Mislim da svi mi imamo neke predrasude prema suprotnom polu "devojke sponzoruse, napucane, nece ni da te pogledaju ako nisi neki baja, frajer, alfa", muskarci kreteni, glupi, hoce kres, besna kola, tozla tebra i sl.
I ok, te predrasude ne bi postojale da nema odredjenog broja ljudi (pa mozda i vecinski) koji se uklapa u tu predrasudu.
A i medju ljudima je neretko pljuvanje i ogovaranje "joj brate, mom kolegi sa posla, znaci ima 3 dece, zena pazi ti /urvu, poslala decu kod babe par dana slagala da ona i muz idu na odmor, a on otisao na poslovni put da prehrani tu decu, zena sedi kuci, ne radi, nece, pozvala nekog drugog da se kresu, sve su to brate moj =urvestije teske".
Ok ova prica je neki glupi izmisljeni primer, ali svako je cuo takvu pricu od nekog. I ima sad, prica, glupost, ali manje-vise i takve price uticu na svakog od nas. Ne sada da cemo postati zenomrsci ili nesto, ali eto, negde u nekom delu mozga ta prica ostane, pa makar i kao anegdota.
Ko je zavadio, pa ljudi sami, jer ljudi se drze coporativno, svojih, zene zena, muskarci muskaraca. Svi kukaju na sve strane, ovi ne valjaju, ovi su losi, a na kraju krajeva niko nece da ga neko drugi zahebe, pa malo i te price udare u glavu, tj. mozda pocne delom da se veruje u njih.
Jednostavno, ljubav i veze neretko nose frustraciju, razocarenje i bol, svi smo se bar jednom razocarali, a ljudi to tesko podnose, nije prijatno, pa onda su oprezniji i vode se predrasudama jer lakse je da "svi muskarci budu pacenici i zene sponzoruse" nego da se proba nesto i rizikuje.
A i ne reaguju svi ljudi isto na razocarenje, zeznes se jednom, ok, glup, mlad, drugi put, manguparija ti namazala oci, treci put, pa mora da sam glup cim padam, cetvrti put, e pa vec me zeza kako ho hoce, peti put, e pa dizem ruke, dosta mi je frustracije i zezanja.