Sibila Vejn.
"Ona je odigrala svoju poslednju ulogu. Ali na tu usamljenu smrt u onoj bednoj garderobi ne smes drugacije gledati i misliti nego kao na neki cudan, neobican odlomak iz tragedije kakvog pisca iz vremena kralja Dzemsa, kao na neku divnu scenu od Vebstera, Forda ili Sirila Ternera.
Ta devojka nije nikad istinski zivela, pa nije istinski ni umrla.
Bar je za tebe ona bila samo san, dusa koja je prolazilla Sekspirovim komadima i njih svojim bicem ukrasavala.
U trenutku kada se dotakla stvarnog zivota, ona ga je upropastila, i on je nju upropastio, i tako je ona prosla.
Oplakuj Ofeliju, ako hoces, pospi glavu pepelom sto je Kordelija bila ugusena. Prokuni nebesa sto je Brabancijeva kcer umrla. Ali, ne rasipaj suze radi Sibile Vejn.
Ona je bila manje stvarna od svih njih."
Zatim, Kiti Scerbacki (valjda zato sto mi je strasno bila simpaticna ona romansa izmedju nje i Ljevina) i naravno - Hajdi i Bogdanka (Sve moje gluposti)