Nisam doktor, ovo je samo razmišljanje.
Ja sam u problemima sa zdravljem i vidio sam svega sa sobom i oko sebe.
Dobro je da majka funkcionira.
Nije važno što ti izgleda da je to malo.
Pije, jede, ustaje, hoda, komunicira.
To je jako dobro.
Malo po malo.
Strpljenja.
Pretpostavljam da znaš da neće isti lijek, na svakoga dijelovati isto.
Svi smo različiti.
Moj lijek za bol, jaču bol, je Zaldiar.
Kombinacija Tramala i Paracetamola.
I ovaj koji ti koristi majka, Trodon, je u biti jedan oblik Tramala.
Ova kategorija lijekova ide samo na recept i mora biti prepisan od doktora.
Vjerujem da je u Srbiji, isto kao i u Hrvatskoj.
Nakon operacije je za očekivati da je bol izraženija.
Već je i prije bila operirana, tako da sve to igra ulogu.
U bolnici su mi davali, kada bi boljelo, injekcije ili infuzijske otopine sa lijekom.
Brže djeluju i zaobilaze želudac.
Koji se lijekovi koriste u bolnicama Srbije, ne znam po imenu.
Obično su imena drugačija, ali lijek je isti.
Ima tu još lijekova.
Dobro je da ima abdominalni, trbušni pojas.
Nosim ga i ja.
Nakon buđenja iz zadnje anestezije već je bio na meni.
Čovjek se navikne.
Pomaže.
Zadnji put, nakon svega, meni je sanirana i kila, hernija.
Zašiven je trbušni defekt.
Preko stavljena i mrežica 30x30 cm.
Zašivena i zaljepljena.
Bila mi je mučnina od prvog dana.
Jedva sam se suzdržavao od povraćanja.
Ali mučnina me baš mučila.
Doktor mi je rekao da je podignuta diafragma i da je to zato.
Pazim koliko tekučine unosim, pomalo, da mi nije mučnina.
Pazim da jedem pomalo i manje količine češće, da mi nije mučnina.
Uzimam lako probavljivu hranu.
I sada opet ima dana, kada mi se sve u stomku okrene naopako.
...jasno...nisam Supermen.
Nekada pogriješim, ali se vratim u "red".
Sa vremenom je lakše, stabilizira se.
Pazim svaki dan.
Za par dana će biti 2 mjeseca od zadnje operacije.
Mislim da znaš da ni njoj nije lako, nakon svega.
Dijagnoza, operacija za operacijom.
Prognoze koje su, kakve već jesu.
Vjerujem da joj daju i nešto da se opusti.
Treba.
U obakvim situacijama je potrebna pomoć i treba o tome voditi računa.
Obavezno psihološka podrška.
Sigurno da ne može biti super raspoložena.
Ne može ovo, ono.
Umorna je.
Boli je.
Mučnina...
Važno je da ima vašu podršku.
U jednom dobrom, zdravom okruženju(mislim na duh ljudi), biti će joj lakše.
Dajte joj i malo vremena.
Da stvari složi i ona, sama sa sobom.
Polako.
A nada, ljubav, imati na nekoga se osloniti, pouzdanje...
Ponekad su ljekoviti, kao i najbolji lijek.
U mislima s tobom i majkom.
Drži se
@casperka.
, ja samo da mahne i pozdravim, da kažem da mislim na sve vas i da se uvek nadam dobrim ili bar boljim vestima
