manje moćan.
Ćovijekov je cilj da se razvije i uzdigne, posle uvene kao i sve ostalo, takav je princip, ako je skroman, tu je gdje jeste i zadovoljava se malim.
Sticanje važnosti i nadmoći, stiče se znanjem i vještinom, da li je onda loše sticati znanje i razvijati vještinu?
 
ne znam više ni sam koliko cenim sebe...
deluje mi da mi se ego razbuktio, da mislim da sam nešto bolji od drugih...
ne sviđa mi se to...
činjenica je da sam mnogo knjiga pročitao, imam puno nekog znanja itd.
stalno govorim da treba odbaciti znanje, a ono i dalje izbija iz mene...
gledam da se uzdržavam, da ćutim, da ne komentarišem svašta, da ne lajkujem svašta, jer se neretko pokajem...
kako se smiriti, razmišljam...
 
ne znam više ni sam koliko cenim sebe...
deluje mi da mi se ego razbuktio, da mislim da sam nešto bolji od drugih...
ne sviđa mi se to...
činjenica je da sam mnogo knjiga pročitao, imam puno nekog znanja itd.
stalno govorim da treba odbaciti znanje, a ono i dalje izbija iz mene...
gledam da se uzdržavam, da ćutim, da ne komentarišem svašta, da ne lajkujem svašta, jer se neretko pokajem...
kako se smiriti, razmišljam...

ne znam, SPC ispovest? možda=???
hjehehe danas sam i crkveni propagator
mada što bi se smirivao, nije to valjda ni bitno
 
Virdžo, na temi sa slikama vezanim za filozofiju sam stavio pse sa kartama ako se sjećaš, i napisao "Nikada ne pokazuj svoje karte".

s-l300.jpg


Partija pokera je jedna vrlo jaka psihološka igra, blefiranje, strah, rizik, ulog, procjena... karte su tvoja moć, a znanjem ih upotrebljavaš, nećeš da se razbacuješ okolo i pokazuješ svima sa čime raspolažeš, taj pokeraš bi ispao budala, suprotno od toga, karte kriješ, te koristiš i pokazuješ samo kada to ima svrhu.
Kao što ne bi karte, tako nećeš da se razbacuješ okolo sa svojim znanjem, pogotovo ne na mestima kao što je fejsbuk i sl. što si napisao, jer to je već dječija boljka i kompleks kada na takav način tražiš potvrdu od drugih za svoje znanje i moć, ne, svako je igrač prvo za sebe, neće te mnogo pohvaliti ostali jer svako voli da je iznad onog drugog, a ako to očekuješ onda si kao ovaj pokeraš što baca karte na sto i pokazuje ostalima šta posjeduje.

Svo znanje koje čovijek ima, ili recimo te knjige koje si pomenuo da si čitao, ako smatraš da si ih pretočio u sebe kao neko znanje, one trebaju biti primjenjive u praksi i da daju praktičan rezultat, tek tada možeš da se pogledaš u ogledalo i kažeš uradio sam to i to, sve ostalo je sviranje k****, jer osjećanje nadmoći i važnosti iza kojih stoji znanje i vještina su tvoji lični osjećaji prouzrokovani rezultatom kojeg si ostvario, to su osjećaji samo za tebe to nije za eksponiranje.

Eksponiranje znanja koje si naveo je kontraproduktivno jer znaš da nemaš praktičan rezultat, a od drugih tražiš potvrdu koju nećeš dobiti ili ako je dobiješ kada se pogledaš u ogledalo znaš da je fejk i isfolirana, i onda dolazi do potištenosti, depresije, apatije i sl.
 

Back
Top