Онкологија 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
E drugarice moje trudim se da vjerujem u bolje sutra i ne zurim,polako,ovo kazem onako uopsteno,nemojte me pogresno razumjeti...
Ali ono osnovno za pocetak da nadjem posao,da imam osnovne stvari,jer vec mi je potreban novac ide tesko,pa tako malo padnem,ali stvarno s'obzirom na moju pesimisticku narav trudim se i da se smijem i da vjerujem da ce biti bolje...polako za neke stvari,ali za ono sto mi je potrebno za pocetak bas i nemam vremena da cekam...
Jedino sto me najvise plasi (i znam da cete reci mani se tih misli sto ce biti bice,sve znam,ali jace od mene) je taj strah od ove bolestine,jednostavno ja imam osjecaj a i vec se ispunjavaju prorocanstva da je samo pitanje vremena kada ce ko oboliti,ali majke mi kao gripa da je,svaki dan neko novi,to me raskida,zao mi je svakoga,i znanog i neznanog,jer znam sta je to i koliko je tesko...

Ali necu vise o tome evo obecavam,necu da kvarim vase raspolozenje i atmosferu:heart:


ne kvariš ništa,o tome treba pričati,kroz te fobije prolaze svi koji se sretnu s rakom,
razgovarala sam sa psiholozima,prolazila kroz neke obuke,sve su to faze koje se
moraju proći...to što osećaš potrebu da o tome pričaš je odlično,ne valja ćutati i trpeti
u sebi,samo se produžava i produbljuje stanje straha.....to što se mi ovde zavitlavamo,ima
svoj razlog,to je samo još jedan od načina da se prevaziđe ono kroz šta smo prošli ili
prolazimo i sve je to dobro....kad god osetiš potrebu da pričaš o onome što osećaš,ne oklevaj,
samo izbaci iz sebe...
 
giros juneći njao zinat
smile.gif

:evil:
 
E drugarice moje trudim se da vjerujem u bolje sutra i ne zurim,polako,ovo kazem onako uopsteno,nemojte me pogresno razumjeti...
Ali ono osnovno za pocetak da nadjem posao,da imam osnovne stvari,jer vec mi je potreban novac ide tesko,pa tako malo padnem,ali stvarno s'obzirom na moju pesimisticku narav trudim se i da se smijem i da vjerujem da ce biti bolje...polako za neke stvari,ali za ono sto mi je potrebno za pocetak bas i nemam vremena da cekam...
Jedino sto me najvise plasi (i znam da cete reci mani se tih misli sto ce biti bice,sve znam,ali jace od mene) je taj strah od ove bolestine,jednostavno ja imam osjecaj a i vec se ispunjavaju prorocanstva da je samo pitanje vremena kada ce ko oboliti,ali majke mi kao gripa da je,svaki dan neko novi,to me raskida,zao mi je svakoga,i znanog i neznanog,jer znam sta je to i koliko je tesko...

Ali necu vise o tome evo obecavam,necu da kvarim vase raspolozenje i atmosferu:heart:
:zag:...pokusaj da te crne misli izbacis iz glave:heart:
 
E procitala sam nisu lose
prva je onako eroticna i za neciji ukus cak i vulgarna
druga vec manje
a treca je u stvari kljuc svega i otkriva pozadinu njegovog izopacenog ponasanja
traume iz detinjstva seksualno i fizicko zlostavljanje zanemarivanje od strane majke narkomanke...
sve u svemu ok

Prestigla si me, svaka čast. Ja sam na pola treće sad. Nešto mi se smučilo posle druge al sam rešila da je dovršim.
 
ne kvariš ništa,o tome treba pričati,kroz te fobije prolaze svi koji se sretnu s rakom,
razgovarala sam sa psiholozima,prolazila kroz neke obuke,sve su to faze koje se
moraju proći...to što osećaš potrebu da o tome pričaš je odlično,ne valja ćutati i trpeti
u sebi,samo se produžava i produbljuje stanje straha.....to što se mi ovde zavitlavamo,ima
svoj razlog,to je samo još jedan od načina da se prevaziđe ono kroz šta smo prošli ili
prolazimo i sve je to dobro....kad god osetiš potrebu da pričaš o onome što osećaš,ne oklevaj,
samo izbaci iz sebe...

Hvala Nedo na razumjevanju
Znam da je u jednu ruku normalno,ali nije samo razlog sto se plasim sto je on prosao kroz ovo,znam da je uvijek bilo ljudi koji su umirali od ove bolesti,ali svakom godinom se taj br. povecava,ja zivim u malom gradu,svako svakoga zna i vjeruj mi svi su u grcu,moje prijateljice sa kim god dodjem na tu temu,svi su uplaseni i cim ih nesto zaboli uplase de da nije karcinom...
A ja se unaprijed (kao sto sve radim i to mi ne valja,uvijek negdje zurim) plasim za sve moje voljene,tu sam uvijek za sve,ali ne znam koliko mi je jos snage preostalo za sve probleme zivotne...
Ja sam za ovih par godina prosla stvari sto neko vjerovatno nece proci za zivot,nije tu samo bio karcinom,vec i drugi problemi,jednostavno mi je sve jasno,ali mi nista nije jasno,kao da su to bila 2-3 razlicita zivota,sve kapiram a nista ne kapiram...
 
E drugarice moje trudim se da vjerujem u bolje sutra i ne zurim,polako,ovo kazem onako uopsteno,nemojte me pogresno razumjeti...
Ali ono osnovno za pocetak da nadjem posao,da imam osnovne stvari,jer vec mi je potreban novac ide tesko,pa tako malo padnem,ali stvarno s'obzirom na moju pesimisticku narav trudim se i da se smijem i da vjerujem da ce biti bolje...polako za neke stvari,ali za ono sto mi je potrebno za pocetak bas i nemam vremena da cekam...
Jedino sto me najvise plasi (i znam da cete reci mani se tih misli sto ce biti bice,sve znam,ali jace od mene) je taj strah od ove bolestine,jednostavno ja imam osjecaj a i vec se ispunjavaju prorocanstva da je samo pitanje vremena kada ce ko oboliti,ali majke mi kao gripa da je,svaki dan neko novi,to me raskida,zao mi je svakoga,i znanog i neznanog,jer znam sta je to i koliko je tesko...

Ali necu vise o tome evo obecavam,necu da kvarim vase raspolozenje i atmosferu:heart:

Opsednuta takvim mislima i sama se izlažeš riziku od bolesti. Niko ne zna šta nosi dan šta nosi noć. Pregrmela si mnogo, preturila preko glave mnogo, ali mlada si i imaš vremena da kreneš iz početka. Nije lako, ali godine su na tvojoj strani. Zato, batali da se opterećuješ ko kad gde zašto, nego uživaj u svakom novom danu. I izvuci maksimum iz njega.
 
činjenica je da ga ima sve više i da će ga biti još više,to je tako i tu nema pomoći,no isto tako ne može se stalno živeti sa tom brigom,
kad god bi se dete od rođaka i prjatelja razbolelo,panično bi ih gnjavila da obave sve moguće i nemoguće iz čistog opreza,koga zmija
ujede i na guštera skače,vremeno je sve to leglo na svoje mesto,nisam više tako napadna,ali i dalje se ne osećam prijatno kad neko kine,
strah je teško savladati,veoma teško ali moguće..naučićeš da s tim živiš,pusti da vreme učini svoje
 
Opsednuta takvim mislima i sama se izlažeš riziku od bolesti. Niko ne zna šta nosi dan šta nosi noć. Pregrmela si mnogo, preturila preko glave mnogo, ali mlada si i imaš vremena da kreneš iz početka. Nije lako, ali godine su na tvojoj strani. Zato, batali da se opterećuješ ko kad gde zašto, nego uživaj u svakom novom danu. I izvuci maksimum iz njega.

Liki ja sve to znam i bez toga da mi neko kaze,ali nekada je jace od mene,jednostavno nalete te misli...i nije tako uvijek,kazem trudim se stvarno da svaki dan kazem hvala ti sto sam zdrava,pokretna,i nisam potpuno sama,to je najvrijednije:heart:
Ali kazem ti dje god da se okrenem samo se o tome prica,moje prijateljice su bile uz mene pa tako i ja mogu bar da saslusam njihove probleme,vide da ih najbolje razumijem,a par njih ima zdravstvenih problema i za sve pitaju mene,a ja naravno sam tu,sebicno bi bilo da nisam uz njih...
Znamo svi da mi je toga preko glave,ali ih ne mogu odbiti i same kad se zapricamo kazemo ajd bolje da nekago tracamo :zcepanje: ako nemamo sta pametno da akzemo i da kukamo,i same se borimo protiv toga,jer ja sam svjesna da je to moj problem,jos samo da ga s rijesim,a hocem dajem casnu pionirsku!:zper:
 
E drugarice moje trudim se da vjerujem u bolje sutra i ne zurim,polako,ovo kazem onako uopsteno,nemojte me pogresno razumjeti...
Ali ono osnovno za pocetak da nadjem posao,da imam osnovne stvari,jer vec mi je potreban novac ide tesko,pa tako malo padnem,ali stvarno s'obzirom na moju pesimisticku narav trudim se i da se smijem i da vjerujem da ce biti bolje...polako za neke stvari,ali za ono sto mi je potrebno za pocetak bas i nemam vremena da cekam...
Jedino sto me najvise plasi (i znam da cete reci mani se tih misli sto ce biti bice,sve znam,ali jace od mene) je taj strah od ove bolestine,jednostavno ja imam osjecaj a i vec se ispunjavaju prorocanstva da je samo pitanje vremena kada ce ko oboliti,ali majke mi kao gripa da je,svaki dan neko novi,to me raskida,zao mi je svakoga,i znanog i neznanog,jer znam sta je to i koliko je tesko...

Ali necu vise o tome evo obecavam,necu da kvarim vase raspolozenje i atmosferu:heart:

ma ne kvaris nam raspolozenje
uvek je lakse kad se nekome izjadas pa onako bar za nijansu rasterecenija krenes dalje
a kome ces se izjadati ako ne nama
ljubim te a sad odoh na posao
 
Liki ja sve to znam i bez toga da mi neko kaze,ali nekada je jace od mene,jednostavno nalete te misli...i nije tako uvijek,kazem trudim se stvarno da svaki dan kazem hvala ti sto sam zdrava,pokretna,i nisam potpuno sama,to je najvrijednije:heart:
Ali kazem ti dje god da se okrenem samo se o tome prica,moje prijateljice su bile uz mene pa tako i ja mogu bar da saslusam njihove probleme,vide da ih najbolje razumijem,a par njih ima zdravstvenih problema i za sve pitaju mene,a ja naravno sam tu,sebicno bi bilo da nisam uz njih...
Znamo svi da mi je toga preko glave,ali ih ne mogu odbiti i same kad se zapricamo kazemo ajd bolje da nekago tracamo :zcepanje: ako nemamo sta pametno da akzemo i da kukamo,i same se borimo protiv toga,jer ja sam svjesna da je to moj problem,jos samo da ga s rijesim,a hocem dajem casnu pionirsku!:zper:

Ja tebe razumem, veruj mi. Naravno da nije isto i da se ne može porediti ali i ja sam izgubila nekog koga sam mnogo volela i ko mi je bio pored moje porodice najvažniji. I ja svuda vidim bolest oko sebe, i poznate ljude kako umiru, ali veruj mi.. to ničemu dobrom ne vodi...samo te još dublje povlači sa sobom u ponor. Meni nije problem da govorim o tome i drago mi je ako svojim skromnim iskustvom mogu nekom da pomognem, ali shvatam da neke ljude jednostavno opterećuju te teme i možda su u pravu.. Zato ti i kažem, mlada si i pored tog ružnog što te snašlo, imaš mogućnosti i snage da kreneš dalje. Svojim iskustvom pomozi drugima to će i tebi doneti dobro.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top