Ono sto te ne ubije unisti te,ono sto nas ne ubije,to nas ojaca....

GODFATHER10

Iskusan
Poruka
6.064
Da li verujete u ovakve izraze i koliko vas
je imalo takvih iskustva posle zivotnog stresa
,koji utice na psihu.
Uzet cu u obzir recimo gubitak clana porodice.
Koliko i u kojoj meri na vas to ostavlja psihicku traumu....
Moj otac je umro u januaru ove godine od raka pluca
,bio sam besan i razocaran koncepcijom zivota.
Najgore je bilo to sto je umirao u agoniji 6 dana,7 dan
je umro u bolnici...To me do dan danas muci i izjeda,sto
na vreme nisam reagovao da preko veze omogucim ocu da mirno ode na onaj Svet.

Bez da izazovem emotivne naboje ,samo zelim da cujem
vasa iskustva vezano za naslov teme.
 
Da li verujete u ovakve izraze i koliko vas
je imalo takvih iskustva posle zivotnog stresa
,koji utice na psihu.
Uzet cu u obzir recimo gubitak clana porodice.
Koliko i u kojoj meri na vas to ostavlja psihicku traumu....
Moj otac je umro u januaru ove godine od raka pluca
,bio sam besan i razocaran koncepcijom zivota.
Najgore je bilo to sto je umirao u agoniji 6 dana,7 dan
je umro u bolnici...To me do dan danas muci i izjeda,sto
na vreme nisam reagovao da preko veze omogucim ocu da mirno ode na onaj Svet.

Bez da izazovem emotivne naboje ,samo zelim da cujem
vasa iskustva vezano za naslov teme.

Prolaziš, kako su i meni govorili kroz fazu, patnje za preminulim ocem, kada osećaš grižu savesti da si mogao ipak nešto više da učiniš.....tog trenutka nisi znao, a sada ti jednostavno naviru ideje, tipa možda je moglo ovako ili onako....kod mene to još uvek traje, a prošlo je dosta vremena...
Ne bih da zvučim kao neki pesimista...zavisi kako kod koga...nekoga zaista stresovi ojačaju, a nekoga dokusure....a imaš i onih varijanti, jedna muka prođe druga dođe, a između pauza ne postoji.....
Danas sam čula Aleksandra Berčeka..parafraziraću šta je rekao o životu, otprilike....život ima ulogu da uništi čoveka...tako da borba i sa samim sobom i sa životom je neprestana...
 
Da li verujete u ovakve izraze i koliko vas
je imalo takvih iskustva posle zivotnog stresa
,koji utice na psihu.
Uzet cu u obzir recimo gubitak clana porodice.
Koliko i u kojoj meri na vas to ostavlja psihicku traumu....
Moj otac je umro u januaru ove godine od raka pluca
,bio sam besan i razocaran koncepcijom zivota.
Najgore je bilo to sto je umirao u agoniji 6 dana,7 dan
je umro u bolnici...To me do dan danas muci i izjeda,sto
na vreme nisam reagovao da preko veze omogucim ocu da mirno ode na onaj Svet.

Bez da izazovem emotivne naboje ,samo zelim da cujem
vasa iskustva vezano za naslov teme.
Zelim da te malo umirim: vjerovatno (99%) nije umro u agoniji. Postoje ljekovi koji se daju za bolove, koji su mnogo jaki, i koje su mu ljekari vjerovatno (99%) i prepisali. Kad si na njima, djelujes kao da si izmedju sna i jave, izmedju smrti i zivota i izmedju nesvijesti i svijesti, pa to moze ostaviti utisak da osoba osjeca bolove, iako ih ne osjeca. Ti ljekovi izazivaju VELIKU EUFORIJU. Zovu se nekad anestetici, a nekad opioidni analgetici ili, ako su prirodni molekuli, opijatni analgetici.

A sto se tice teme: snaga covjeka ne zavisi od iskustava, i ako je on slab losa iskustva koja ga ne uniste uticace na to da razvije neke psihicke poremecaje, ali ne postoji slucaj u kojem ce ga losa iskustva ojacati, ili uciniti da mu prestanu naki psihicki poremecaji, a da se umjesto njih ne jave drugi, barem jednaki po jacini.
 
Poslednja izmena:
Da li verujete u ovakve izraze i koliko vas
je imalo takvih iskustva posle zivotnog stresa
,koji utice na psihu.
Uzet cu u obzir recimo gubitak clana porodice.
Koliko i u kojoj meri na vas to ostavlja psihicku traumu....
Moj otac je umro u januaru ove godine od raka pluca
,bio sam besan i razocaran koncepcijom zivota.
Najgore je bilo to sto je umirao u agoniji 6 dana,7 dan
je umro u bolnici...To me do dan danas muci i izjeda,sto
na vreme nisam reagovao da preko veze omogucim ocu da mirno ode na onaj Svet.

Bez da izazovem emotivne naboje ,samo zelim da cujem
vasa iskustva vezano za naslov teme.

Ono što me je "ubilo", to me je istina za volju, sravnilo. Kao vojnika na bojnom polju. Potuklo do balčaka, da nisam mogla da ustanem. I tu sam se priznajem, predala, ne umem da glumatam, videlo se jednostavno sve...i kako mi je i šta mi je... i jednostavno me je "ubilo", pojelo i na neki način smoždilo. I taj deo, segment, mene..kao mene..više ne postoji. Ne drema. I ne sanja najdivnijim snovima. I en "diše" više u meni, znate. To sam onda lepo, kao na filmu, u svom umu..kao otpadak i slepo crevo, pošto kako romantičari kao ja kažu, ionako više ne "diše", jel te, pa što da to nosam sve sa sobom i u sebi, kako bi rekli fini ljudi Latini, i onda lepo u svom umu, nož od hirurškog čelika, skinula lepo sa svoje kože, kao zmije što u prirodi rade svukla s svoje kože, slepljeno...Išlo je teško, bogami. Pune dve godine, odnosno, dve i po, ali nema veze..meni je trajalo, kao da je dvadeset. Jer u te dve godine, imam utisak da sam odživela i preživela ubrzano dvadeset svetlosnih godina.

Što me je tada "ubilo", po principu prirode, nešto je drugo u meni "rodilo". Za neke stvari, ljude i situacije sam..."umrla". Za neke druge iste te, se možda..."rodila".

Na neke stvari me učinilo slabijom, ranjivom. Ranjivijom. Na neke puno jačom, borbenijom. I odlučnijom.

Ko zna zbog čega je to dobro.

Hvala im.

Više su mi dobra, nego zla učinili.

:hvala:
 
ja sam ti kao "živa trska" taman me sravne a ja ponovo izrastem...

ponekad su neke loše stvari došle kao opomena da se naučim boriti za sebe
jer uvijek su mi drugi bili bitniji od mene same...

ali bitno je vidjeti i tuđi problem i odreagovati na pravi način... dobro se dobrom vraća...

Uh,Anci....Nisam siguran da je tako,ali ajde da ti
ne kvarim dan
 
kao sto vec jednom rekoh, tacno je da ono sto te ne ubije ojaca te, ali je tacno i da koga su zmije ujedale taj se i gustera plasi, zavisi od slucaja
kad si sam u svemu tome, kad se porazi nizu, kad nema ni jedne pobede, kad priznajes sebi da si porazen, kad se probijaju neki frontovi koji ti tada bas ne odgovaraju biti izgubljenji, kad dobijas zaista vise nego sto TADA mozes podneti, onda tu nema leba od nekog ojacavanja, samo padanje
ali kad npr imas jos nekog i u istom ste sosu, onda je druga stvar, jel takva smo bica ljudska cudna, ili kada poraz sebi ne priznajes verujes da ce biti bolje, kao lekcija, kad ima bar necega sto te podigne, ili ne znam ni ja sta nije mi bas polazilo za rukom, naravno moras biti pametan u svemu tome, e onda je vec druga stvar
ma da mozda dodje i do toga koliko je svako po "difoltu" projektovan sta je ikoliko moze, samo ne retko to nikad ne otkrijemo, neko ko je slabii moze misliti da je jaci i obrnuto, sto vise nam zivot dozivljaj a ne dogadjaj time manja realnost
 
ja sam ti kao "živa trska" taman me sravne a ja ponovo izrastem...

ponekad su neke loše stvari došle kao opomena da se naučim boriti za sebe
jer uvijek su mi drugi bili bitniji od mene same...

ali bitno je vidjeti i tuđi problem i odreagovati na pravi način... dobro se dobrom vraća...
ajd mi onda das 10ak soma e vratice ti se sigurno :aha:
 
deluje mi da sam ranije bila tu savitljivija sto ima smisla
a izaberes neku filozofiju nesto pa ti kao bolje, ima koliko volis opcija


zeleno drvo ili stabljicicu mozes da premestas i savijas kako i koliko hoces. a kad nabijes godove, moze samo sekira ili testera da te slomi. ili prirodno osushivanje...od tuge i losih uslova.
jesu li te filozofije/hemikalije za odrzavanje nesto interno ili neka opste poznata ucenja koja ne prijanjaju uz svakog?
 

Back
Top