Meda
Elita
- Poruka
- 18.736
E drugarice moje trudim se da vjerujem u bolje sutra i ne zurim,polako,ovo kazem onako uopsteno,nemojte me pogresno razumjeti...
Ali ono osnovno za pocetak da nadjem posao,da imam osnovne stvari,jer vec mi je potreban novac ide tesko,pa tako malo padnem,ali stvarno s'obzirom na moju pesimisticku narav trudim se i da se smijem i da vjerujem da ce biti bolje...polako za neke stvari,ali za ono sto mi je potrebno za pocetak bas i nemam vremena da cekam...
Jedino sto me najvise plasi (i znam da cete reci mani se tih misli sto ce biti bice,sve znam,ali jace od mene) je taj strah od ove bolestine,jednostavno ja imam osjecaj a i vec se ispunjavaju prorocanstva da je samo pitanje vremena kada ce ko oboliti,ali majke mi kao gripa da je,svaki dan neko novi,to me raskida,zao mi je svakoga,i znanog i neznanog,jer znam sta je to i koliko je tesko...
Ali necu vise o tome evo obecavam,necu da kvarim vase raspolozenje i atmosferu![]()
ne kvariš ništa,o tome treba pričati,kroz te fobije prolaze svi koji se sretnu s rakom,
razgovarala sam sa psiholozima,prolazila kroz neke obuke,sve su to faze koje se
moraju proći...to što osećaš potrebu da o tome pričaš je odlično,ne valja ćutati i trpeti
u sebi,samo se produžava i produbljuje stanje straha.....to što se mi ovde zavitlavamo,ima
svoj razlog,to je samo još jedan od načina da se prevaziđe ono kroz šta smo prošli ili
prolazimo i sve je to dobro....kad god osetiš potrebu da pričaš o onome što osećaš,ne oklevaj,
samo izbaci iz sebe...

...pokusaj da te crne misli izbacis iz glave
ako nemamo sta pametno da akzemo i da kukamo,i same se borimo protiv toga,jer ja sam svjesna da je to moj problem,jos samo da ga s rijesim,a hocem dajem casnu pionirsku!



jao kakvi su!!! Ovo mi rođaci