NovaIsta
Legenda
- Poruka
- 51.033
da ali ogranicena logika to ne moze da pojmi
pa da.
to i kazem.
mozda bolje eks, to mozemo da pojmimo, vrlo empirijski


Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
da ali ogranicena logika to ne moze da pojmi
Ma, kakva "prava" ljubav, romanticka ljubav je mit. Normalno je da se ne moze definisati nesto sto uopce ne postoji.
Jedina ljubav koja je najpotentnija i koja osvaja sve oko sebe je ljubav prema sebi i svojoj bubuljicavoj GUZICI! Cak i Gospod Bog to priznaje u Prvoj Bozijoj zapovijesti. To je pogonstvo gorivo, ono pravo, a sve ostalo je uzaludno mazanje ociju. To je podsticaj za sve sto postoji... od ambicioznog djeteta do oronulog starca koji dere Viagru...
Sve ostale manifestacije su upravo emanacije te iste (samo)ljubavi, a razlika izmedju muskaraca i zena, sem ociglednih bioloskih, jeste i u arhetipskim obrascima svijesti (odgajanje, djetinjstvo, kljucna faza programiranja...). Nista vise.
Ni medju prijateljima ne postoji nesto tako (koliko bi ljudi zaista, istinski, iskreno... dali svoj zivot sada i odmah za nekog prijatelja?), to je sve ego, ljude povezuje neki emotivni, finansijski, bilo kakav interes i smaraju jedni druge u principu. Dodaj duhovni, moralni konformizam (kukavicluk, rutinske veze, medjusobno klanje i visegodisnje davljenje danasnjih parova), zlicu Vegeta i eto.
Evo, ja priznajem prvi. Nikada nisam volio nekoga kao sebe. Mislio sam da sam stvarno volio tu i tu osobu kad ono sve sto sam volio, to je odraz moga ega i dupeta...Njegovih htijenja, potreba, whatever... Nicijih vise. I onaj osjecaj kad mislis da je u pitanju nesto jako, kosmicko... opet iza holivudskog paravana se smijesi JA, najveci, najljepsi...
Isto s druge strane...
Kad se zacopam (to je infatuation, limerence, nervoza slatka, leptirici... to nema veze s ljubavlju, vidi Dorothy Tennov, krajem sedamdesetih je obradila ovo stanje) u pitanju je nista drugi nego trnovita projekcija mog ega na tu osobu, na nesto sto vec ima kod mene (princip ogledala) ili nesto sto fali mom egu, odnosno mojoj guzici pa sebicno grabim to, halapljivo zderem za sebe (My Precious!).. od druge osobe. Razmisljam o drugoj osobi 24/7, ne uopce, razmisljam cijelo vrijeme samo o sebi, masiram, mazim, ceskam samo vlastiti ego kroz prizmu te druge osobe. Nikoga i nista vise.
Opet, opticka varka.
Na kraju, kad bolje razmislim... bas super...![]()
Zato sto je ljubav vrsta strasti, a strast postoji samo ako je fikcija nepromjenjiva, tj. zamisao mora ostati netaknuta da bi se strast oslobodila. Zato neki postaju strasni kroz vrline, a neki kroz predstave o ljudima.
Mnogi kazu da ne znaju opisati sta je ljubav. Neki opet kazu da postoji "prava" ljubav i neka druga, pa koja je razlika u osjecanju? Zasto ste voljeli ili volite bas odredjenu osobu?
Ako ima onih koji znaju, neka opisu i kazu koliko dugo su im trajale ljubavi...
Da li je ljubav projekcija? Da li nam je nekad neka osoba prijala, pa smo zavoljeli neku drugu koja je samo fizicki licila na nju? Da li je prijatnost dovoljan razlog za ljubav?
Koliko vrijedi ljubav inace, izrazeno u godinama zivota?
...koja druga istina...da nozem iskasapis nekoga da bi mu usao u sustinu...ti definitivno nisi normalan![]()
U one u koje sam bila zaljubljena samo izgled bez emocionalnog sklopa bi bilo nemoguce .
Ma, kakva "prava" ljubav, romanticka ljubav je mit. Normalno je da se ne moze definisati nesto sto uopce ne postoji.
Jedina ljubav koja je najpotentnija i koja osvaja sve oko sebe je ljubav prema sebi i svojoj bubuljicavoj GUZICI! Cak i Gospod Bog to priznaje u Prvoj Bozijoj zapovijesti. To je pogonstvo gorivo, ono pravo, a sve ostalo je uzaludno mazanje ociju. To je podsticaj za sve sto postoji... od ambicioznog djeteta do oronulog starca koji dere Viagru...
Sve ostale manifestacije su upravo emanacije te iste (samo)ljubavi, a razlika izmedju muskaraca i zena, sem ociglednih bioloskih, jeste i u arhetipskim obrascima svijesti (odgajanje, djetinjstvo, kljucna faza programiranja...). Nista vise.
Ni medju prijateljima ne postoji nesto tako (koliko bi ljudi zaista, istinski, iskreno... dali svoj zivot sada i odmah za nekog prijatelja?), to je sve ego, ljude povezuje neki emotivni, finansijski, bilo kakav interes i smaraju jedni druge u principu. Dodaj duhovni, moralni konformizam (kukavicluk, rutinske veze, medjusobno klanje i visegodisnje davljenje danasnjih parova), zlicu Vegeta i eto.
Evo, ja priznajem prvi. Nikada nisam volio nekoga kao sebe. Mislio sam da sam stvarno volio tu i tu osobu kad ono sve sto sam volio, to je odraz moga ega i dupeta...Njegovih htijenja, potreba, whatever... Nicijih vise. I onaj osjecaj kad mislis da je u pitanju nesto jako, kosmicko... opet iza holivudskog paravana se smijesi JA, najveci, najljepsi...
Isto s druge strane...
Kad se zacopam (to je infatuation, limerence, nervoza slatka, leptirici... to nema veze s ljubavlju, vidi Dorothy Tennov, krajem sedamdesetih je obradila ovo stanje) u pitanju je nista drugi nego trnovita projekcija mog ega na tu osobu, na nesto sto vec ima kod mene (princip ogledala) ili nesto sto fali mom egu, odnosno mojoj guzici pa sebicno grabim to, halapljivo zderem za sebe (My Precious!).. od druge osobe. Razmisljam o drugoj osobi 24/7, ne uopce, razmisljam cijelo vrijeme samo o sebi, masiram, mazim, ceskam samo vlastiti ego kroz prizmu te druge osobe. Nikoga i nista vise.
Opet, opticka varka.
Na kraju, kad bolje razmislim... bas super...![]()
...svet je odraz nas samih - kad mrzimo sebe, mrzimo i druge....kad volimo sebe svet je divan...slika o nama samima ne odredjuje samo koliko ce nam se drugi dopasti nego i koliko cemo postici u zivotu...cilj svake psihoterapije je da promeni predstavu pojedinca o samom sebi
...biti egoista i imati zdravu ljubav prema sebi 2 su potpuno razlicite stvari - kompleks superiornosti ne postoji
Pretpostavljam da se "emocionalni sklop" ne moze otkriti na prvi pogled?
Ali vazno je da se moze desiti, i to vise govori o pravom karakteru ljubavi.
A vidi, kazu da se smijehom najtemeljitije ubija, a mene bas jure ovi vasi smajlici nenormalno.
Veliki je doprinos razgovoru kad se neko usudjuje da postavlja pitanja.
Ali kad neko pokusava jednim jedinim pitanjem i smajlicem da nekome zacepi usta, onda se to zove ocaj. I sta onda trazi taj ocaj u mojoj temi?
Ipak sam ja bio usluzan domacin, spreman na koncerzaciju, a meni su dolazili nezadovoljnici, a i nezadovoljnice.
A znamo valjda da se nezadovoljstvo sobom lijeci mrznjom prema drugima?
Da se mene pita, ja bih kao uslov za upis u vrtic uveo test sampouzdanja, pa se ovakve stvari ne bi desavale ni na internetu.