Osećaj sigurnosti i zaštičenosti

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Да имам много новца.
Na prvu loptu, da, međutim NE, nije ni to.
Osećaj sigurnosti smo generalno kao narod osećali kod Tita.
Znači živeti u normalnim uslovima i plus se nadati još boljoj sutrašnjici. Nemati strah "joj da ne dobijem otkaz", i još nešto: komšija mi neće ući u kuću iako zna gde držim rezervni ključ.
Sve to skupa daje osećaj sigurnosti. Ja mogu da se osećam srećno u potpunosti samo ako je dobro i ljudima u mojoj okolini, jer, na primer, ako samo ja imam novca a ljudi u mojoj okolini nemaju, ode osećaj sigurnosti i zamenjuje ga osećaj straha da me ne pokradu (što mi se realno i desilo, pisao sam i o tome, trojica "prijatelja" mi obili stan.)

Dalje, žena će se osećati sigurnije ako sam ja neko na koga može da se osloni u svakom pogledu, a to opet znači da ću i ja moći da se oslonim na nju. Čovek samo znajući, iako možda nikad ne tražeći, da može da računa na podršku, pomoć od komšije, ako oseća ljubav svoje porodice to je najveći osećaj sigurnosti.
 
Šta vi podrzumevate pod rečenicom, osećaj sigurnosti i zastićnemost ?
Нема шта ЈА да подразумевам.
Сто људи, сто ћуди.
Али оно што би требало да пружа сигурност је љубав.
Овај свет је ипак мало другачији...
 
Šta vi podrzumevate pod rečenicom, osećaj sigurnosti i zastićnemost ?
Siguran krov nad glavom, sigurna primanja, plaćeni računi, plata koja podržava ceo mesec i još nešto pretekne, privatno zdravstveno osiguranje, mogućnost planiranja za budućnost - i, kao najvažnije, siguran partner kojeg pre svega poštujem, i koji mi daje podršku.

Znam da zvuči skroz materijalistički, ali ja verujem da je novac bitna stavka svake lične sigurnosti i slobode, a i više se ceni ako ste ikad proveli par godina jedući klin čorbu.
Glede partnera, to se u mojem životu podrazumeva.
 
Osećaj sigurnosti smo generalno kao narod osećali kod Tita.
neki jesu, neki nisu

al' to vise onako usput. 'teo sam o temi...

Moje zivotno iskustvo me je nateralo da o te dve stvari razmisljim vrlo detaljno vrlo rano u svojoj mladosti. Posto sam ustanovio da nece biti ni jednog ni drugog, barem ne u mom zivotu, slegao sam ramenima, racionalizovao stvar, i odustao da se oko toga brinem, za ostatak zivota.

I sad kad me neko podseti na to, opet slegnem ramenima, jer sam dovoljno ziveo i iskusio, da shvatim, da toga zapravo nikad i nije bilo. Posle toga sam se malo cudio sto su me vrbovali na razne nacine, jer se dobro zna, da su takvi (nesigurni i nezasticeni) najbolji materijal za regrutaciju. Ali to je to - God bless blissful ignorance (vise onako retoricki da se neko ne zakaci za ono sto misli da jeste, a nije).
 
Šta vi podrzumevate pod rečenicom, osećaj sigurnosti i zastićnemost ?
Isključivo se sećam moje pokojne majke, koja je umrla dok sam bila mala, ali se živo sećam tog osećaja kada bi se zagrlile, i osećaja kada sam pored muškarca sa kojim se volim. Samo ta dva.

Da si napisala samo "sigurnost" dodala bih i svoj posao.
 
Ne znam je li takav osećaj u potpunosti ikako moguć nakon detinjstva (pod uslovom da je bilo srećno).
Jeste,...ako pronađeš svoju "sigurnu luku"!
To nije ni posao, niti po defoltu krov nad glavom,...ništa od toga nije danas sigurno, niti smo zaštićeni od vanjskog sveta i svih izazova, ukoliko rešimo te i takve probleme.
To je samo i jedino oslonac u vidu podrške i ljubavi, koji imate u životu!
 

Back
Top