Nekad ni nemas puno od toga sto ces o nekim stvarima razmisljati i preispitivati svoje ili tudje postupke, analizirati situaciju. Ponekad je analiza=paraliza. Ostanes u mestu i samo uzaludno vrtis filmove u glavi.
Kalupi i fioke su jednostavniji, daju osecaj sigurnosti.
Ovo gore ti pisem zato sto mi se cesto dogodi da krenem da analiziram, pa cak i dodjem do zakljucka, ali tu nije kraj, vec i dalje u mislima tupim o tome. Pogotovo kada osetim krivicu zbog neceg. Ne moze me niko toliko iskritikovati koliko ja samu sebe mogu da izgrdim.