C
CaLiMeRo
Gost
Ruth:Calimero, to sto si prepisala u bold-u, to je bilo dovoljno odavno
...
Citam sta pises, u mom slucaju gresis. Da sam emotivno mrtva, kako me nazivas, ne bi me zanimalo kako se osecaju njih dvojica, zar ne?
Prokomentarisala sam tvoj uvodni post onako kako sam ga razumela. A izgleda uopšte nisam razumela dobro. Mislila sam da se ti dvoumiš između dve veze...
Drugo, nisam tvrdila da si emotivno mrtva. Samo sam rekla "ako si emotivno mrtva", budući da nisi dala vremensku odrednicu svog poslednjeg lošeg iskustva...
Nemam utisak da te zanima kako se njih dvojica osećaju, već kako da usaglasiš njihovo paralelno postojanje u tvom životu. Imala sam nedavno, ove zime, situaciju u kojoj je neko jako zaljubljen u mene i... pa, i spreman da učini sve za mene.
Sećam se kako sam se osećala.
Kako se još uvek osećam povodom toga.
Pre svega užasno neprijatno. Kada znam da njegove akcije dolaze iz zaljubljenosti, na koju ja ne mogu da odgovorim, a ne iz prijateljstva, ne mogu da ih prihvatim i osećam se loše.
Moja odluka je bila prilična distanca od te osobe.
Iako mi je više nego prijatno i da pričam sa njim, i da provodim vreme sa njim. Smatram da ja nisam neko oko koga on treba da se lomata, niti da dokazuje ne znam šta. To su gluposti. Jednostavno, nismo se našli, i želim da on nađe osobu koja će mu uzvratiti emocije, pa da na nju usmeri i svoj trud, energiju, pažnju.